'Stranger Things' stvoreni na radu hrvatskog znanstvenika...

Popularna Netflixova serija "Stranger Things", koja je nedavno dobila i svoju drugu sezonu, temelji se na priči o bazi Camp Hero u Montauku, New York za koju se vjeruje da je bila laboratorij u kojem su se vršili pokusi na ljudima za vrijeme hladnog rata. Tu činjenicu potvrdio je glumac Joe Keery koji u popularnoj seriji utjelovljuje lik Stevea Harringtona. No, čini se kako je inspiracija za scenarij bio upravo američki znanstvenih hrvatskog podrijetla, Andrija Puharich.

Faradayev kavez 

Brojni svjetski mediji već su 1980.-ih godina pisali o misterioznoj bazi Camp Hero i navodili da se, baš kao u seriji, tamo provode brojni eksperimenti vezani uz kontrolu i poticanje uma. S istraživanjima u bazi povezane su i brojne otmice djece. Kao jedan od izuma koji se koristio u bazi, a pojavljuje se i u samoj seriji, svakako je Faradayev kavez - zaštita od električnog polja. 

Kavez je dobio ime po britanskom znanstveniku Michaelu Faradayu, a sastoji se od metalne mreže unutar koje se nalazi električna oprema. No, Faradayevim kavezom se inače smatra i oprema u građevinarstvu koja štiti od udara groma - gromobran. Udari li munja u njega, osobe unutar kaveza ostaju sigurne jer je jakost električnog polja mnogo manja od vanjskog. U seriji se kavez koristio za povećanje paranormalnih moći, a posebno je bio zanimljiv znanstveniku Andriji Puharichu, Amerikancu hrvatskog podrijetla. 

Proslavio Urija Gellera

Puharich je navodno bio suradnik CIA-e, a svijetu je otkrio Urija Gellera, Izraelca koji je 1970-ih godina bio vrlo popularan zbog svojih paranormalnih sposobnosti. Geller je već tada u svojoj zemlji bio poznat, ali najveći val popularnosti došao je u '80.-ima kada ga je Puharich ga je pozvao na istraživanja u Ameriku.

Geller je prije dolaska bio povezan s izraelskim tajnim službama, no vezu je prekinuo nakon tragičnog ishoda Olimpijskih igara u Münchenu 1972. To su naime bile druge Olimpijske igre održane u Njemačkoj nakon Berlina 1936. godine, a trebale su zemlju predstaviti kao demokratsku. Domaćin je čak za slogan odabrao "The Happy Games" (Sretne igre). Geller je šefovima u Izraelu prije početka Olimpijskih igara izjavio kako se ne osjeća ugodno i preporučio da izraelska reprezentacija ne ide. Uslijedila je tragedija - palestinski teroristi ubili su čak 11 izraelskih sportaša, a Geller je nakon toga odlučio prekinuti sve veze s Izraelom i otići u Ameriku. 

Puharich se nakon istraživanja Gellera uvjerio da nije varalica, te mu je postao mentor i predstavnik. No, povezati ovog znanstvenika samo s Gellereom bilo bi umanjivanje njegovih ostalih istraživanja i znanstvenih radova. Ovaj Hrvat druge generacije u Americi autor je čak 56 patenata, među kojima se nalaze inovativan slušni aparat koji zaobilazi uho kao slušni organ te uređaj koji je znatno poboljšavao učinke elektroterapije na mozak kao i preteča današnjih gorivnih ćelija, piše.

Kako bi dokazao da ljudi koje bi preporučio vojsci zapravo i imaju paranormalne sposobnosti, Puharich ih je morao testirati. Izradio je testove sposobnosti telemetrije ili izravne spoznaje putem predmeta. Točnije, to su ljudi koji bi, držeći predmet u ruci, mogli dati točne obavijesti i podatke o njegovom vlasniku. Izvodio je i testove telepatije, istraživao je osobe koje bi padale u trans, te one koji bi, ničim izazvani, odjednom progovorile nekim izumrlim jezikom. Svi ti ljudi tijekom testiranja smještani su u Faradayev kavez napravljen od bakra. Andrija je smatrao da zidovi koji odašilju elektromagnetske valove i elektrostatičke utjecaje mogu potencirati snagu paranormalnih sposobnosti, piše Večernji list. 

Talentiran za razne grane znanosti

Njegov je otac došao u Ameriku 1912. godine kao slijepi putnik na brodu, bez ikakvih dokumenata. Andrija je rođen kao Karel Puharich u Chicagu 1918. godine, kasnije mu je dodano i ime Henry, no on se nakon mladosti koristio imenom pod kojim je poznat i danas. Već u srednjoj školi pokazuje razne talente i osvaja brojne nagrade za svoje eseje i govore. Kao student na Northwestern University Medical School razvija brojne teorije poput teorije termodinamike koja ga je dovela do teorije o provođenju živčanog sustava. Oženio se 1942. godine i dobio kćer. Bavio se medicinskim istraživanjima s posebnim interesom u biofizici. 

