Sreći dječaka iz Doma nema kraja: 'I ja sam dobio mamu'

Reci im da ih volim, kazao je Jan (8) prevoditeljici pokazujući na svoje nove roditelje iz Italije. Njihova bezgranična ljubav i upornost se isplatila. Maleni Jan, kako smo ga nazvali zbog zaštite identiteta, napokon ima roditelje koji će se brinuti za njega. Gotovo godinu dana trajala je njihova bitka s našom i talijanskom administracijom kako bi dječaka iz zagrebačkog Doma za nezbrinutu djecu odveli u svoj topli dom u Italiji. Na put u novi život kreće u petak. Novi roditelji često su ga vikendom posjećivali, a Jan se već navikao na njih i zavolio ih. Najprije je prevoditeljici govorio što da im kaže, no sad s njima pokušava sam komunicirati. 

- Jan ima cerebralnu paralizu i svi su se kod nas bojali njegova stanja. Unatoč brojnim apelima i vas medija nismo mu uspjeli pronaći adekvatnu obitelj u Hrvatskoj - kaže Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica doma u kojem Jan živi od rođenja. 

Majka mu je umrla pri porođaju, otac je nepoznat, a ostatak obitelji za njega nije mario. Iako je odavno mogao biti posvojen, svi su se bojali zbog Janove cerebralne paralize. U domu u Nazorovoj ulici bio je iznimno omiljen, a za njega su se brinula najmanje dva volontera, koji su ga vodili na plivanje ili jahanje. Njegova nova mama ne radi, novi tata je liječnik, a nova teta je fizioterapeutkinja, koja će mu pomagati s vježbama. 

- Rastao je u domskim uvjetima, no mislim da je prekrasno dijete. Iznimno je inteligentan dječak i bogat mu je rječnik, a i prekrasno pjeva. Uporan je i želi puno toga. Presretni smo što će napokon imati novu obitelj, no i tužni smo jer je s nama bio skoro osam godina - kazala je teta Irena, fizioterapeut i najdraža Janova teta iz doma. 

Svoj osmi rođendan proslavit će u krugu nove obitelji. Uz pažnju i ljubav brzo će savladati talijanski, a na jesen kreće u prvi razred. Jan hoda uz pomoć hodalice ili uz nečije pridržavanje. 

- Vjerujem da će u obiteljskom okruženju Jan prohodati samostalno - dodala je Kelava.

Nekoliko puta smo pisali u 24sata o Janu u nadi da će se kod nas naći ljudi koji bi mu osigurali topli dom. Cijelog života mališan je čeznuo za roditeljskim zagrljajem punim ljubavi.

Bolest je odbijala posvojitelje

Jana smo upoznali u srpnju 2008. godine. Tada mu je najdraži crtani lik bio Fifi, a napolitanke su bile “fifitanke”. Iz doma ga nisu željeli premjestili u specijaliziranu ustanovu jer su mu željeli pronaći brižnu obitelj.    

Jan: 'Zašto me nitko ne želi?'

Pun iščekivanja gledao je Jan tko ulazi u dom. U svakome je vidio svoju novu obitelj. Posjetili smo ga u ožujku 2010. Ponosno nam je pokazivao kako je prohodao pomoću hodalice. Nadao se da će ga zato prije posvojiti.

On je treće dijete koje ide u Italiju    

Prije dvije godine iz doma u Nazorovoj dvoje djece s poteškoćama u razvoju otišlo je u Italiju. Ista agencija za posvajanje saznala je i za Jana. U domu u Nazorovoj trenutačno je sedamdesetak djece predškolske dobi.