STRAŠNE PRIČE 'Ležao je u krevetu od urina, starica je imala fekalije po nogama'

Siromaštvo, diskriminacija u zdravstvu, nedostatak kapaciteta u domovima, posebno za oboljele od demencije - samo su neki od problema na koje u svom posebnom izvješću o pravima starijih osoba u Hrvatskoj upozorava pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Izvješće se odnosi na starije od 65, kojih u Hrvatskoj živi 869.239, čine 22 posto stanovništva. 
Pravobraniteljica navodi nekoliko ključnih problema: "ageizam" kao diskriminaciju temeljem dobi, siromaštvo starijih zbog niskih mirovina, nasilje, probleme u domovima za starije u kojima se posljednjih godina bilježi niz povreda prava, uključujući i situacije nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Problem je i osamljenost starijih, koja može ozbiljno utjecati na zdravlje, kvalitetu života i dugovječnost. Štoviše, povezana je s ranijom smrću, rizikom od bolesti srca i moždanog udara, depresijom, kognitivnim padom i povećanim rizikom od Alzheimerove bolesti. 

"U drugom domu u obilasku smo zatekli korisnika koji je ležao u krevetu mokrom od urina, drugi korisnik za pražnjenje posude s urinom koristio je lavor ispod kreveta, dok je u drugoj sobi, gdje su bile dvije nepokretne korisnice, zatečena korisnica koja je imala fekalije na nogama, a druga je korisnica kidala svoju prljavu pelenu i razbacivala je po sobi i krevetu", navodi izvješće. 
"Majku u domu tuširaju samo dva puta mjesečno, što je evidentirano po njihovim listama te  majku zatičem u istoj piđami po dva tjedna. Majka se osjeti po neugodnom mirisu i znoju, te joj je odjeća često mokra i vidljive su na njoj tvrdokome osušene mrlje od hrane, iako sam osigurala dovoljno čiste odjeće...", svjedočenje je navedeno u izvješću pučke pravobraniteljice. 
"U jednom od obilazaka sobe pokretnih korisnika u starom objektu doma bile su veoma skučene, inventar dotrajao, a korisnici i
korisnice koristili su zajedničke WC-e. U jednom pak domu temeljem obilaska ukazali smo kako su za hlađenje prostorija ljeti instalirani klimatizacijski uređaji, ali samo na hodnicima. U pojedinim domovima dizala su pokvarena ili ih nema, pa teško pokretni korisnici niti nemaju mogućnost izlaska, ujedno i zbog manjka osoblja koje bi im takav izlazak omogućilo, pa ponekad po više godina ne izađu iz prostora doma. Dodatno, u obilascima smo primijetili da su nepokretni korisnici i osobe s demencijom često smješteni na višim katovima u domovima, no ovakva organizacija smještaja može značajno otežati evakuaciju u kriznim situacijama", navodi izvješće.

Posebno je alarmantan rad ilegalnih pružatelja usluge smještaja starijih osoba, koji i nastavljaju s radom nakon izrečene mjere zabrane. Tijekom 2025. godine kod 24 pružatelja usluga smještaja za starije i nemoćne utvrđen je rad bez licence, a njih 10 nastavilo je s radom i nakon izrečene mjere zabrane. 
"Ističemo slučaj doma u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojem su 2020. godine u požaru smrtno stradale dvije korisnice, koji je nastavio ilegalno raditi tijekom 2024. godine. U posljednjem inspekcijskom nadzoru je u domu zatečeno 18 korisnika, uz
mjesečnu cijenu smještaja od 1.100 eura. Jednom domu za starije osobe rad je zabranjen još 2018., a vlasnik je nastavio nezakonito pružati socijalnu uslugu za smještaj. Tek u kolovozu 2025., s obzirom na ozbiljne navode o uvjetima u domu, uključujući nestanak električne energije, prodiranje vode u električne instalacije i pojavu svraba, inspekcija je uz pomoć policije i temeljem naloga suda izvršila uvid u objekt te hitno izmjestila 35 korisnika. Država mora učiniti više da se ovakvoj praksi napokon stane na kraj, uključujući ovakve slučajeve daleko strože kažnjavati, kao i osigurati više kontrola", navodi se. 
"Kroz godine smo u obilascima domova ukazivali da se pojedina postupanja mogu tretirati kao povreda zabrane mučenja, nečovječno ili ponižavajuće postupanje. Ponekad je riječ o postupcima koji su se uvriježili u sustavu iako ugrožavaju dostojanstvo korisnika, a ponekad se radi o postupanju osoba zaduženih za skrb i brigu o korisnicima ili drugih pružatelja usluga koji nisu niti svjesni da njima narušavaju dostojanstvo korisnika", također stoji. Iako domovi u pravilu imaju osigurane liječnike obiteljske medicine, u nekima od njih je nepokretnim korisnicima nedostupna ginekološka, kao i stomatološka zdravstvena zaštita koja se svodi uglavnom na vađenje zubi.

