"Supruga je moj najbolji ulov i trebalo je sreće da ju nađem"

To je poput zova prirode. Adrenalin koji osjećate dok ste na teritoriju divljih životinja ne može se opisati. No to što imate pušku u rukama ne znači da ste opasniji od divljači s kljovama i rogovima. Sjećam se da smo jednom pogodili vepra kapitalca. Pao je, a mi smo nastavili dalje i nikad ga nismo našli. No nije nam bilo nimalo ugodno koračati šumom dok ranjena divlja zvijer odnekud vreba, ali upravo je sve to dio lovačke priče u koju se rado upuštam, kaže Stjepan Fiolić, saborski zastupnik HDZ-a. Strastveni lovac postao je još 70-ih, no strast je utihnula dvadeset godina poslije zbog Domovinskog rata, a ponovno se probudila 2005. Fiolića je lovačka strast dva puta odvela u Afriku, gdje je u Namibiji tragao za antilopama i zebrama.

- Najbolje je kad jednim hicem ubijete životinju jer je to trenutačna smrti i ne muči se. No nema tako preciznog lovca koji nikad nije trebao posegnuti za metkom i drugi put. Evo, u Africi sam četiri životinje ubio iz prve pa mi je vlasnik lovišta darovao još jedan lov - rekao je. Fiolić je pušku u ruke prvi put primio u vojsci, a svake godine, prije nego što počne sezone lova, vježba u streljani.

- Mogu vam reći da, kad god sam unaprijed vidio trofej na zidu, promašio sam lovinu - dodao je smijući se. Najboljim ulovom smatra svoju suprugu, za koju kaže da mu je trebalo puno sreće da je nađe.

Lovačke trofeje čuva u posebnoj drvenoj kući

Posebno sam ponosan na jelena, koji je nakon Todorićeva jelena drugi najveći trofej u Hrvatskoj, pohvalio se Fiolić, koji je u blizini obiteljskog doma podigao drveno carstvo za lovačke trofeje. Upalivši svjetlo, zabljesnule su nas staklene oči bizona, antilopa, zebri, vuka, medvjeda, divlje mačke i ostale divljači koja je krasila cigleni zid.