No, Puharichu se život značajno promijenio kada je došao u New York gdje je, kao obećanje ocu, posjetio svog sunarodnjaka Zlatka Balokovića. 

Prvi susret s paranormalnim

- Aristokrat, violinist svjetskog glasa, Zlatko Baloković imao je ured u New Yorku, ali su on i njegova supruga Joyce, nasljednica jedne od naugladnijih starih čikaških obitelji živjeli u Camdenu, u državi Maine. Kad je Andrija pozvan da ih posjeti u Maineu, impresionirali su ga njihovo bogatstvo i sofisticiranost. No teme o kojima su raspravljali, kao i topao Balakovićev šarm uskoro su otopili socijalne razlike među njima - stoji u Puharichevoj biografiji. 

Andriju je posebno fascinirala i impresionirala Joyce Baloković, od koje je prvi put čuo za paranormalnu percepciju. Posebno zbunjujuće mu je bilo njezino uvjerenje da postoje ljudi koji mogu živjeti izvan vremena i prostora, a zatim postojati i u fizičkom prostoru. Kao primjer koji je smatrala mogućim, Joyce mu je pričala o Isusu i njegovim brojnim sposobnostima za koje je vjerovala da nisu specifične samo za njega, već da ih i drugi ljudi s vremena na vrijeme pokazuju. 

Najsjajniji um parapsihologije

Nakon što je tri tjedna odsjeo kod Balokovića, Andrija je odlučio osnovati institut u Maineu, a njegovi domaćini ostali su toliko oduševljeni idejom da su mu ponudili smještaj u gostinjskoj kući i zajam od 200 dolara mjesečno. 

U svojim 30-im godinama Puharich je postao, prema piscu Aldousu Huxleyju, najsjajnijim umom parapsihologije. Iako je bio stručnjak za medicinu, Puharicha je oduvijek zanimalo paranormalno. Obitelj Baloković među svojim imućnim prijateljima ubrzo su našli prve donacije za nadolazeća istraživanja. Među prvim izumima bio je slušni aparat, kojeg je, kako bi ga zaštitio, stavio u Faradayev kavez. 

Istraživanja i suradnja s vojskom

- Krajem '40.-ih godina upoznaje Eileen Garret, koju je pratila reputacija vidovite osobe s telepatskim sposobnostima i velikog medija. Nije željela nikakav novac niti ikakve benificije za sebe. Mogla je vidjeti što neki doktor na Islandu ima na stolu i citirati dijelove knjige koju čita - stoji u Puharichevoj biografiji. Andrija je uskoro počeo raditi s Eileen, pokušavajući dokazati kako se telepatija temelji na prijenosu elektromagnetskih valova među ljudima. Upravo za to korišten je Fradayev kavez. U to vrijeme dobivao je brojne donacije što mu je omogućilo da ga pokuša unaprijediti, a interes za kavez razvila je i vojska. Francuski znanstveni magazin objavio je 1959. godine kako Amerika putem telepatije komunicira s mornaricom Nautilus. 

- To je znanstvenicima u SSSR-u koji su se već zanimali za telepatiju dalo poticaj da dobiju vladinu podršku. Jedicina za parapsihologiju dodana je odsjeku za psihologiju u Lenjingradu, s profesorom Vasiljevom na čelu. Započeo je rat supermoćima - piše u Puharichevoj biografiji. 

"Sveta gljiva" 

Puharich je, prema njegovim zapisima u knjizi "Sveta gljiva", redovito komunicirao s američkom vojskom od 1950.-ih godina, te im redovno spominjao ljude za koje je smatrao da imaju "nešto više". Kako bi dokazao da ljudi koje bi preporučio vojsci zapravo i imaju paranormalne sposobnosti, Puharich ih je morao testirati. Izradio je testove sposobnosti telemetrije ili izravne spoznaje putem predmeta. Točnije, to su ljudi koji bi, držeći predmet u ruci, mogli dati točne obavijesti i podatke o njegovom vlasniku. Izvodio je i testove telepatije, istraživao je osobe koje bi padale u trans, te one koji bi, ničim izazvani, odjednom progovorile nekim izumrlim jezikom. Svi ti ljudi tijekom testiranja smještani su u Faradayev kavez napravljen od bakra. Andrija je smatrao da zidovi koji odašilju elektromagnetske valove i elektrostatičke utjecaje mogu potencirati snagu paranormalnih sposobnosti. 

U samom početku komuniciranja s vojskom, pokušao im je objasniti veliku važnost istraživanja gljive muhare. Naime, smatrao je da bi ova vrsta gljive mogla itekako pomoći i donijeti brojne prednosti u ratovanju. Vjerovao je da ova gljiva, koja dolazi u dvije varijante boja (crvena s bijelim točkicama u Europi i Dalekom istoku, te žute ili zlaćane boje s bijelim točakama u Sjevernoj Americi) može uvećati ili učvrstiti telepatske sposobnosti. Smatrao je da je ona "biljka besmrtnosti", slijedeći brojne narodne predaje, piše HAZUD.

