Venecijanska brana prošla je dva testa, ali pitanje je koliko će trajati. Problemi nisu stvar Brodosplita, već naručitelja. Splitski stručnjaci na čelu s Ivanom Zore svoj su dio posla obavili kako se od njih i tražilo
BRANA (ZA SADA) RADI
Splićanka Ivana napravila je slavna vrata koja Veneciju štite od poplava: Naš dio je OK, ali...
Na početku milenija doktori su široke ruke Veneciji davali još sto godina života, predviđajući da će biti nenaseljiva do 2100-e poslije Krista. Vodeći svjetski stručnjaci do danas nisu promijenili mišljenje. Venecijanski trg Svetog Marka u prosjeku poplavi šezdesetak puta godišnje, a daleke 1900. pod vodom bi se znao naći samo četiri puta.
POGLEDAJTE VIDEO: Poplava u Veneciji 2019.
Pokretanje videa...
01:18
Grad tone zbog tla na kojem se nalazi, a istovremeno klimatske promjene čine da u njegove kanale navire sve više mora. Idejno rješenje leži duboko u mulju venecijanske lagune još od 1981. godine. To je projekt MOSE. Zamišljen je kao sklop masivnih čeličnih brana polegnutih u morsko dno. Poput vrata te brane bi se otvarale i zatvarale sprječavajući prodor slane vode.
Ali od samog početka MOSE prate havarije. Umjesto da košta predviđenih 1.6 milijardi eura, već do prošle godine potrošeno je 5.5 milijardi, a umjesto da se u spasonosna vrata lupi šampanjac 2011. godine, ona su pokrenuta tek sada. Ako ovo nije najveći građevinski projekt u povijesti Italije, onda je najkontroverzniji.
Slabije je poznato da je MOSE-u i Hrvatska dala scirocco u leđa. Od ukupno 78 brana/vrata tvrtka Brodosplit proizvela je njih 63, dimenzija 27 do 30 puta 20 metara i težine oko 350 tona. Obuhvaćaju 20.000 tona ugrađenog čelika ukupne vrijednosti s radovima i logistikom od preko 70 milijuna eura.
I zato smo mi, u vremenu kad svjetski mediji pišu o problemima s MOSE-om imali priliku prošetati do splitskog brodogradilišta, sjesti na ostatke drvenih greda i sve što nas zanima pitati Ivanu Zore, glavnu nadzornu inženjerku na vratima Venecije.
Našli smo se u pola radnog dana među čeličnim konstrukcijama, brodovima u izgradnji i najvećim jedrenjakom na svijetu. Dvije tisuće radnika škvera rasulo se po ogromnim postrojenjima. Dobar dio njih kretao se na biciklima. Kako je brodogradilište ogromno, tako im je najlakše ići na dva kotača. To je, pričao nam je usput glasnogovornik Josip Jurišić, ideja koju su Splićani maznuli od kolega iz Nizozemske. Sada imaju oko četiri stotine različitih bicikli i gotovo svaki radnik što na njima prođe digne jednu ruku s volana i javi se našoj sugovornici, a svojoj direktorici tehničke službe.
Ivana Zore nasmijano odzdravi. Na ljudima koji vole svoj posao to se baš vidi. Čim smo upalili diktafon, pitali smo je da nam predstavi djelo koje bi joj moralo obilježiti karijeru - projekt MOSE.
- Venecija tone već godinama. Jednostavno je na takvom tlu da propada. Porast razine mora u kombinaciji s infrastrukturom koja tone čini da grad nestaje. Tamošnje vlasti u dogovoru s Europskom unijom jako dugo pokušavaju osmisliti kako zaustaviti degradaciju. Početkom sedamdesetih zamislili su projekt MOSE (Mojsije). Jedna od njegovih operacija uključuje da se na sva tri ulaza u lagunu podignu vrata koja će spriječiti prodiranje vode. Devedesetih su počeli raditi kompletan betonski koncept ispod mora gdje će kasnije biti smještene te brane, odnosno vrata. Pilot projekt je napravila talijanska firma i kad su investitori shvatili da on funkcionira krenuli su u realizaciju ostalih vrata - ispričala je Ivana.
- I tu, pretpostavljam, dolazite vi? - pitali smo dalje.
- I tu dolazimo mi. Brodosplit je 2014. godine osvojio natječaj, da bi godinu kasnije počeli raditi - zadovoljno će inženjerka dodajući kako je, kad su počeli s radom, brane za prvi ulaz u lagunu su već bile gotove. A Brodosplitu je preostalo da se uhvati izgradnje vrata na preostalim ulazima u lagunu:
- To su bili ulazi u uvalama Malamocco, Chioggia i San Nicolo. Za svaki smo napravili po dvadesetak vrata i ona funkcioniraju prilično jednostavno - brane su konstruirane slično kao brodski tankovi, a po principu balasta se puni i prazni voda. Ako su napunjeni tekućinom, zbog težine će ostati polegnuti na dnu mora. S druge strane, upuhivanjem zraka istiskuje se voda i vrata se podižu prema površini tako zatvarajući ulaze u lagunu. Ponovnim puštanjem mora i istiskivanjem zraka, vrata se spuštaju na dno u svoj prvotni položaj. Od težine padaju i tamo leže do idućeg puta kad zatrebaju - objašnjavala je Zore baš u trenutku kad su nas nadlijetali glasni galebovi. Njih na stotine. Tek smo tad primijetili da je brodogradilište puno njihovih darova.
