Šokantna ispovijest majke iz Zagreba! 'Muškarac mi je napao sina i vrijeđao ga zbog rase...'

Vrištala sam da mi pusti sina, moj sin je plakao, vrištao, bilo je strašno. Nitko nam nije pomogao. Čak je zaštitar bio unutra, samo je meni rekao da izađem vani ako ću vrištati. Zaposlenica sa šaltera je dobacila napadaču da mu je mobitel ostao na pultu. Nitko nam nije pomogao, moja djeca u dobi od tri do sedam to gledaju, plaču i vrište. Ja sam bespomoćna, govori kroz suze Suzana iz Zagreba.

Prošli četvrtak je uzela svoja četiri sina, odvela ih zubaru u Perkovčevu, pa potom u poslovnicu Fine u Vukovarsku. Tamo je htjela izraditi pristupnicu za portal e-građani kako bi upisala djecu u vrtić jer je napokon dobila posao. Trebala je biti čistačica u školi. Dok su njeni sinovi, koji su 'od uha do uha', čekali iza svoje majke, najstariji od osam godina je čuvao njen mobitel. No onda se jedan muškarac u četrdesetima okrenuo, zgrabio dječaka za ruku, počeo ju zavrtati, vući jadno dijete i urlati da mu je ukrao mobitel.

- Krivim sebe jer sam ja sinu dala svoj mobitel - govori kroz suze. 

Napadač se kratko ispričao.

- Rekao je samo 'Gospođo, nisam ga htio jako udariti, pa imam i ja svojih problema, evo imam dijagnozu'. Osjećala sam se jadno i bespomoćno, kao da nisam zaštitila svog sina.  Jedna gospođa je izašla za mnom van, ja sam zvala policiju. Izašao je i još jedan gospodin. Ovaj koji je napao je htio otići, ali je ipak ostao. Rekao je 'Pa i ja imam sina'. Što to znači? Ako si prema tuđem sinu ovakav, kakav si prema svome - govori Suzana. 

24sata Zagreb: Gospođa Snježana čije je dijete doživjelo rasistički napad | Foto: Josip Mikacic/PIXSELL

Suzana je inače onkološki bolesnik, nema štitnjaču, a nedavno su joj na plućima pronašli tumor koji se za sad ne miče. 

- Došao je jedan policajac i počeo uzimati naše izjave. Gospođa je htjela svjedočiti, ali je morala juriti za Sloveniju. Htjela bih joj se zahvaliti jer mi je dala hrabrosti i podržala me. Drugi gospodin je, kojem također zahvaljujem, svjedočio. Dok smo čekali policiju, ovaj koji je napao mog sina ga je ispitivao zašto će svjedočiti, pokušavao ga je odgovoriti. Gospodin mu je samo rekao da se makne - govori dok nam pokazuje papire iz bolnice i potvrdu policije.

Napadač je pričao sa zaštitarom, koji se, prema Suzaninim riječima, nije baš uzbuđivao što je upravo svjedočio nerazumnom napadu na dijete. Iz FINA-e za 24sata kažu da žale zbog situacije. 

- Upoznati smo s događajem koji se prošli tjedan dogodio u poslovnici Fine u Ulici grada Vukovara 70. Slučaj je prijavljen policiji te smo nadležnim tijelima stavili na raspolaganje nadzorne snimke i druge relevantne informacije kojima raspolažemo. Također, pokrenuta je interna provjera svih okolnosti događaja, uključujući i postupanje zaštitarskog osoblja. U ovom trenutku ne možemo komentirati pojedine navode dok se ne utvrde sve relevantne činjenice i ne završi postupanje nadležnih tijela - kažu za 24sata.

Na postupanje policajca nema prigovora jer je bio ljubazan. Ali je ostala u šoku jer napadač nije priveden.

