Strukovne škole: Trebamo imati više prakse i više rada

Svakog  dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Stručnjaci se slažu kako Hrvatska treba hitnu reformu strukovnog obrazovanja. Programi naših strukovnih škola su zastarjeli, škole najčešće nemaju dovoljno opreme, pa djeca do dolaska na prvo radno mjesto znaju samo teoriju zanimanja kojim će se baviti. Nedostaje i stručnog kadra koji bi učenike vodio. Novi programi, kakve traži Europa, morat će osposobiti učenike da nakon završetka školovanja budu spremni za posao, a to sad u većini srednjih škola nije slučaj. Kako bi to mogli, nužno je povećanje praktičnog dijela nastave na tri dana tjedno, dok će ostala dva dana imati teorijsku nastavu. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava iz europskog socijalnog fonda može za reformu strukovnog obrazovanja do 2020. osigurati oko 450 milijuna eura. Preduvjet za povlačenje tog novca je izrada kvalitetne Strategije razvoja strukovnog obrazovanja.

Reforma strukovnog obrazovanja predviđena je i u Strategiji razvoja obrazovanja koju je krajem prošle godine usvojio Sabor, no to nije dovoljno za dobivanje europskog novca. Da su strukovne škole itekako zanemarene u Hrvatskoj, iako većina srednjoškolaca ide upravo u te škole, naglašava i Neven Budak, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te voditelj Strategije razvoja obrazovanja i Stručnog povjerenstva za njezinu provedbu.

- Na zahtjev Europske komisije izradit će se poseban dokument za strukovno obrazovanje. Jedan tim stručnjaka koji će formirati Ministarstvo obrazovanja razradit će projekt koji bi trebao biti gotov do svibnja - najavio je u Večernjem listu. Dodaje kako treba pripremiti ozbiljne projekte kako bi se novcem iz EU sljedećih godina i financirala potpuna transformacija škola. Ravnatelj srednje škole Matija Antun Reljković, prof. Vlado Prskalo iz Slavonskog Broda, smatra da treba uvesti više dana praktične nastave u strukovne škole.

- Svaka od strukovnih škola ima svoj specifikum i prema njemu se treba ravnati. Sigurno je da današnji broj dana praktične nastave u većini naših škola nije dovoljan. Danas je hrvatska škola takva da potiče učenje napamet, a to se treba promijeniti. Uvidom u rad nastavnika u školama mali dio stvarnog vremena učenja je na nastavnom satu. Uglavnom prevladava predavačka nastava, povremeno grupni rad, ali bez pravog kooperativnog učenja. Nema dovoljno problemske, istraživačke, projektne i grupne nastave.

Izvođenje nastave mora prijeći iz statične u mobilnu nastavu. Mijenjati prostor učenja iz učionice u stvarni svijet – kaže Prskalo.

Školama bi dao autonomiju da kreiraju svoj program jer se time povećava izbornost koja će omogućiti usmjeravanje interesa učenika.

- Trebamo i fleksibilnost strukovnog obrazovanja kroz izbornost i modularnost, postupno uvođenje modela učenja na radnome mjestu u svim oblicima strukovnog obrazovanja.

Najčešća metoda rada je metoda usmenog izlaganja, a posljedice su sadašnji rezultati provedenih ispita. Osnova uspješnog rada je planiranje i priprema nastavnog procesa. Nastavnik mora imati ulogu voditelja i motivatora. Mora kreirati nastavu koja povezuje poduzetništvo i razvijanje kompetencija koje će učenik iskoristiti u stvarnom svijetu - kaže Prskalo. I Đoni Marinčić iz Prehrambeno-tehnološke škole u Zagrebu slaže se da u sve škole treba uvesti što više dana praktične nastave.

Novcem iz EU opremili su Nutricionistički centar izvrsnosti, u kojem proizvode čips, sokove, džemove od jabuka.

- Cilj je da učenici steknu vještine rada u svojoj struci te organiziranost i predanost budućem pozivu - kaže Marinčić. Dodaje kako ipak ne bi dao svim školama autonomiju da kreiraju samostalno program.

- Na nivou strukovnih škola u Hrvatskoj u području jednog zanimanja treba postojati jedan program po kojem bi radili svi - smatra. U njihovoj školi nastava je znatno kvalitetnija od kada su se izborili za novac za opremanje kabineta.

- Učenici su zadovoljniji, a promijenio se i način rada profesora. Morali smo se prilagoditi zahtjevima praktikuma, postati inovativniji i kreativniji - kaže Marinčić. Ravnatelj zadarske Strukovne škole Vice Vlatkovića i član tima koji je sudjelovao u izradi Strategije razvoja obrazovanja, Tihomir Tomčić, podsjeća da je Hrvatska prije 20 godina u obrtničkim školama krenula s dvojnim sustavom u kojem je prakse bilo gotovo jednako kao teorije, no ni školstvo, ni obrtništvo, ni gospodarstvo tad nisu bili spremni za njega.

– Potrebno je da trogodišnji programi budu koncipirani s naglaskom na stjecanje praktičnih vještina te da sadrže 60% od ukupnog broja sati, ovisno o karakteristikama pojedinih zanimanja.

Nužno je osigurati povezanost sa svijetom rada, odnosno da se veći broj sati realizira u realnom radnom okruženju. Kod četverogodišnjih programa potrebno je osigurati određen broj sati praktične nastave, ali znatno manje nego kod trogodišnjih. Trebalo bi osigurati da od ukupnog broja sati bar 15-20% bude praktična nastava, dio svakako u realnom sektoru - kaže Tomčić.

No situacija na terenu najčešće izgleda ovako - praksa kod obrtnika i poduzetnika svede se na nošenje kava ili čišćenje. Tomčić ima drukčije iskustvo.

- Izvanredno surađujemo s Obrtničkom komorom. Mnogo naših učenika dobije posao kod obrtnika kod kojeg su bili na praksi. Oni ih obrazuju i pripremaju za posao, ali i odgajaju. Naša je škola odlično opremljena, učenici od starog Peugeota izrađuju novi električni automobil, koriste 3D printer, izrađuju solarne sustave, proizvode električnu energiju... Problem je što većina drugih škola nije ni blizu tome, a svi bi učenici morali imati jednake uvjete - ističe Tomčić.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.