Specijalni prilog: Oluja ponosa

Sloboda. To je bio osjećaj koji je prožimao ljude na ratom zahvaćenim područjima Hrvatske nakon što su 5. kolovoza 1995. godine nešto nakon podneva na radiju, ili televiziji, čuli da je Hrvatska vojska ušla u okupirani Knin. Sloboda nakon četiri godine rata, granatiranja, krhkih primirja i stalne prijetnje nad glavama. Sloboda da se mogu kretati na ulicama bez straha, da ne moraju razmišljati o tome jesu li na prozore svojih podruma stavili dovoljno vreća s pijeskom, da bez redukcija imaju vodu i struju. Sloboda da djeca napokon mogu normalno ići u vrtiće i škole i igrati se sa svojim prijateljima. Sloboda koja će mnogima koji su bili protjerani omogućiti da se uskoro vrate u svoje okupirane gradove i domove, sloboda da mogu donekle vratiti svoje prijašnje živote i zaboraviti na smještaje u skučenim hotelskim sobama. Cijena te slobode nije bila mala, a oni koji su je najviše platili bili su poginuli, ranjeni i nestali branitelji i civili te njihove obitelji. Zato je proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti važan podsjetnik na taj osjećaj, koji ne trebaju ukaljati besmislene političke igrice i prepucavanja.

Podsjetnik na te dane su i fotografije koje donosimo u našem prilogu. Novinari i fotoreporteri koji su, zajedno s hrvatskim vojnicima, bili na prvim crtama tog uzavrelog ljeta ispričali su kako je sve izgledalo iz njihovog kuta, a snimke koje su napravili ostaju kao trajan podsjetnik na dane koji su trebali biti temelj bolje budućnosti u Hrvatskoj. Ta bolja budućnost koju smo tada očekivali nije još sasvim stigla, ali to ne znači da se za nju i dalje, iz dana u dan, ne vrijedi boriti.