- Mislila sam da će ga privesti jer imamo svjedoke, sve je snimila i kamera u Fini, napao je dijete. Ali policajac mi je rekao da ne, da mu je šef smjene rekao da piše prekršajnu prijavu. Ja sam rekla da ću uzeti odvjetnika i podnijeti kaznenu prijavu. Nakon toga smo otišli na Rebro. Nije ništa slomljeno, hvala Bogu, ali moj sin vrišti u snu i povraća. Bili smo i kod psihologa, kažu da je to sve od stresa. U školu ne ide jer ga je još strah. Sva djeca su mi u šoku - govori i dodaje kroz suze: 

- Ja ih odgajam da budu dobri, da uče, želim da se školuju, želim raditi. Učim ih da ne kradu, da ne kopaju po smeću, da ne skupljaju željezo. Da me potapšao i pitao je li moje dijete ukralo njegov mobitel, pa ja bih mu dala mobitel u ruke da vidi da nije. Ne ovako. Ne ovako. Vikala sam da nismo svi isti. Cijeli život se moram dokazivati da zato što imam tamniju kožu, nisam nitko i ništa. Moja djeca nisu nitko i ništa - govori i jeca. 

Suzana i njena djeca su Romi. Zbog toga je muškarcu u 40-ima, visokom kojih 180 centimetara i jače konstitucije bilo jednostavnije napasti dijete od osam godina. Zbog toga im nitko, pa ni zaštitar, nije pomogao. No napad na dijete je kršenje zakona. Bez obzira na boju kože. Štoviše, s obzirom da je napadač navodno uputio salvu uvreda na temelju rase, ovo ulazi i u sferu napada iz mržnje. 

Pitali smo policiju je li uobičajeno po protokolu da se za ovakve stvari piše prekršajna prijava, no do zaključka ovog teksta nismo dobili odgovor. Suzana je također bila kod psihologa gdje su joj dali tablete za smirenje, po potrebi. 

- Ne spavam. Muž i ja se trudimo pred djecom ne spominjati što se dogodilo, ne želimo ih uznemiriti. Znate li kakav je to osjećaj? Kao da smo ništa. Kao da su moja djeca ništa. Kao da zbog toga što smo tamnije boje kože, zaslužujemo da nas se napada. Nikad nikome nismo ništa loše napravili. Cijeli život živim sa stigmom jer sam Romkinja i sad ne mogu svoju djecu od toga zaštititi. Ja sam građanka Republike Hrvatske. Moj muž i djeca također. Mislila sam da sam zaštićena u zemlji u kojoj živim - govori vidno uznemirena. 

U svemu ovome, nije stigla obaviti ono zbog čega je došla. Pokazuje nam papir kojeg je krenula ispunjavati netom prije napada. Stigla je napisati samo svoje ime i prezime. 

- Nisam uspjela obaviti što sam trebala, pa tako ni onda upisati djecu u vrtić. Propustili smo sve rokove zbog ovoga. Zato mi je propalo i zaposlenje kojem sam se veselila. Ja želim raditi i to sam napokon našla. Znate, teško se zaposliti kad ste u mojoj situaciji - govori i spušta pogled. 

A ta njena situacija je to da je Romkinja. Što apsolutno, po nijednom Zakonu niti članku Ustava, ne bi trebalo biti prepreka. Nikad nije osuđivana. Brine se o svojoj djeci. Želi za njih bolji život. 

- Kad smo bili u bolnici i čekali na hitnu, htjela sam im kupiti jesti jer djeca nisu stigla jesti. Ali automat nije primao 20 eura. Pitala sam mogu li otići do trgovine pa je žena na šalteru vikala na mene. Onda se jedna djevojka ustala i mojim sinovima kupila sokove i grickalice jer automat prima kartice. Nije htjela primiti novac. Želim i njoj zahvaliti - govori Suzana. 

Najviše od svega, želi da snimka nadzorne kamere dospije u javnost. 

- Želim da to svi vide pa nek procijene tko je u pravu i što se dogodilo - objašnjava, naviknuta da se mora objašnjavati svima samo zbog svoje boje kože.