Spisateljica Sibila Petlevski: Glupost je najopasnije oružje

Sibila Petlevski, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, izvedbena umjetnica,... upravo je objavila “Stanje sumraka”, treći i završni dio trilogije “Tabu”, u kojem pripovijeda o Viktoru Tausku, psihoanalitičaru čiji je život zapravo psihogram 20. stoljeća.

Tausk je bio jedna od eminentnijih ličnosti hrvatske moderne, Freudov intimus, ljubavnik fatalne Lou Salomé..., ali njegova je sudbina i dalje nepoznata. Kako to da ste odlučili pisati o njemu?

Srednjoškolac koji je objavljivao u Kranjčevićevoj sarajevskoj Nadi i poslije kao bečki student skupljao novac kako bi pomogao izlazak glasila Mladih hrvatske Moderne, doktor prava, liječnik i čovjek iz najužeg kruga Freudovih sljedbenika; advokat koji je branio prava izgubljenih slučajeva - od čedomorki u bosanskom ‘vilajetu’ do dezertera pogođenih posttraumatskim sindromom u habsburškim jedinicama u Prvome svjetskome ratu, dramski pisac koji je po berlinskim salonima svirao violinu kako bi se prehranio, nekonvencionalan čovjek koji je zbog ideala žrtvovao financijsku sigurnost i obiteljsku harmoniju, čovjek kojega je ‘otac psihoanalize’ najprije favorizirao a zatim je, potaknut osjećajem ljubomore, za njega izjavio da je ‘opasan za čovječanstvo’ ... sve je to bio Viktor. Iz rečenoga je jasno da je riječ o zanimljivom životu, ali ja nisam biograf. Mene je kao spisateljicu prije svega zainteresirala činjenica zaborava. Zapitala sam se kako je moguće da naša sredina zanemaruje, a nakon izvjesnog vremena i potpuno zaboravlja svoje veličine.

Koliko se Viktor promijenio od prvog do završnog dijela?

Viktor je u prvome romanu ‘jedan od’ junaka u žanru detektivskog romana i romana o odrastanju umjetnika, u drugome je glavni lik fikcionalizirane biografije, a u ‘Stanju sumraka’, pojavljuje se kao jedan od pripovjedača. U novoizašlom romanu svako toliko posuđujem ‘vampirsko’ prvo lice muškoga roda, da bih progovorila o stvarima o kojima Tausk nije mogao svjedočiti, koje je možda mogao s grozom naslutiti, a s kojima se suočavamo mi danas.

Koliko posljednji dio trilogije progovara o problemima modernog društva i možete li nam približiti stvari o kojima u knjizi progovarate?

Moje ‘Stanje sumraka’ se bavi čitavim spektrom tabua - od ‘velikih’ i vječnih tema kao što su pitanje prava na život i prava na smrt, pitanja seksualnih i rodnih prava, pitanja odnosa vjere i dogme, do nekih prešućenih mjesta u povijesti koja su pokrenula ratnu mašineriju (npr. usput se dotičem i teme financijskog ‘ulaganja’ u jihad koju je planski provodila njemačka tajna služba prije početka Prvog svjetskog rata). Cilj mi je pokazati da čitanje novina s početka 20. stoljeća nije samo zabavno nego je i poučno, a ponekad je i zastrašujuće: paralelnim čitanjem ‘starog’ i ‘novog’ tiska, vrlo brzo uočavamo koliko se toga tipski ponavlja. Jedan od motiva koji se u ‘Stanju sumraka’ pojavljuju, a mogli biste ga nazvati problemom modernog društva je, na primjer, plasiranje sintetičkih droga na tržište od kojih su se neke mogle legalno kupiti i kod nas kao ‘soli za kupanje’ ili ‘osvježivači zraka’. Pitanje je savjesti današnjega čovjeka što će uopće nazvati tabuom. Na primjer, je li, prema vašem mišljenju, odnos znanosti i politike tabu?

>>> Cijeli intervju pročitajte u Expressu