Prije nego što je napisao "Svetu gljivu", Andrija je ostao nakratko bez sredstava. No, čim ju je objavio, Sveučilište Stanford pozvalo ga je na institut za psihološka istraživanja te platilo da se ponovno posveti parapsihologiji. Krenuo je u Meksiko kako bi detaljnije istražio gljive i rituale. Put ga je odveo do Brazila gdje je upoznao, a kasnije i istraživao, Zea Ariga. Deset godina proučavao je njegove moći, među kojima su bile i moći za operiranje, kontroliranje bakterija i anesteziju. Čak se i sam Puharich podvrgnuo Arigovoj operaciji gdje mu je izvađen lipom iz ramena - bez boli, antispektika i u trenu. 

Moći su došle od - izvanzemaljaca? 

Osim Ariga i Urija Gellera, Puharich je u Ameriku doveo i nizozemskog medija Petera Hurkosa, poznatog kao "čovjeka-radara", koji je tijekom godina pomogao u policijskim istragama kao psihodetektiv. Njegovi najpoznatiji slučajevi ticali su se bostonskog davitelja te uz ubojstvo Sharon Tate kojeg su počinili četvero članova obitelji Manson. Urija Gellera su mediji Time i Newsweek proglasili varalicom 1973. godine serijom članaka u kojima su tvrdili da se Geller služi raznim trikovima, a ne snagom uma. Bez obzira na to, Puharich je do kraja života duboko vjerovao u Gellerove moći te čak tvrdio da ih je dobio od izvanzemaljaca. Njegova vjerovanja potvrđuju i nedavno otvoreni CIA-ini dokumenti koji potvrđuju Gellerove paranormalne sposobnosti. 

Brojni mediji povezivali su Andriju Puharicha s kontroverznim projektom Montauk, kojeg je američka vlada priznala 1980.-ih godina, no u njegovoj biografiji ne stoji ništa o tom podatku. Čak i pisac njegove biografije tvrdi kako, usprkos brojnim suradnjama s vojskom, Andrija nije imao osjećaj da mu vojska dovoljno vjeruje, što je prepisivao očevim javnim podržavanjem Tita te činjenicom da je Zlatko Baloković bio glasnogovornik nove Jugoslavije u New Yorku i Titov prijatelj. 

Zaluđen Nikolom Teslom 

Ostatak svog života Puharich je proveo razotkrivajući kako su Rusi uspjeli napraviti jednu Teslinu napravu koja koristi iznimno niske frekvencije na štetu drugima. Bio je veliki štovatelj Nikole Tesle i tvrdio kako je uspio ponoviti njegov pokus sa skalarnim elektormagnetnim valovima, odnosno ELF valovima značajnima po svojoj iznimno niskoj frekvenciji. Tijekom pokusa primijetio je da bi EFL valovi mogli imati dramatičan utjecaj na ljude i okoliš, istovremeno potencijalno dobar i loš. 

Same ELF valove popularizirao je Nikola Tesla u radu na kojem je radio prije nego što je umro, dok je istraživao mogućnost izrade takozvane "zrake smrti". O kontroli uma i ostalim paranormalnim moćima razvila se teorija upravo zbog ELF valova untuar čije frenkvencije funkcioniraju i sami moždani valovi. Brojni teoretičari zavjera i danas vjeruju u kontrolu uma pomoću valova niske frekvencije te tvrde kako vlade pomoću njih kontroliraju svoje građane da se pokore novom svjetskom poretku. 

Patent za spas planeta Zemlje 

Jedan Puharichev izum mogao bi spasiti svijet od energetske krize, a patentiran je 1983. godine. Radi se o metodi razdvajanja molekula vode čime dolazi do oslobađanja kisika i vodika, što bi moglo stvoriti prihvatljiv izvor vodene energije. Širenje njegovog izuma navodno je onemogućio David Rockefeller, kojem je zbog obiteljske naftne tvrtke Standard Oil, bilo u interesu ovakve mogućnosti zataškati.

Puharichevi izumi iz područja elektronike, neurofiziologije te biokibernetike te brojna istraživanja o paranormalnim sposobnostima koja bi mogla služiti u vojne svrhe dovela su ga do čina pukovnika američke vojske. Umro je od srčanog udara 1995. godine na imaju Devotion R.J. Reynoldsa, osnivača poznate duhanske kompanije, na kojemu je živio posljednih 15 godina. 

Bez obzira na to što je živio u Americi, početkom 1970.-ih godina posjetio je Makarsku, a njegova knjiga "Sveta gljiva" tiskana je u Nakladnom zavodu Globus i poznata je domaćoj javnosti.