'Sjeli' mu na mirovinu: Zbog 8 kuna duga sad traže 17.000

Slavko Marušić iz Zemunika pokraj Zadra zadnju transakciju na šalteru Ljubljanske banke obavio je 1989. godine.

Na računu mu je ostalo 4229 dinara. Tad je uprava hotela Kolovare, u kojemu je radio, plaće počela isplaćivati u ondašnjoj Komercijalnoj, a danas OTP banci. Ubrzo se raspala bivša država, Ljubljanska banka zatvorila je poslovnicu u Zadru, a Slavku je u ratu srušena kuća. Nisu mu stizale nikakve obavijesti iz Ljubljanske banke, sve do rujna 1992., kad je Općinski sud u Zadru presudio u korist slovenske banke i donio rješenje o ovrsi od 8,66 kuna. S troškovima je ovrha iznosila 48,80 kuna.

Matija Pečatnik, odvjetnik Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, 1998. upućuje HZMO-u zahtjev da se temeljem sudske presude “sjedne” na Marušićevu mirovinu. 


- Tad sam se žalio na presudu i sud je presudio u moju korist. U međuvremenu se žalio i odvjetnik banke. Nisam znao što se dalje događalo dok nedavno nisam primijetio da mi je mirovina, koja iznosi 1700 kuna, manja za nekih 600 kuna. U Mirovinskom su mi rekli kako je riječ o ovrsi Ljubljanske banke - požalio se Marušić.

Dug je s godinama porastao na malo više od 17.000 kuna. Slavku nije jasno odakle dug prema banci, u kojoj mu je na računu ostalo više od 4000 ondašnjih dinara.

 
- Ne znam kome se obratiti. Pa s kamatama ću ovo otplaćivati cijeli život. Nikad mi nisu ni obavijest poslali. Kako sam mogao zatvoriti račun ako više nije bilo poslovnice u Zadru - pita se Marušić.

Dodaje kako u Zadru ima više sličnih slučajeva.

Nemaju odgovor ni iz središnjice u Ljubljani ni u zagrebačkoj filijali

Odvjetnik stare Ljubljanske banke, Matija Pečatnik, uputio nas je na banku u Ljubljani, no ništa nisu željeli reći, kao ni u Glavnoj filijali Ljubljanske banke u Zagrebu. Ljubljanska banka dosad je bila u središtu zanimanja javnosti zbog tužbi bivših štediša, koji potražuju staru deviznu štednju.