Ageizam u zdravstvu

"Nakon dijagnoze trbušne kile otišla sam na specijalistički pregled, kako bi vidjeli je li mi potrebna operacija ili nošenje trbušnog pojasa.Doktor mi nije ponudio da sjednem, samo je ispružio kažiprst, njime dotaknuo moj trbuh i povišenim tonom rekao: 'Što bi vi htjeli? Imate 90 godina. Što, da vas operiram i smjestim u krevet? Tko će vas dići iz kreveta?", požalila se 86-godišnja žena pučkoj pravobraniteljici. Nadala se normalnom pregledu i savjetu što da dalje čini. "Čim navršite određeni broj godina, nemate što dolaziti k specijalistu, trebate valjda kod kuće trpjeti bolove i ne opterećivati zdravstveni sustav?!", pita se ogorčena gospođa. 
To je samo jedan primjer ageizma prema starijima, koji uključuje i, navodi izvješće, isključivanje starijih iz određenih aktivnosti, tepanje starijima ili razgovor s njima kao s djetetom,  obraćanje pratnji umjesto razgovara sa samom starijom osobom.  U društvu se starije ponekad prikazuje kao nesposobne, zaboravne, mrzovoljne, digitalno nepismene i kao teret, bez ikakve vrijednosti za društvo. Istovremeno, često se zanemaruje njihovo životno i profesionalno iskustvo.
Iako broj pritužbi na diskriminaciju postepeno raste, diskriminacija se prijavljuje manje nego što je ima, kaže izvješće. Navodi i problem nemogućnosti djece da za svoje stare roditelje uzmu bolovanje kad ih je potrebno njegovati. Djeca imaju zakonsku obavezu brinuti o roditeljima, ali nemaju i pravo na slobodne dane kad su roditelji bolesni. Zato pravobraniteljica Ministarstvu zdravstva predlaže zakonske izmjene kojima bi bolovanje bilo omogućeno. 

Poseban je problem tretman oboljelih od Alzheimera, navodi se. 
"Sestra i ja smo pozvane na razgovor kod gđe. ravnateljice doma i gđe. socijalne radnice ni ne sluteći što nas čeka. Doživjele smo ogroman šok saznavši da majku moramo same što prije izmjestiti iz doma obzirom da boluje od demencije, a u potpunosti
je samostalna i pokretna", svjedočanstvo je iz dokumenta pučke pravobraniteljice. U cijeloj je Hrvatskoj smještajnih kapaciteta za samo  1,3 posto oboljelih od te bolesti. Dodatan problem je činjenica da se niti jedan lijek iz skupine antidementiva koji se propisuje osobama s Alzheimerovom ili drugom vrstom demencije ne nalazi na osnovnoj listi lijekova HZZO-a, već se svi nalaze na dopunskoj listi, što za osobe koje žive s demencijom znači doplatu lijekova.

Siromaštvo starijih i nasilje

Stopa rizika od siromaštva nastavila je rasti i u 2025. godini i iznosila je 39,4 posto za starije osobe, pri čemu za žene 42,4 posto. Za starije osobe koje žive same ona je čak  64,4 posto, puno veća nego u 2019., kad je bila 50 posto. Pritom, ne zna se podatak da žene, koje su najizloženije takvom riziku. 
Izvješće upozorava i na sporost sustava nakon što umirovljenik podnese zahtjev za starosnu mirovinu. 
"Podnijela sam zahtjev u studenom 2023. U siječnju 2024. mi je priznato pravo na starosnu mirovinu počev od prosinca 2023. i određen predujam mirovine od 310 eura. Rješenje o određivanju pripadajuće svote mirovine do danas, međutim, nije doneseno iako je od podnošenja zahtjeva proteklo više od sedam mjeseci, tijekom kojih sam prisiljena živjeti na rubu egzistencije. Narušeno mi je dostojanstvo neučinkovitim postupanjem HZMO-a...", požalila se umirovljenica pravobraniteljici. 
Još je jedan veliki problem nasilje - istraživanje Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba o iskustvu i stavovima o nasilju prema osobama starije životne dobi pokazalo je kako je čak 19,3 posto građana Zagreba starije životne dobi doživjelo neki oblik nasilja. Svaki treći s tim iskustvom navodi da je riječ o psihičkom nasilju. Svaki peti ističe zanemarivanje, a u stopu ga prati i ekonomsko nasilje, najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje navodi 7,8 posto ispitanih.
Nasilje se često i ne prijavljuje zbog straha od posljedica, sramote i socijalne isključenosti, ali i zato što žrtve ne vjeruju da će se išta promijeniti nabolje. Kao počinitelje nasilja žrtve u 60 posto slučajeva navode bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. Podaci o nasilju nad starijim osobama koje su smještene u institucijama se ne prikupljaju. 
Međutim, prema Istraživanju Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, gotovo 17 posto ispitanica i ispitanika iskazuje da su nasilje doživjeli od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti (domovi za starije i nemoćne,
liječnici i zdravstveno osoblje, socijalni radnici…). Istraživanja na nacionalnoj razini nema. 

Domova za tri posto starijih 

Hrvatska ima smještajnih kapaciteta za samo 3,68 posto osoba starih 65 i više godina, što je niže od prosjeka EU koji iznosi pet posto. Manjak zaposlenih stručnih radnika, posebno medicinskih sestara, gorući je problem već sad.  Na raspisane oglase za posao
u županijskim domovima slab je odaziv zbog niskih plaća i zahtjevnih uvjeta rada. Problem manjka  osoblja vidljiv je i iz pritužbi članova obitelji korisnika koji navode da im se ne pruža adekvatna skrb i da nisu pod kontinuiranim nadzorom, a na manjak osoblja ukazuju i sami zaposlenici domova za starije. Jednom domu je višestruko izricana mjera prema kojoj je dom dužan korisnicima osigurati kupanje najmanje jednom tjedno, što nije bio slučaj te su korisnici, prema izjavi zaposlenice, zbog manjka njegovateljica kupani jednom u 14 dana ili rjeđe. 
"Prema podacima koje su nam dostavile same županije tijekom 2023. i 2024. godine, sve provode kontrole, no uz velike razlike u pristupu i tempu provođenja. Također različito tumače ovu obvezu, a s obzirom da ne postoje smjernice koje bi propisivale kako bi se kontrole trebale provoditi, kaže izvješće.