'Što ako nam sve zagade? Nek' nam plate za atomsko smeće!'

Imamo mi dovoljno naših sra*a i bez nuklearnog otpada, ali ne bojimo ga se. Imamo sto godina, čega ćemo se bojati, galami postariji muškarac na pragu birtije u Dvoru na Uni.

Krenuo je u zahod, ali se u međuvremenu predomislio.

- Europa nam diktira standarde današnje nauke. Ne može to tako - neumorno viče ovaj Ciceron.

- Ajde, bogati, više u WC, pusti ljude na miru - dobacuju mu trezveniji kolege sa stola.

Galamdžija se poslušno udaljava, a drugi, tiši gost u kafiću se javlja za riječ.

- Ako nadležni kažu da je to u redu, onda je u redu. Ali zašto i mi ne bismo dobili nešto od toga? Bio sam ja u Zagrebu, vidio sam. Predsjednik mjesne zajednice mi je pričao kako svaki stanovnik koji živi u blizini odlagališta ima 1500 kuna od toga. E sad, ako već taj nuklearni otpad mora doći ovdje, zašto to ne iskoristiti? - razumno je zapitao i sebe i ostale goste.

'Prodat će se za sitnu lovu'

- Ma naš narod to neće iskoristiti. Naš načelnik općine će se prodati za neku sitnu lovu i onda će ovi u Zagrebu to pobrati. Ovdje nema standarda, je*o ti naše standarde - dobacio mu je jedan cinik.

Za govornicu staje drugi muškarac, s ruba kafića.

- Radna snaga bi trebala biti odavde, a ne uvozna. Mi smo mali lopovi, ali ovi u Europi su skup ekstremnih lopova iz svih država - zaključuje euroskeptik.

Nitko mu ne kontrira.

Ova crtica iz birtije zorno ocrtava stav domaćeg svijeta prema nadolazećem nuklearnom otpadu iz Krškog i cijele Hrvatske. Nije im baš drago što će živjeti u blizini radioaktivnog smetlišta, ali ako već moraju, onda neka barem zarade koju kunu od toga. Ima i pobunjenika, ali čini se kako njihove riječi ne padaju na plodno tlo.

Milan Čalić, vijećnik iz općinskog vijeća, jedan je od neposlušnika. Uporno tvrdi da je još prošle godine izmjenama prostornog plana odlučeno kako će se tu odlagati atomsko smeće.

Prostorni plan

- Prostornim planom se dalo ovlaštenje županiji i Vladi da odlučuju u ime građana iako su se oni po mjesnim odborima jasno izjasnili da su protiv. Na sjednici u ožujku prošle godine bio je i čovjek iz Fonda za zbrinjavanje nuklearnog otpada da nam tumači kako to nije konačno te da nije opasno ni zabrinjavajuće - prepričava nam ljutiti Čalić.

Upravo u tome i jest problem.

Nitko od lokalaca s kojima smo razgovarali ne zna je li buduće spremište nuklearnog otpada opasno. Nitko, zapravo, precizno ne zna što se nalazi u Čerkezovcu, u toj bivšoj vojarni koja će uskoro glumiti atomski Jakuševac. Niti im se itko potrudio razjasniti. Kad smo joj mi pokušali prići, dočekala nas je ograda, a iza ograde vojnikinja u maskirnoj uniformi naoružana jurišnom puškom. Odmah nam je zapovjedila da se udaljimo. Oko nje su bili načičkani znakovi zabrane prolaska, fotografiranja, snimanja dronom...

Malo dalje, odmah iza ulaza, uz put su stajale poredane protutenkovske prepreke, tzv. ježevi. Nije bilo druge. Vratili smo se i pokušali doznati nešto od rijetkih susjeda.

'Nitko s nama ne priča'

Većinom su Srbi, povratnici nakon Oluje. Ironično, ulica u kojoj žive, a koja je najbliža Čerkezovcu, nosi ime 5. kolovoza 1995.

