Stručnjaci: 'Zakazali su društvo i odrasli oko dječaka. Apsolutni manjak empatije je problem'

Negativna ocjena ne bi kod djece smjela izazvati ovako drastičnu reakciju, stoga vjerujem da iza svega stoji još neka psihopatologija, kaže nam prof. dr. Danijela Štimac Grbić, specijalistica javnog zdravstva i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti HZJZ-a, komentirajući stravični smrtonosni pohod 13-godišnjaka u Srbiji koji je, kako to često biva, bio "tih, miran, povučen i nitko od njega nije očekivao ništa slično".

POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI

Pokretanje videa...

01:25

[TOP 3 VIJESTI DANA] Stravični smrtonosni pohod 14-godišnjaka: ’Zakazali su društvo i svi odrasli oko dječaka’ | Video: KanalRi

Uostalom, i informacije iz srpskih medija kažu da je dječak, nakon što se predao policiji, mirno rekao da je "pucao jer je psihopat". Dakle, i 14-godišnjak je, iako još dijete i po zakonskim klasifikacijama, znao da ono što se događa u njegovoj glavi predstavlja nešto strašno, no nitko to nije vidio ni prepoznao. Upravo zato, kaže prof. dr. Štimac, svi se trebamo zamisliti nad ovim doista ekstremnim slučajem kod kojeg su podbacili društvo i kompletno okruženje odraslih oko dječaka, od obrazovnog sustava do obitelji. Jer kako se čini, dječak je punih mjesec dana planirao pucnjavu i jedinica doista nije bila osnovni razlog, iako se, ističe prof. dr. Štimac Grbić, ocjene smatraju suviše važnima u životu djece koja su ovisna o njima i zbog kojih odrasli pred njih postavljaju prevelika očekivanja.

POGLEDAJTE VIDEO: OTAC PREPRIČAVA PRIČU SVOJE KĆERI

24SATA IZ BEOGRADA Otac curice koja je preživjela napad: 'Djeca su se danas trebala slikati za godišnjak'

- Ovo je primjer koji pokazuje zašto je ključno rano prepoznavanje djece kod kojih postoje određeni psihološki rizici, kao što je važna edukacija učitelja i stručnih suradnika u školama. Što je netko mlađi, njegov psihički disbalans može biti jači, i tu se opet vraćamo na važnost pravodobnog prepoznavanja takvih stanja i daljnjih mogućnosti liječenja, poput dugotrajne psihoterapije ako je to potrebno - tumači prof. dr. Štimac Grbić.

POGLEDAJTE VIDEO: BEOGRAĐANI ZAPALILI SVIJEĆE ZA ŽRTVE MASAKRA

Ovakve jezive situacije najčešće viđamo u Americi i liječnica kaže da ih jednako tako vide i djeca, za koju je svojstveno da kopiraju vršnjake.

UŽAS U BEOGRADU Otac učenika nakon tragedije: 'Učiteljica je mirno izvela djecu i rekla da je vježba. Ona je heroj'

- Današnji slučaj je nešto zbog čega se dobro trebamo zamisliti, kako od utjecaja društvenih mreža i sadržaja kojima su djeca izložena, tako do javnog diskursa koji doslovno prikazuje agresiju kao rješenje za sve. Ne smijemo zaboraviti da su djeca najvažnija i osobito veliki problem s kojim se moramo suočiti je apsolutni manjak empatije u društvu - upozorava prof. dr. Štimac Grbić.

Stoga intenzivno treba raditi na socijalnim i emotivnim vještinama, osobito kad su djeca u pitanju. Svi živimo u vremenima, kaže stručnjakinja, kad smo pojačano izloženi stresu i svatko od nas ima određeni kapacitet koliko stresa može podnijeti. Postavi li se pitanje može li se ovakva strašna situacija dogoditi i u Hrvatskoj, prof. dr. Štimac Grbić odgovara da smo svi uvijek u pojačanom riziku, s tim što se u Hrvatskoj ipak provode neki programi preventive i ranog otkivanja rizika. Nažalost, veliki problem kod nas je nedostatna dostupnost psihoterapijske pomoći pa svakako treba razvijati mrežu savjetovališta već na primarnoj zdravstvenoj razini.

POGLEDAJTE UŽIVO IZ BEOGRADA: 

ŠOKANTNI DETALJI Dječak koji je u Beogradu ubio devetero ljudi nema 14 godina i ne može kazneno odgovarati

'Pratite dječje i svoje reakcije'

Duboko suosjećamo sa svima dotaknutima današnjom tragedijom i izražavamo najdublju sućut onima koji su izgubili najmilije. Masovne pucnjave do jučer su bile nešto što se događa u Americi. Danas se jedna od njih dogodila u našem susjedstvu, a kroz medijsko praćenje gotovo je neizbježno da će u idućim danima ući u domove svih nas. Za one dotaknute njime izravno ili kroz saznanje o stradanju osobe koju su poznavali i voljeli, današnja zbivanja predstavljaju traumatski događaj, poručile su kliničke psihologinje Tea Brezinšćak i Ella Selak Bagarić iz DZZ Istok.