Na ulazu smo dobili kacige, pa smo preživjeli. Suživot s pticama škveranima je svakodnevica. Ženu koja je pomogla obraniti Veneciju nisu dojmili. Nastavljamo razgovor kao da se ništa nije dogodilo.
- Koliko je tu ljudskog faktora u aktiviranju i upravljanju venecijanskim branama? Je li sve uglavnom elektronički ili...? - zanima nas.
- Pa da, brana je povezana s meteo-postajama i satelitima. Naravno, postoje i kontrolne prostorije iz kojih se upravlja i nadzire svim operacijama - objasni škveranka.
Kažemo kako se za ovaj projekt vežu i brojne kontroverze, poput njegova kašnjenja i prekoračenja budžeta, ali oni koji zaista sustavno sabotiraju MOSE, a tako rijetko ih se imenuje, jesu pedoče i ostali školjkaši. Zoru pitamo kako se ona s njima obračunala?
- E, to je bio veliki problem jer dno u kojem se cijela konstrukcija nalazi mješavina je mora i rijeke. Plitko je, ima blata, mulja, ali je i zaštićena ekološka zona, specifična flora i fauna. Naravno, kao i na svaki kaić, konop ili bovu koja dugo miruje u moru, nakupi se tih školjkaša, tako da je to bilo neminovno. Po meni je veći problem taj mulj i pjeskovito dno koje uništava ne samo boju nego i ležišta i osovine na vratima čime su ona izložena bržem propadanju i smanjenoj funkcionalnosti - kaže Zore dodajući da se sami sustav bojanja u teoretskim ispitivanjima pokazao kao zadovoljavajući I neškodljiv okolišu.
Na pitanje ima li boja rok trajanja, spremno odgovara:
- Ima. Predviđeno je da se vrata svakih pet godina vade iz mora, pjeskare i ponovno pobojaju, to je uglavnom i sličan ciklus kojega svaki brod ima. U svakom slučaju, degradacija boje i smanjivanje funkcionalnosti sustava nije stvar Brodosplita, već načina na koji su radili projekt MOSE. Ono što je bilo u tehničkim karakteristikama za naručene brane mi smo napravili - veli nadzorna inženjerka, pojašnjavajući kako je njenoj ekipi u škveru najveći problem bio hoće li to sve stati na svoje mjesto, hoće li uspjeti izvesti tako velike geometrijske tolerance.
– Izuzetno visoki su bili ti tehnički zahtjevi. Ali sva vrata, uključujući i rezervna, dobro su napravljena i rade. A sada, kako će ih oni dalje održavati, to zaista nije na nama - uvjerava naša sugovornica. Na Splićanima je bilo da rade kako je bilo definirano tehničkom dokumentacijom.
U izgradnji brane korišten je čelik, u skladu s tehničkim zahtjevima, osigurana je potpuna sljedljivost materijala, tako da se za svaki ugrađeni element zna iz kojeg lima je izrezan, koje su mu mehaničke i kemijske karakteristike, itd. Ono što je važno naglasiti jest da smo mi sve radili prema ugovornoj dokumentaciji, dakle od kupovine materijala do izrade nacrta, atestacije postupaka, kvalitete zavarivanja, operativnog ispitivanja tlaka, testiranja jesu li brane nepropusne, preko ispitivanja na boji, da bi na kraju naručeno isporučili - kaže Zore.
Iako se zadnjih mjeseci pričalo kako brana nije uspjela zaštititi Veneciju, krajem 10. mjeseca uspješno je prošla već dva testa. Luigi Brugnaro, gradonačelnik Venecije, na Twitteru se 15. listopada pohvalio kako je grad ostao suh zahvaljujući branama. More se podiglo za 140 centimetara, takva plima inače bi potopila pola grada. Nakon što je 78 pokretnih barijera projekta MOSE zaustavilo, razina mora u Veneciji bila je tek pola metra iznad uobičajene.
Vrata se aktiviraju kad god je plima iznad 110 centimetara. Ipak, prije ovih zadnjih uspjeha, glasno se pričalo kako brana ne radi. Neki su mediji za to krivili i Brodosplit. Ivana Zore smatra da temelj za takvo što ne postoji.
