On je bio jedan od najboljih, netko tko se rijetko sreće, netko tko je dao život za Hrvatsku, govori ponosno Široki...
Suborac Nicoliera za 24sata: Bio sam s njim do kraja. Nadam se da će pronaći i njegov dnevnik!
Sišao je s vlaka i pitao gdje se može priključiti vojsci, prisjeća se Igor Široki, Zagrepčanin koji je tek postao punoljetan kada se priključio HOS-u. Taj mladić, poznat među suborcima kao „tajanstveni dječak - snajperist“, bio je uz francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera od njegova prvog dana u Hrvatskoj pa sve do posljednjeg trenutka u okupiranom Vukovaru.
Više od tri desetljeća nakon što je ubijen na Ovčari, posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera napokon su pronađeni. Ekshumacija iz masovne grobnice obavljena je tek stotinjak metara od zloglasnog hangara.
- On je bio jedan od najboljih, netko tko se rijetko sreće, netko tko je dao život za Hrvatsku - govori s ponosom Široki. - Francuski novinari su mu nudili da ode s njima, još dok smo bili na rijeci Korani, prije Vukovara. Imao je svaku priliku otići, ali nikad nije otišao. Nikad se nije odvojio od ekipe - dodao je.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:57
Jean-Michel Nicolier stigao je u Zagreb sam, bez plana, ali s jasnim osjećajem da mora pomoći. Nakon što je s vlaka kročio na zagrebački kolodvor, prišao je nepoznatoj ženi i upitao je gdje se može pridružiti vojsci. Ona ga je uputila prema tadašnjem sjedištu HOS-a u Šenoinoj ulici.
- Od tog trenutka bio je s nama. Prvo smo otišli na rijeku Koranu, a kad smo čuli da se traže dragovoljci za Vukovar, bez razmišljanja smo se prijavili i u istom kombiju krenuli tamo - prisjeća se Široki. U Vukovaru su zajedno proveli sve borbe, ranjavanja, gubitke i rijetke trenutke smijeha
- S njim sam bio cijelo vrijeme do njegovog ranjavanja. Poslije sam ga posjećivao u bolnici. Prije proboja sam opet bio kod njega, nije htio otići. Imao je pet-šest filmova i dnevnik koji je stalno pisao. Bio je mješavina ratnika, borca i novinara. Sve je bilježio - prisjeća se Široki. Najviše, kaže, pamti njegove vedre trenutke.
- Bio je duša ekipe. Kad bi bilo najteže, on bi nas nasmijao. Njegov osmijeh nas je držao na nogama. Kad su najteži trenuci, zna se tko ostaje - dodao je.
I danas, Igor govori o svom suborcu s ponosom.
- Što se mene tiče, on je sa mnom svaki dan. Prisutan je u meni, u mom srcu, i tako će biti do kraja života. Jako mi je drago što su pronađeni njegovi posmrtni ostaci, ali meni je on i dalje tu. On je postao simbol obrane Vukovara i Hrvatske. Da se ikad slomio, nije. Nikad nije pomislio otići, nikad nije odustao - kaže Široki. S nadom Široki još čeka da se pronađe i Jeanov dnevnik.
- To bi nam bilo strašno drago. U njemu je bio cijeli on, njegova misao, njegova duša, sve što je proživio s nama - zaključuje Široki.