Dokle god sam ja živa, Maja će biti ovdje. Pružit ću joj najbolju skrb koju mogu. Jedna sam od rijetkih koje udomljavaju i domaće životinje i to sam osjetila kao svoj poziv, rekla nam je Željka Biščan iz Vrbovca
'NAPRAVILE SU HEROJSKI ČIN'
Svinjici Maji prognozirali smrt: 'Sada se veselo igra i raste'
Elena Zinaić (30) i Vedrana Vavžik (26) veterinarke su iz Daruvara koje su prije mjesec dana u svoju ordinaciju zaprimile malenu svinjicu, staru nekoliko tjedana.
- U ordinaciju nam je došao gospodin koji tovi svinje za mesnu industriju. Doveo je malenu svinjicu koja se nekontrolirano grčila i bila je vidno u bolovima - kažu.
Gospodin je bio zabrinut da se svinjica nečim zarazila te se bojao da se bolest ne proširi i na ostatak legla.
- Budući da ni mi na početku nismo znale o čemu se točno radi, svinjica je ostala kod nas, a mi smo započele s istraživanjem u čemu je točno problem - kaže Vedrana.
Patologija samih svinja prilično je neistražena u odnosu na patologiju pasa i mačaka, pa su se prilikom istraživanja posavjetovale i sa starijim kolegama.
- Nakon nekog vremena, shvatile smo da svinjica ima tetanus. To je jako rijetko stanje kod svinja i niti u jednoj literaturi nije opisano kako se liječi. Savjet starijih kolega bio je da ju eutaniziramo jer je bila u jakim bolovima, no mi smo ju odlučile probati spasiti - opisuju nam.
Djevojke su tako istražile svu literaturu te svinjicu počele liječiti prema onome što se zna o liječenju tetanusa kod drugih životinja. Vlasnik svinjice složio se s hrabrim pokušajem djevojaka i pokrio je sve troškove kako bi se ona izliječila.
-Zajedno smo se nadali da će svinjica biti bolje - kažu djevojke.
I bila je. Nakon nekoliko dana primanja terapije, svinjica se nasmiješila.
- Bile smo tako presretne kada smo vidjele da se oporavlja. Naime tetanus uzrokuje grčenje mišića, što je značilo da smo svinjicu morali hraniti putem infuzije jer nije mogla micati ustima. Kada smo primjetili da je razvukla mali osmijeh, znale smo da grčevi popuštaju - kaže Elena.
Kad su bile uvjerene da će preživjeti, odlučile su joj dati veselo ime.
- Ona je bila naša zraka sunca u ordinaciji, pa smo željele da se zove vedro. Na pamet nam je pala Maja i svi smo se složili da joj to ime stvarno paše - kažu djevojke.
Maja se ubrzo u potpunosti oporavila, a na redu je bilo pronaći joj dom.
- Zvale smo nekoliko udruga u Hrvatskoj, međutim nitko nije htio primiti Maju. Tada smo u kontakt stupile s gospođom Željkom Biščan (54) iz Vrbovca koja je, usprkos lošoj financijskoj situaciji odlučila primiti Maju u svoj dom - kažu.
Naime Željka je prošle godine odlučila napustiti cijeli svoj život u Zagrebu, kako bi sagradila malu farmu za spašene životinje u Vrbovcu. Prodala je sve što je imala i počela udomljavati životinje, kada joj se na staru godinu san u potpunosti srušio. Izgorila joj je kuća.
- Ja vam to ne mogu niti opisati. Kuća je krenula gorjeti u pola pet ujutro. Izletjela sam u piđami i papučama, jedva sam uzela jaknu da se njome ogrnem i otvorila sva vrata kako bi životinje mogle izaći. S vatrogascima sam stajala i gledala kako mi sve što posjedujem nestaje pred očima - kaže.
Do tada je na svojoj farmi imala 20-ak životinja, od kojih su neke živjele s njom pod istim krovom. Srećom, u požaru ih je uspjela spasiti gotovo sve. Stradala je jedna kokoš i zečica.
- Bila sam presretna kada sam saznala da su gotovo sve životinje preživjele. Teško mi je pao gubitak, no odlučila sam se okrenuti prema budućnosti - priča nam.
Željka sada tako živi na svojoj farmi u malenoj kućici od četiri kvadrata koju je izgradila za goste. U međuvremenu, nakon požara, na farmu je primila još životinja, pa tako i Maju.
- Ja zapravo spašavam životinje od njihove sigurne smrti. Svojim radom želim pokazati kako životinjama nije mjesto u boksovima, u malim štalama i u uvjetima u kojima se drži što veći broj životinja na manjem prostoru kako bi se smanjio trošak proizvodnje mesa. Sada nemam neke uvjete, ali kako mi je baka govorila ‘Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna’ - kaže.
Željka na svojoj farmi sada ima 40-ak životinja - psa, mačke, guske, kokoši, zeca, praščiće i ovce.
- Kada sam čula Majinu priču, jako me dotaknula. Naime Maji su zbog tetanusa oštećene zadnje noge i ne može se kretati kako bi trebala, a ja imam prijateljicu Maju iz Splita koja je u kolicima i isto ne može dobro hodati. Nekako sam zaključila da mi je to znak da ju uzmem sebi - kaže.
Iako na svojoj farmi uz Maju ima i pet malih vijetnamskih praščića, Maja bi do svoje zrelosti mogla doseći i 300 kilograma.
- Dokle god sam ja živa, Maja će biti ovdje. Pružit ću joj najbolju skrb koju mogu. Jedna sam od rijetkih koje udomljavaju i domaće životinje i to sam osjetila kao svoj poziv. Postoje i drugi ljudi koji bi ih rado udomili na ražnju ili u loncu, ali to neću dopustiti - kaže nam.
Željka je nakon požara ostala bez svega, no uz pomoć dobrih ljudi, krenula je u obnovu.
- Nakon požara prijatelj mi je otvorio humanitarni račun i uspjeli smo skupiti nešto novca za obnovu krova. No daleko je kuća od završenog. Sve donacije su se iscjedile i nemamo od čega dalje. Zaista se nadam da ćemo zimu moći dočekati u kući na toplom, svi zajedno - kaže.
S jako malo prihoda i puno životinja, teško joj je brinuti i za njih.
- Većinski isto ovisimo o donacijama ljudi, no nemam srca odbiti niti jednu životinju. Znam da ako im ja ne pružim dom, slijedi im sigurna smrt. Tako da se snalazimo kako znamo, ali nitko nije gladan - priča nam.
Prije požara od farme je željela napraviti mali ekološko-duhovni centar čiji je cilj bio osvijestiti ljude kako su i domaće životinje vrijedne života.
- Zaista želim ukazati ljudima kako životinjama nije mjesto u kavezu. To sam si zacrtala kao svoju životnu misiju i nadam se da ću ju jednom i ostvariti - kaže.
Od kada je na farmi gospođe Željke, Maja uživa i druži se s drugim životinjama.
- Jako je razigrana i druželjubiva. Jedino se zbog svojih zadnjih nožica ne može skroz igrati kako bi htjela, ali prelazi preko svake prepreke i neda da ju išta sprječi da živi svoj sretan i ispunjen život - zaključuje.
Novac za životinje i obnovu Željkine kuće možete donirati na humanitarni račun:
ŽELJKA BIŠČAN
HR3324020063103572149
Erste Banka
Adresa: Dolac 7, Vrbovac
Svrha: Donacije
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
