Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prije točno 28 godina u selu Vagancu u općini Plitvička jezera ubijeno je sedmero staraca. Agresor je najprije zasuo selo granatama i pretvorio ga u buktinju. Potom su krenuli s čišćenjem terena...
Selo Vaganac nalazi se u plitvičkom kraju, u kojem je živio miješani hrvatski i srpski živalj, a u jesen 1991. bilo pod izravnom agresijom velikosrpske paravojne vojske. Nakon što je 8. listopada Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, Srbi su se odlučili na odmazdu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:34
Sve su kuće ili zapaljene ili sravnjene sa zemljom, a ono malo civila, uglavnom starijih ljudi ubijeno je.
Mile Čančar iz Vaganca sudjelovao je u obrani sela
- To je bilo bogato selo, kuće sređene, prije rata tu je živjelo oko 1300 ljudi. Čak 106 traktora je bilo u selu, pa znate koliko se imalo i radilo. Cijelo selo je gorjelo, sve je bilo sravnjeno sa zemljom, sve su uništili. Na sreću, u organizaciji velečasnog Mile Pecića iz Slunja mjesec i pol dana ranije evakuirana su djeca i žene. Mi smo ostali branit selo, iako ništa zapravo nismo mogli.
Čuvali smo ga, nismo ništa imali, nešto lakog naoružanja. S nama su u selu ostali starci. Nisu htjeli ići, mislili su neće ih, zašto bi netko dirao stare ljude, bolesne. No, neprijatelj je svoj bijes iskalio nad nemoćnima, nas staricama i jednom starcu - govori nam Čančar.
Kata Bilen Kaćuna (84), ubijena je u svojoj kući, Manda Čančar - Mandić (85) nastradala je u polju, Milka Kukuruzović – Milkaća (80) kao i njezina vršnjakinja i prezimenjakinja Mara Kukuruzović zvana Krekuša ubijene su. Mara je ubijena u podrumu, a zatim joj je kuća zapaljena. Ona je u njoj i izgorjela.
Rojka Mikuljen također je ubijena u svoj kući koja je zapaljena.
Danu Jandrića (80), staraca sa drvenom nogom ubili su ispred njegove kuće kad je izašao iz podruma. Najprije su mu pucali u zdravu nogu, a onda ga upucali.
Najstravičnija sudbina zadesila je Jelku Mikuljan -Strinu (86) koja je pronađena nakon Oluje u bunaru u dvorištu svoje kuće.
Ante Jelečanin- Kulje, seoski gostioničar, i danas se sjeća se svega. On je bio je među ljudima koju su je 1995. godine, nakon Oluje pronašli u bunaru.
- Otvorili smo bunar i shvatili da je Strina unutra. Pokušali smo je izvući, ali ona se doslovno raspala dok smo to radili - kazao nam je. Kako je starica točno umrla ne zna, kažu naši sugovornici. Jesu li je upucali pa bacili u bunar ili su je zadavili pa bacili, nije poznato.
Dan poslije ubojstva staraca ubijen je i bogati poljoprivrednik Stipe Kukuruzović(55).
- Nije se bavio politikom, i pobjegao je u Bosnu, ali vratio se nahranit svoju stoku. Tada je ubijen, ne zna se kako i tko ga je ubio. Zapravo zna se, jedan iz Korenice, ali znate... - kaže nam Čančar.
Slunjski župnik mons. Mile Pecić koji je već više od 30 godina na službi u Slunju bio je narodu slunjskog kraja uvijek podrška kako danas tako i te 1991. godine. Živi je svjedok svega što se događalo u tom kraju. Sa župljanima je prošao muke progonstva u Karlovcu i Zagrebu, kao i povratak i obnovu.
On je o događajima u Vagancu u svoj Dnevnik zapisao sljedeće:
Išli su od kuće do kuće i palili ako je kuća drvena, a tenkovskim topom razarali ako je zidana. Sravnili su selo sa zemljom. Kata Bilen zvana Kaćuna, starica gluha i gotovo slijepa, vjerojatno je živa spaljena u kući. Taj krvavi pir trajao je dok zlikovci nisu zadovoljili svoje najniže nagone. Ovaj posao lešinara obavili su po svemu sudeći domaći Srbi. Znali su vrlo dobro mnoge pojedinosti. Parola o ugroženosti Srba zvuči, nakon ovog zlodjela, kao ironija.
Za pokolj u Vagancu i ratni zločin nad civilnim stanovništvom nitko nije odgovarao.
24sata © 2026
