Prije nekoliko godina Ivi Blažanu je na poslu u šumariji poginuo brat. A sad u prometnoj nesreći sin Patrik (20). U tragičnoj nesreći u Jošanima poginula su još dvojica muškaraca koji su išli na posao u pilanu
TROJE MRTVIH U JOŠANIMA
'Skrenuo sam, sin je produžio ravno.... Zabio se i poginuo'
Tri muškarca su krenula na posao jutros oko 6 sati. Patrik Blažan (20) krenuo je iz Udbine za Korenicu gdje je radio kao policajac. Duško Vlaisavljević (42) krenuo je iz Korenice put Pećana po svog kolegu Ratka Mastikosu (50), trebali su stići u pilanu u Udbini. U 6.30, njihova vozila su se sudarila, a sva trojica su poginula.
- Jutros u 6.30 dobili smo dojavu o teškoj nesreći pored pravoslavne crkve u Jošanima. Nakon izvršenog očevida možemo izvijestiti da je mlađi vozač u vozilu Škoda Superb u blagom lijevom zavoju, iz još neutvrđenih razloga izgubio nadzor nad vozilom, prešao u suprotnu traku gdje se frontalno sudario s Opel Astrom u kojoj su bila dva muškarca. Sva trojica poginula su na mjestu - izvijestila je zamjenica državnog odvjetnika, Melita Štamp.
Kako doznaje 24sata, mladić je vozio neprilagođenom brzinom, izgubio je nadzor nad vozilom te udario u bankinu i pijesak koji su ga odbacili u suprotni trak. Zabio se u dvojac u Opel Astri, a od siline udarca, automobili su završili na tratini ispred kuće na broju 94. Oba su bila potpuno smrskana pa su vatrogasci morali rezati metal škarama kako bi izvukli poginule. Mještani nam kažu da je taj dio Stare plitvičke mjesto brojnih kobnih nesreća, no ova je najgora u proteklih 15 godina.
Stanovnici Udbine su još u šoku. Patrika se sjećaju kao pristojnog i dragog dečka, odlikaša i sportaša.
- Bio je odličan dečko, išli smo skupa u školu. Završio je Akademiju u Zagrebu, oduvijek je htio biti policajac, to je bio njegov poziv - govori nam Ivan, prijatelj iz školskih dana. I teta Mira iz dućana ga se sjeća kao dragog dečka.
- Znam ga otkad je bio mali, gledala sam ga kako odrasta. Bio je jako pristojan i primjeren dečko. Bavio se sportom, tek je nedavno počeo raditi u policiji. Znam i drugu dvojicu, često su tu dolazili u trgovinu. Ratko je bio šutljiv, ali je bio pravi starinski dečko, pristojan i radišan - govori nam teta Mira.
U Ulici bana Ivana Karlovića vlada grobna tišina. Stanovnici koji su izgubili svog mladog susjeda, počeli su se okupljati ispred njegove kuće. Razgovarali smo i s njegovim ocem, Ivom, koji radi u šumariji. Tek sad mu polako sjeda što se dogodilo, još je u nevjerici.
- Bio je toliko dobar, nitko nema takvog sina. Bio je toliko dobar da ga je Bog požurio uzeti sebi - govori nam kroz suze Patrikov otac Ivo.
Patrik je u policiji počeo raditi prije mjesec dana, a on i njegov otac su svako jutro išli zajedno na posao.
- Mi smo se spremali i kretali zajedno. Ja bih skrenuo gore za šumariju u kojoj radim, a on bi nastavio ravno do Korenice. Tako je i jutros bilo. Stigao sam na posao, presvukao se i onda me zvao kolega i rekao mi da ostanem u firmi. Nisam htio, ali mi je rekao da ostanem jer mi je poginuo sin - opisuje nam. On i njegova žena otišli su na mjesto nesreće, ali on nije htio vjerovati da je poginuo njegov sin. Policajac mu je morao pokazati tijelo radi identifikacije i tek tad je shvatio što se dogodilo.
- Ma bio je sin za poželjeti, nije pušio, nije pio, nije se drogirao. Bio je odlikaš, imao je pohvala i diploma. Otišao je u policiju, sve je položio kako treba i sad je upisao još jedan viši stupanj na Akademiji. Govorio je 'Tata, ja neću biti samo policajac.' A sad ga nema. Nije ni cure ganjao. Imao je curu u srednjoj ali to nije trajalo. Ja sam ga čak i zezao malo za to pa mi je govorio da će prvo sve završiti, a onda naći curu. Prvo škola, onda sve ostalo - prisjeća se Ivo.
Na drugom kraju Udbine, u pilani, ista je atmosfera. Radi se u tišini jer su izgubili dvojicu voljenih kolega, a poznavali su i Patrika. Šef im je svima rekao da mogu ići kući, ali oni nisu htjeli. Kažu da im je lakše prihvatiti situaciju ako rade, da im bar nešto skrene misli.