Pratite dječje i svoje reakcije

Iako nisu izravno pogođena, mnoga će djeca i njihovi roditelji ovih osjećati taj gubitak tla pod nogama. Mnogi će biti u nevjerici, neki će možda osjećati intenzivne emocije poput tuge, straha ili ljutnje, biti pojačano razdražljivi ili smetani, nekima će možda biti teško odmaknuti se od razmišljanja o tom događaju ili o onima koje vole, neki će možda teže zaspati… Ove se promjene mogu i ne moraju dogoditi, i djeci i odraslima, i sve su zapravo uobičajene reakcije na događaje koji su u potpunosti izvan okvira. U većini situacija nestaju s vremenom, bez potrebe za dodatnom podrškom izvan obitelji.

POSLUŠAJTE PRIČU JEDNE DJEVOJČICE:

Razgovarajte s djecom

Koliko god nam je teško, ovih dana moramo razgovarati o tome s djecom. Ako će tome biti izložena kroz medije ili razgovore s drugima, važno je da budemo uz njih kroz ono što proživljavaju.
· Odaberite vrijeme i mjesto kada im je najugodnije razgovarati.
· Budite pokretač razgovora, ali poštujte djetetovu nespremnost da s vama ovaj čas dijeli svoje misli i emocije.
· Dajte im do znanja da ste tu kada budu imali potrebu razgovarati o tome.
· Pitajte ih što su čuli o tome i nježno ispravite pogrešne ideje koje možda imaju.
· Pitajte ih što im je u glavi i srcu kada o tome razmišljaju i slušajte ih bez prekidanja.
· Pitajte ih javljaju li im se neka pitanja i pokažite spremnost da odgovorite na pitanja koja imaju, čak i ako ovaj čas nemate sve odgovore.
· Obratite pažnju stvaraju li djeca kroz medijske natpise sliku „nasilnog heroja“. S empatijom sagledajte poziciju sve uključene djece, ali jasno dajte do znanja da nasilje nikada nije rješenje.
· Razgovarajte o tome kako tražiti pomoć kada je djetetu teško ili je žrtva nasilja.

Jačajte njihov (i svoj) osjećaj sigurnosti

Provodite vrijeme zajedno. Budite nježni i strpljivi jedni prema drugima i prema sebi. Pitajte jedni druge kako ste i što vam je potrebno. Zadržite dnevne rutine koje nam donose osjećaj predvidivosti i sigurnosti.  

Ne zaboravite barem povremeno ugasiti ekrane

Već sada svjedočimo izrazitoj medijskoj praćenosti događaja koji je iza nas. Kontrolirajte vrijeme koliko ste izloženi informacijama u medijama. Naša potreba da svijet bude sigurno i smisleno mjesto ovih će dana neke od nas poticati da tražimo još informacija. Međutim, stalna izloženost ovakvim događajima u medijima zapravo može dodatno produbiti našu uznemirenost. Brojne vijesti koje će sada secirati živote uključene djece donose klikove, ali ne donose mir niti pomažu spriječiti buduće tragedije.

Posebno apeliramo na sve da ne zaborave da su 𝘀 𝗼𝗯𝗷𝗲 𝘀𝘁𝗿𝗮𝗻𝗲 𝗯𝗶𝗹𝗮 𝗱𝗷𝗲𝗰𝗮. Ne zaboravimo da odgovornost ne nosi jedna osoba, već društvo. No, ne zaboravimo ni da ovog trena postoje djeca kojoj smo potrebni i koju možemo i trebamo zaštititi.  

Ukoliko ste zabrinuti za svoje dijete, potičemo Vas da se bez odgode oslonite na podršku školskog psihologa ili zatražite podršku stručnjaka mentalnog zdravlja izvan škole. 

U ime Centra za zdravlje mladih DZZ Istok, kliničke psihologinje Tea Brezinšćak i Ella Selak Bagarić

Ubio je dva profesora u Zadru 1972. godine

9. listopad 1972.

Gojko Matulina i Vice Vlatković bili su profesori u zadarskoj Gimnaziji. Očevim pištoljem ubio ih je Milorad Vulinović jer mu se “nije svidjelo kako Vlatković predaje povijest”. Dvije zadarske srednje škole dobile su njihova imena, Industrijsko-obrtnička škola Vice Vlatkovića i Obrtnička škola Gojka Matuline.

26. travnja 2002.

Robert Steinhäuser (19) naoružan je upao u svoju bivšu školu Johann Gutenberg u Erfurtu na istoku Njemačke i ubio 14 nastavnika, dvoje učenika i jednog policajca prije nego što ga je jedan od nastavnika uspio zaključati u praznoj učionici. Ubojica je tad presudio sebi.

7. studenoga 2007

U školskom centru u finskoj regiji Tuusula 18-godišnji maturant Pekka-Eric Auvinen ubio je šestero učenika, medicinsku sestru i ravnateljicu škole. Nakon toga presudio je sam sebi. Godinu kasnije je Matti Juhani Saari (22) u srednjoj školi u gradu Kauhajoki ubio devetero ljudi.

ožujak 2009.

U blizini Stuttgarta je 17-godišnjak odjeven u borbenu opremu u školi ubio devetero učenika i tri učitelja. Ubio je i jednu osobu u obližnjoj klinici, a u unakrsnoj vatri napadača je ubila policija. Pri tome su smrtno stradala dva prolaznika.

15. prosinca 2012.

U gradiću Newtown u Connecticutu sin učiteljice pobio je dvadesetero djece i šest odraslih u osnovnoj školi koju pohađaju isključivo djeca između pet i deset godina. Napadač, identificiran kao 20-godišnji Adam Lanza, na kraju je ubio sebe. Prije masakra počinitelj je ubio majku.