Svatko želi mir. I Trump i Putin, i Ukrajina, EU i Plenković. A za kakav mir se zalaže Milanović?
Čitanje članka:
4
min
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
U svom inauguracijskom govoru Milanović je puno govorio o miru, ali nije objasnio kakav mir zamišlja. Govorio je o kaosu, ali ga nije tumačio. Širio je strah i nudio izolaciju. Time je ostao dosljedan dosadašnjoj politici.
I Donald Trump i Vladimir Putin. I Volodimir Zelenski. I Europska unija. I Turska, vjerojatno i Kina. Mir želi Andrej Plenković, kao i Zoran Milanović.
Ali kakav mir?
Putin i Trump žele mir temeljen na kapitulaciji i teritorijalnom komadanju Ukrajine. Zelenski želi mir baziran na povlačenju ruskih snaga iz Ukrajine i povratku okupiranih teritorija. To navodno želi i Turska. Kina želi mir koji će rezultirati oslabljenom Europskom unijom, ali i oslabljenom Amerikom i Rusijom, kao i oslabljenim NATO savezom.
Andrej Plenković jučer kaže da se "kao i naši transatlantski partneri Sjedinjene Američke Države, zalažemo za okončanje rata". "Ali potrebno je postići sveobuhvatan, pravedan i održiv mir, koji će osigurati poštivanje međunarodnog prava i cjelovitost Ukrajine", napisao je Plenković na X-u, nakon neformalnog summita u organizaciji francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
A kakav mir želi Zoran Milanović?
Puna usta mira
U svom inauguracijskom govoru predsjednik je nekoliko puta spomenuo mir, miroljubivost i mirotvorstvo.
Govorio je o tome da je rat grozan i da je pobjeda u ratu druga najgora stvar - govorio je to pred generalima Domovinskog rata - te pritom citirao Johna F. Kennedyja kako "nikad ne smijemo pregovarati iz straha, ali nikad, baš nikad ne moramo strahovati od pregovora".
Nije, međutim, rekao što bi se pregovorima trebalo postići. Govorio je o miru, ali ne i o tome kakav mir je poželjan.
"Naša je obaveza prema hrvatskoj povijesti i hrvatskoj budućnosti, prema našim precima i našoj djeci, da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i za diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima", rekao je Milanović.
Kao da se u Ukrajini radi o konfliktu, a ne o agresiji.
Međutim, više je Milanović govorio o onome što ne razumije.
Poručio je da se ne smijemo gurati u prve redove u stvarima "koje vrlo često ne razumijemo", lamentirao je o zapadnim i europskim vrijednostima za koje je "sve manje jasno koje su to vrijednosti i tko ih zastupa", lamentirao o tome da "iščezava jedno, a na horizontu se javlja nešto drugo što je još uvijek nejasno, neizvjesno, zbunjujuće i što plaši". "Zvuči kao uvjerljiv opis kaosa", kaže predsjednik.
Pa ipak, Milanović nam kao bivši diplomat, bivši premijer i predsjednik države u drugom mandatu, nije objasnio taj kaos. Nije nam objasnio koje vrijednosti moramo slijediti i tko ih zastupa. Nije razbio strah, nego govorio o onome što je "zbunjujuće" i što nas "plaši".
"Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu, u novom kontekstu, u novoj paradigmi", upozorio je Milanović.
A da nije objasnio kakva je to paradigma, kakav je to kontekst, kakav je to novi svijet.
A od predsjednika države očekuje se da shvati novi svijet, da razumije trendove, da definira vrijednosti, objasni kretanja i pozicionira Hrvatsku. Kao i da osmisli nacionalnu politiku, nakon što je proteklih pet godina proveo na Pantovčaku.
Umjesto toga, Milanović je uplašio građane svojim tumačenjima, nejasnoćama, prijetnjom kaosa, dezorijentacijom, relativiziranjem.
Zar je doista teško shvatiti što se događa u Ukrajini?
Zar i sada kad je Donald Trump vrlo jasno naznačio koji su motivi nove osovine zla, Amerike i Rusije?
Milanović se opet nije htio odrediti. Umjesto toga, sakrio se od izazova. Govorio protiv guranja u prve redove. Aludirao na izolaciju, okretanje glave, zatvaranje očiju, skrivanje iza općenite i tako privlačne formulacije o "miru i mirotvorstvu".
