Slavlje Ivice Todorića pokazuje da se Hrvatska koprca između korupcije i nekompetencije

Ivica Todorić slavi svoju veliku pobjedu.

Ali to je kao udarac na prazan gol.

Svaka velika zvjerka, izrasla u političkoj ili ekonomskoj džungli u modernoj Hrvatskoj, mogla je biti sigurna da će u jednom trenutku, na jednom koraku, u jednoj fazi, na jednoj karici pravosudnog lanca, čitav proces puknuti i procedura se slomiti.

To je sada slavodobitno dočekao i nekadašnji vlasnik Agrokora, koji slavi odluku Visokog kaznenog suda da se odbije knjigovodstveno-financijsko vještačenje u slučaju "Veliki Agrokor" za izvlačenje 1,2 milijarde kuna.

Lanac ne može izdržati

To je u nekoliko svojih optužnica svojedobno dočekao i Ivo Sanader, dočekao je i nedavno iznova nepravomoćno osuđeni Branimir Glavaš, dočekao je Milan Bandić koji se iz pritvora i pod optužnicama vratio na dužnost gradonačelnika Zagreba, dočekao je u par navrata Zdravko Mamić sve dok nije pobjegao od presude, a sada je došao na red i Ivica Todorić.

Nekada pukne na Ustavnom sudu koji sruši presude i vrati postupke na početak. Nekad na Vrhovnom sudu koji sruši prvostupanjske presude. Nekad na Visokom kaznenom sudu koji odbije vještačenje. Nekad na nižim sudovima, a nekad u samom DORH-u koji, kao u slučaju Todorića, zabrlja s vještačenjem i vještakom koji to, po vlastitom priznanju, uopće nije.

Pa onda u sveopćem kaosu koji kod građana dodatno ubija vjeru u pravosuđe, ne možemo više biti sigurni je li problem u korupciji ili nesposobnosti.

Sad mu smeta korupcija

Recimo, Todorić je od ponosne objave 2020. godine da je "sve što je izgradio svojim potpisom predao hrvatskoj državi" uporno i na svakom ćošku govorio o političkoj korupciji koja mu je otela kompaniju, međutim mnogi će reći da je prethodnih godina upravo zahvaljujući toj korupciji preživljavao i gradio carstvo.

Todorić može biti sretan zbog činjenice da ga je spasila nekompetentnost pravosuđa koje nije sposobno organizirati čak ni uvjerljivo financijsko vještačenje.

Radi li se tu o namjeri ili pukoj nesposobnosti?

Ako je točno što kaže Todorić da je Vlada bila dovoljno korumpirana - i sposobna - da mu otme kompaniju, kako nije dovoljno sposobna da ga pošalje u zatvor?

Ili je to zapravo posljedica korupcije? Uništavanje, podrivanje, kontroliranje, eutanaziranje institucija?

Todorić onda doista može biti sretan zbog takvog vida korupcije u Hrvatskoj.

Najveći Plenkijev debakl

Andrej Plenković u mnogo je navrata isticao kako je spašavanje Agrokora, nakon njegove prijeteće propasti u rukama Ivice Todorića, bio najveći uspjeh njegove Vlade, iako je uslijed te pobjedničke operacije stvorio grupu Borg, smijenio Antu Ramljaka sa čela uprave kompanije i izbacio Martinu Dalić iz Vlade.

A sada se, u nastavku te operacije, Ivica Todorić izvlači od svih optužnica te računa na međunarodnu arbitražu koja bi se mogla pretvoriti u najveću katastrofu Plenkovićeve vlade. Naravno, i poreznih obveznika koji će sve to platiti.

Hrvatska se, dakle, koprca između korupcije i nekompetencije.

Ako su joj trebala puna desetljeća da se obračuna s političkim zvjerkama i ratnim zločincima, kako je mislila obračunati se s famoznim Gazdom?

Prvo moljaka, onda nariče

I to je ono na što je Todorić računao. I kad je političkim kanalima moljakao (ili ucjenjivao) Vladu da mu pomogne spasiti kompaniju, i onda kad je tu kompaniju ponosno predao Vladi za koju danas tvrdi da je korumpirana i nesposobna, i kad se spašavao od kaznenog progona tvrdnjama da je žrtva političke hajke korumpirane Vlade, i sada kad se izvlači od optužnica zahvaljujući nesposobnosti pravosuđa.

To je država u kojoj je Todorić cvjetao. Dok nije propao.

Država u kojoj je preuzimao socijalističke tvrtke, u kojoj je dobivao poticaje, u kojoj je izbjegavao poreze, u kojoj je dvorce pretvarao u hotele pa u rezidencije, u kojoj je imao svoj otok, svoju plažu, svoje ministre, svoje stranke, svoje političare...

I sada Todorić slavi zbog pobjede u takvoj državi.

Paradoksalno, u državi koja bi bila očišćena od korupcije i čije bi pravosuđe bilo kompetentno, a što Ivica Todorić svojim izjavama neizravno zaziva, upravo bi on najteže opstao.

Ovako, slavi pobjedu pravne države u državi za koju je govorio da je pod utjecajem političke korupcije. A dok on slavi, hrvatski građani očajavaju.