- Nas je tu 20, pilana je promijenila par vlasnika, ali se svi držimo kao obitelj. Duško i Ratko su tu radili godinama. Svaki dan su se vozili zajedno na posao. Ratko nije imao ni vozačku ni auto pa bi ga Duško skupio svaki dan oko 6 i 15. Duško je taman kupio ovu Astru prije mjesec dana. Nije neki novi auto i nije jak, ali je poslužio za do posla i natrag - priča nam njihov kolega.
Duško je pilao i slagao drva, a Ratko je radio na sortirnici. Obojica su bili neoženjeni, skromni i radišni. Ratko je nakon smrti majke, ostao sam sa sestrom u obiteljskoj kući u Pećanama.
- Skromna obitelj onako, paćenici. On nije bio oženjen, ona nije bila udana, mati im je umrla. Dugo smo radili skupa. Ma nemam loše riječi za obojicu, to su bili kolege za poželjeti, maltene obitelj. Jednostavno smo u šoku. Svaki dan smo zajedno, nikad se nismo svađali. Ratko mi je bio kao brat, svaki dan smo skupa radili. Jako mi je teško, ne mogu objasniti koliko je bio dobar - opisuje nam kolega.
Ratko i Duško su uvijek dolazili ranije na posao, ali jutros u 7 se nisu pojavili.
- Pored njih je jutros prolazio treći kolega i kad smo čuli za saobraćajku, nismo htjeli vjerovati da su to oni. Zvali smo ih ali se nitko nije javljao. Šef je otišao dole, nisu mu dali prići ali su mu rekli da su u odijelima njegove firme, i tako smo saznali - opisuje nam trenutak u kojem su saznali da su im kolege poginuli. Patrik je išao sa njegovim sinu u školu, a poznaje mu i obitelj. Kaže da je Patrikov stric poginuo prije par godina na poslu u šumariji. Sada ih je sustigla nova tragedija.
Za Duška kaže da je bio pošten i radišan. Nakon smrti majke, živio je sam u obiteljskoj kući u Korenici. Ostao mu je ujak za kojega ne zna gdje živi i sestra koja se odselila u Srbiju. Žele otići na sprovod, ali ne mogu zbog pandemije.
- To mi je najgore. Ne mogu ih otići pozdraviti. Šefu je isto grozno, preuzeo je ovo prije dva mjeseca i sad su mu poginula dva čovjeka - završava Ratkov i Dušanov kolega iz pilane.
Na svega 10 minuta od pilane, živio je Ratko sa svojom sestrom Radom. Nismo ju zatekli doma jer je otišla 'sve riješiti' u Korenicu. Ispred trošne kućice u čijem se vrtu suši veš, dočekala nas je sestrična Mirjana i uvela unutra. Zavijena je u crno i u šoku.
- Ja sam saznala tako što sam zvala pilanu. Čuli smo da je nesreća i da su dvojica poginula radnici pilane, a kako sam prije i ja radila tamo, nazvala sam bivšu kolegicu koja mi je potvrdila. Strašno je to. Ratko je bio radišan, ništa mu nije smetalo. Nije bio ni glasan ni za svađu, bio je druželjubiv i bilo mu je bitno samo da radi. Bio je jako pošten - priča nam Mirjana. Ona je zadnji član obitelji kojeg Rada sad ima.
Prošli smo istim putem kojim su Ratko i Duško svaki dan išli na posao. Do mjesta nesreće, Dušanu je trebalo svega 17 minuta. Ratku samo 5. Došli smo u Korenicu u kojoj je živio Duško. Dočekala nas je obiteljska jednokatnica, ruže o kojima se brinuo i uplakani susjedi. Prodavačica koja ga zna godinama je još uvijek u šoku. Dušanova jedina obitelj su ujak za kojega se ne zna gdje živi i sestra koja živi u Srbiji. Prije par godina u helikopterskoj nesreći poginuo joj je muž koji je bio vojni pilot, a danas je ostala bez brata. Ona večeras autobusom dolazi iz Srbije u Korenicu, a do tada je sve na sebe preuzela njihova kuma Olivera.
- Ne znam više gdje sam i gdje moram. Ovo je tragedija! A jutros je projurio mali pored mene. Vidjela sam ga u autu u uniformi kako juri, toliko brzo da mi se prsluk zatresao. Još sam rekla mužu 'Da te ne moram spremiti na posao, sad bih otišla, sačekala ga da izađe i pitala ga je li normalan?'. Stalno se juri na tom dijelu, a još je jutros bila i magla. Vidjela sam slike, pa kako ih je tako jako udario? Pa morao je juriti bar 150, od auta nije ostalo ništa - govori nam uplakana Olivera.
Tijela su poslana u Zadar na obdukciju, a nakon obdukcije bi se trebalo znati zbog čega su tri muškarca izgubila živote na putu za posao, pored starog oraha u Jošanima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
