Bivši ratni reporter Perez-Reverte izvještavao je od 1991. do 1994. godine iz opkoljenih Vukovara i Sarajeva za španjolsku javnu televiziju TVE.
Španjolac koji je izvještavao iz Vukovara: Ubili su mi prijatelja, a sad slave tog ku*inog sina
Španjolski književnik Arturo Perez-Reverte objavio na društvenim mrežama fotografiju hrvatskog vojnika iz Vukovara, dok u Srbiji pokapaju i veličaju zapovjednika Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine.
- Moj prijatelj Zoran Gruber, Hrvat, 1991. godine. Ranjen u borbi, a nakon pada Vukovara Srbi su ga izveli iz bolnice i ubili zajedno sa svim ostalim braniteljima grada - napisao je 74-godišnji Perez-Reverte na X-u.
Me lo acaba de enviar Jadranka. Memorial de los combatientes muertos en Vukovar en 1991. Nuestro amigo Gruber. pic.twitter.com/EYZSFg90sS
— Arturo Pérez-Reverte (@perezreverte) September 4, 2026
Ondje je objavio i Gruberovu fotografiju tijekom intervjua za TVE. Također i memorijal poginulim borcima u Vukovaru 1991., a koji mu je poslala tadašnja prevoditeljica s terena Jadranka.
- Naš prijatelj Gruber - istaknuo je književnik koji na X-u ima 2,5 milijuna pratitelja.
Perez-Reverte se bio žestoko obratio povodom smrti Ratka Mladića, zapovjednika bosanskih Srba koji je umro u zatvoru u Haagu.
- Umro je taj veliki k...sin, mesar iz Bosne, koji je prouzročio toliko boli. Crvi će izlaziti iz njegovog lijesa kako bi povratili - napisao je na X-u prije deset dana.
Ha muerto este hijo de la grandísima puta, el carnicero de Bosnia, que tanto dolor causó. Los gusanos saldrán de su ataúd a vomitar. pic.twitter.com/AbhFzyBrlM
— Arturo Pérez-Reverte (@perezreverte) August 27, 2026
Perez-Reverte je više od 20 godina bio ratni reporter iz različitih dijelova svijeta.
U jesen 1991. obratio se španjolskoj javnosti: "Rat u Hrvatskoj je apsurdan i okrutan kao bilo koji drugi rat, ali s jednom razlikom. Događa se u Europi, na manje od 3 sata avionom od Madrida ili Pariza".
Ratni reporter za kojeg je Vukovar svetinja
Španjolac je 2020. godine, povodom 29. obljetnice pada Vukovara, dao intervju za 24sata i Express u kojem je rekao da je "Vukovar za njega sveta riječ".
On je, naime, bio među zadnjim stranim reporterima koji su izašli iz grada kroz kukuruzište, nakon što su u podrumu vukovarske bolnice dijelili sudbonosne trenutke s hrvatskim vojnicima i civilima.
- U sivilo te zore, dok smo se probijali kroz kukuruz, na leđima smo osjećali poglede tih mladića. Nisu imali novinarsku propusnicu niti putovnicu poput nas koji smo izlazili iz Vukovara - rekao je tada.
- Preživjela medicinska sestra ispričala nam je kasnije kako se Gruberova grupa, dvadesetak mladića starih između 18 i 25 godina, borila sa Srbima za zadnji pedalj grada, sve dok im nije ponestalo metaka. Skupo su prodali svoju kožu. Nitko nije ostao. Zbog toga sam si danas, nakon što sam opet čuo ime Vukovar, natočio konjak te pogledao video kojeg je tih dana snimio moj kamerman Márquez. I ponovno ih vidim. Smiju se, sanjaju, puše, bore se, pričaju o životu, o budućnosti...Svanula je zora, a ja još uvijek pijem konjak s grupom mrtvih mladića - ispričao nam je Pérez-Reverte.
Posljednja novinarska reportaža bila mu je 1994. Božićna i Novogodišnja noć u Mostaru sa španjolskim UN-ovim „plavim kacigama“. Poslije toga se vratio u Madrid i napustio novinarstvo.
U Španjolskoj je zatim žestoko kritizirao Europsku zajednicu i tadašnjeg španjolskog ministra vanjskih poslova Javiera Solanu, visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a. Javno ih je optužio da nisu intervenirali i spriječili ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.
- Odigrali su sramotnu ulogu. Europska zajednica se i danas mora sramiti zbog svoje uloge. Bili smo u Sarajevu ili Hrvatskoj pa ugledali Solanu kako se smije i razgovara s Mladićem, Karadžićem...Novinari se nisu mogli načuditi, bili smo zgroženi - rekao je.
- Europa je igrala prljavo, svatko sukladno svojim interesima, a cijenu su platili stanovnici koji su živjeli ondje - rekao je. Napomenuo je i da bez novinara koji su izvještavali odande, riskirajući živote, svijet nikada ne bi saznao što se dogodilo.
Nakon novinarske karijere posvetio se pisanju romana, među kojima su "Slika flamanskog majstora" (1997.), "Klub Dumas ili Richelieuova sjena" (1999.) i "Kraljica juga" (2007.). Prije tri mjeseca je u Španjolskoj objavio najnoviju knjigu "Specijalni izvjestitelj" (Enviado especial) sastavljenu od ratnih reportaža, uključujući iskustva iz bivše Jugoslavije, Bliskog istoka i drugih ratišta.
Od 2013. je član Real Academia Española (RAE), odnosno Kraljevske španjolske akademije, institucije za proučavanje i normiranje španjolskog jezika.
Ovdje je njegov intervju iz 2020. u kojem je govorio o proživljenom u Vukovaru i Gruberu.