Koju je spomenuo i Trump, ali u kontekstu optuživanja Ukrajine da je sama kriva za rat, da je sama kriva što je započela rat, da je kriva što u tri godine nije zaustavila rat i da će zato sada biti kažnjena ona, a ne agresorska Rusija.
Tako zvuči Trumpovo i Putinovo mirotvorstvo.
Skriva iza mira
Hrvatska se ne smije skrivati iza takvog mirotvorstva. Jer se u Ukrajini ne radi samo o širenju ruskog carstva, o prekrajanju svijeta, grabeži za ukrajinskim mineralima i resursima, pa i o pripremi za budući napad na Europu, već se radi o obrani vrijednosti.
Onih vrijednosti za koje Milanović kaže da ne zna kakve su i tko ih zastupa. Ali svejedno nije se potrudio objasniti za kojim vrijednostima bi se trebala povesti Hrvatska. Ili još bolje, kojih vrijednosti bi se trebala držati Hrvatska uslijed onoga što Milanović naziva "kaosom".
Predsjednik države postavlja se kao državni lider, politički lučonoša, moralni svjetionik. Sada je bila prilika da pozicionira Hrvatsku u odnosu na svjetsku krizu.
A sakrivanje iza općenite formulacije mira i miroljubivosti vodi u izolacionizam, a izolacionizam razbija solidarnost u obračunu s agresijom, diktaturom, novim fašizmom. Ako se mi ne bavimo problemima, oni će se baviti nama.
Udario Plenkovića
"Nema potrebe da se ishitreno guramo u prve redove u stvarima na koje ne možemo znatnije utjecati, koje ne možemo promijeniti, koje vrlo često ne razumijemo, ne zbog manjka pameti nego zbog okolnosti", kazao je Milanović. "Politički avanturizam i slijepa sljedba znali su Hrvate u prošlosti stajati".
A onda je udario na Plenkovića: "Mir, sigurnost i dostojanstvo hrvatskih ljudi ne mogu i neće biti žrtva ničijih privatnih ambicija ili fiksacija".
I naravno, tko ne bi pronašao utjehu u tim riječima? Tko ne bi potpisao mir? Tko ne bi bio za diplomatska rješenja? Tko ne bi napao Plenkovića?
Samo, kakav je to mir kojeg diktira agresor? Kakva je to diplomacija koja žrtvu agresije proglašava krivcem i prisiljava na kapitulaciju? I kakav je to svijet u kojem se okreće glava od agresije i stradanja?
Politika nemiješanja
Milanović tvrdi da "ne bismo trebali biti "povodljivi i panični". "To nikad nisu dobri saveznici, nikada u odlučivanju, a naročito ne u zanimljivim i turbulentnim vremenima koja se događaju i u kojima sudjelujemo", kaže on.
Upravo to je pozicija na kojoj profitiraju Trump i Putin. Na nemiješanju, na izolacionizmu kojega već godinama promovira i Putinov saveznik Viktor Orban, na moralnom relativizmu, da navodnom nerazumijevanju tog kaosa, na razbijanju zapadnih savezništava, na čekanju da se vidi koja strana će pobijediti, pa da se onda biraju novi saveznici.
Ostao dosljedan
Milanović je u inauguracijskom govoru ostao velikim dijelom dosljedan svojoj poziciji od početka ruske agresije. Od početka je optuživao Ukrajinu i Ameriku da su krive za rat, tvrdio da Rusija (ali ne i Ukrajina) ne smije izgubiti, govorio o ukrajinskim nacistima (ali ne o ruskim), kritizirao ukrajinsku korupciju (ali ne rusku), zaustavljao inicijative za vojnu pomoć Ukrajini, a onda takav stav kompenzirao optužbama na račun Plenkovića koji navodno gura Hrvatsku u rat koji nije naš.
Birači mu to nisu zamjerili, mnogi su mu to oprostili, jer im je pobjeda nad HDZ-om bila važnija od predsjednikove politike.
Inauguracijski govor na Pantovčaku nije naznačio Milanovićevu promjenu politike. Dapače, Milanović je njima unio još više zbunjenosti, nesigurnosti i straha kojim opravdava zatvaranje u sebe i distanciranje od zapadnih vrijednosti i savezništava.