- Naša vrata su mali dio projekta. 70 posto MOSE-a, usudila bih se reći, čini kompletna građevinska infrastruktura ispod mora. Izvedbeni nacrt, koncept i proračuni nisu Brodosplitovi, već su dostavljeni od naručitelja. Brodosplit je u tehničkom smislu morao izraditi radioničke nacrte, razraditi kompletnu tehnologiju gradnje i izgraditi brane u skladu s ugovornim zahtjevima i tehničkom specifikacijom. Koncept samog projekta, kako je on idejno zamišljen i razrađen, je nešto što je nastalo u Italiji, odobreno od strane talijanskih konzorcija i EU, te Brodosplit kao proizvođač na to nije imao nikakvog upliva. Način na koji su procijenili i izračunali rizike na operativnost i dugovječnost vrata, a u kontekstu muljevitog dna, propadanja tla i ostalo, je nešto što će vrijeme pokazati. Vjerujem da je to izazov za sve. Vrata su najupečatljiviji dio ovog projekta. Teško ih je ne uočiti u žutoj boji kada su u dignutom položaju. Ali vrata nisu nešto što samo po sebi definira hoće li cijeli sustav funkcionirati. Talijani su bili jako nezadovoljni ovim projektom s obzirom na uloženo vrijeme i novac, polemike i rasprave prate projekt od samog začetaka do danas, ali teško je tu nešto osmisliti, što će zadovoljiti sve strane - skeptično će iskusna inženjerka.
Prisustvovala je odvoženju vrata iz Brodosplita i dovoženju vrata u Veneciju. Vrata su se transportirala baražama u serijama od po četiri komada. Nije bilo nimalo lako, ali vrijedilo je:
- Sam projekt izgleda svemirski. Kao da ste upali u neki film s Jamesom Bondom. Impresivno je što su Talijani izgradili pod morem. Vrata su najprije iskrcana na otoku Pellestrini, koji podsjeća na pustinju, prenamijenjenu u veliko gradilište. Tamo su vrata iskrcana, privremeno uskladištena, odmotana iz zaštitnih najlona, nakon čega su slijedile instalacije elektro-opreme. Brodosplitova ekipa koja je tamo bila prisutna, imala je prilike vidjeti kako MOSE (podvodni dio) izgleda i kako napreduju radovi. Prolazili smo tunelom ispod mora, posjetili smo kontrolne sobe iz kojih se upravlja operacijama, pratili smo radove ronioca i pripreme za pozicioniranje vrata. Odličan je osjećaj vidjeti takvo što i biti dio tako izazovnog i kontroverznog projekta.
Prilikom polaganja prvih vrata, imali smo tremu, kako će proći instalacija, hoće li posebno izgrađeni jack up, uhvatiti vrata na predviđenim točkama, kako će vrata naleći na dno, kako će osovine proći kroz uške, na sreću, sve je prošlo u najboljem redu. Danas, nakon gotovo četiri godine od isporuke, i dalje nemamo nikakve reklamacije niti na zavare, niti na boju, to dokazuje, da smo posao zaista vrhunski odradili. Boji na vratima smetaju UV zrake, zato smo ih držali zamotane u bijelu PVC foliju... - i tek što je Ivana to izgovorila, opet su nas nadletjeli galebovi.
- Eto vidite. Oni su stalno uništavali tu foliju. Stvarali su nam probleme, razmišljali smo kako zaštititi vrata od njih... - usput će Zore. Izgleda da su najveći protivnici projekta talijanske pedoče i hrvatski galebovi. Ali i ekolozi. Oni smatraju da MOSE-u nije mjesto u krhkoj venecijanskoj laguni. Njihovu sukreatoricu upitali smo je li joj draže bilo raditi na brani ili na brodovima kojima se inače bavi.
- Sad sam direktor tehničke službe i posao mi balansira između uredskog i proizvodnje, navikavam se na to jer preferiram proizvodnju. Obožavam rad u brodogradilištu, dinamičan je i zanimljiv, valjda zato što je svaki brod drugačiji, u svakom slučaju preferiram brodove. Trenutno u bazenu imamo nekoliko brodova u različitim fazama gradnje, najbliže isporuci je kruzer koji tu vidite. On je na mjesec dana od probne vožnje, prije godinu dana je to bila samo hrpa limova, a sada je brod koji je u fazi puštanja motora u rad I ispitivanjima sustava. Trenutno nam je glavnina posla usmjerena na gradnju polarnih kruzera, to su kao mali hoteli za 500-tinjak putnika. Kao što vidite kod nas se uvijek nešto događa, izazova ne fali - spremno će Zore.
Ali brodogradnja nije ono čime se oduvijek htjela baviti:
- Brodogradnju sam odabrala neposredno prije upisa na fakultet. Prije toga sam dvojila između farmacije i strojarstva, a brodogradnja je bila 'ad hoc' odluka zbog koje se nikad nisam pokajala. Ne znam što to čovjek može raditi, a da je ljepše od ovoga. Pogotovo kad gledate kako hrpa materijala odjednom postaje brod. To je baš predivno. Znate li da je brod jedina opća imenica u engleskom jeziku koja je 'she', (znači žensko), ima atribute živog bića? - pitala nas je inženjerka.
- Znam, rekao mi je urednik prije nego što sam krenula ovdje, taj je isto zaluđen brodovima, kaže da imaju dušu - odvratili smo.
- Imaju! To je istina. Apsolutno je u pravu. Na kraju, zar ima ljepšeg zvuka od brodske sirene na ulazu u porat?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