- Poslije Oluje sam tu došao, žena mi je iz ovoga kraja. Uvijek se može dogoditi nekakva havarija. Otkud da ja znam je li to sto posto sigurno? Jest, bio bi red da nam država nešto refundira, ali mi tu nećemo dobiti ništa. To je dvosjekli mač, i djeca su tu... - priča nam Davor Dujlović, dok opušteno stoji nalakćen na bicikl.

Ne vidimo djecu o kojoj govori, pred raštrkanim kućama je većinom starčad. Žmirkaju na jesenjem suncu.

- Nitko s nama razgovarao nije. Samo smo čuli da se odlaže otpad. A što struka misli i kolika je naša sigurnost u tome, ne znamo ništa. Što ako nam zagadi vodu, zemlju, biljke i životinje? - pita se sijedi Miloš Samardžija.

Čini se kako možda ipak zna nešto o vojarni u kojoj će se skladištiti radioaktivno smeće.

KOD DVORA NA UNI Bili smo kod vojarne u kojoj će skladištiti sav nuklearni otpad

Što je tamo gore iza ograde?

- Čerkezovac je šumoviti predio Trgovske gore. Tamo je poslije rata bilo vojno skladište, a nakon toga su 1983. gore na brdu gradili. Ja sam bio rezervist, a i otac mi je gore radio pa sve znam. Sve sam obišao i sve sam vidio. Ima jedan dio u kojemu se nalazi organizirani smještaj za vojsku s pratećim objektima. Ima i jedan dio, tzv. tehnički dio pod zemljom, namijenjen čuvanju ubojitih sredstava. Tako je bilo u to vrijeme. U zadnje vrijeme je aktualan nuklearni otpad - kaže nam Miloš.

Ni on ne zna ništa više. Nastavljamo dalje, nastojimo doznati što više možemo o tajnovitom Čerkezovcu. Stižemo ususret Luki Staniću, nasmijanom komunalcu koji radi na popravku razrovane ceste. Kaže kako već mjesecima čuje kamione koji noću dovoze nešto u vojarnu. Ne zna što.

- Čujemo kako oko 11, 12 sati prođu kroz Dvor, ne znam na koji ulaz uđu. Ne idu na granicu, tamo ne može ništa proći - kaže Luka uz osmijeh od uha do uha. Opušten čovjek, vidi se da mu je do zafrkancije.

'Kamioni voze noću'

Čini se kako ga atomsko smetlište ne zabrinjava.

- Očekujete li da vam država nešto plati zbog nuklearnog otpada?

- Platit će oni. Čuo sam da će nas isplatiti da odemo kud god tko hoće - smije se Stanić.

Pitamo ga zašto je tako sretan.

- Nemam što izgubiti, a uteći ne mogu. Malo nas je ovdje ostalo, nema se tko ni pobuniti. Ne možeš sad skupiti ovdje pedeset ljudi da protestira. Poslije dva sata ne možeš vidjeti nikoga. Možeš pasti na cesti, a da te nitko ni ne pita što ti je. Nasreću, barem su nam se djeca raselila - ispričao nam je Luka. Nije se više smijao.

Odlagalište otpada iz nuklearke koštat će oko 25 milijuna eura

Hrvatska i Slovenija u ponedjeljak na sastanku održanom na Bledu nisu postigle sporazum o zajedničkom odlaganju radioaktivnog otpada iz Krškog. Izgradnja odlagališta koštat će, procjenjuje se, 25 milijuna eura. Podatak je to Fonda za financiranje razgradnje nuklearke Krško, iz kojeg će radovi biti financirani. U Fond se od početka rada nuklearke prikupljaju sredstva za njenu razgradnju te za skladištenje otpada. Hrvatska je u svom fondu dosad sakupila 273,2 milijuna eura, dok Slovenija u vlastitom fondu ima 197,1 milijun eura.