Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Radonja je na početku zapošljavala tek dvadesetak radnika, no tijekom desetljeća razvila se u veliko kemijsko poduzeće i jednog od važnijih proizvođača sredstava za zaštitu bilja u tadašnjoj Jugoslaviji
Na lokaciji bivše sisačke tvornice Radonja, odnosno Herbosa, gdje je prije nekoliko dana pronađen nepoznati otpad, prema neslužbenim informacijama laboratorijska ispitivanja tla pokazala su vrlo visoke koncentracije žive. Na teren su izašli kriminalistička policija i Državni inspektorat, a policija je potvrdila da provodi kriminalističko istraživanje nakon dojave o pronalasku nepoznatog otpada na gradilištu.
Kako smo već pisali, radi se o gradilištu planiranog spa centra u Sisku, Terme Jodno, koje je sada zatvoreno.
Informacija o prisutnosti žive posebno je zabrinjavajuća zbog povijesti proizvodnje na tom području. Radonja je desetljećima proizvodila sredstva za zaštitu bilja, među kojima i fungicid Radosan, čija se proizvodnja temeljila na organoživinim spojevima.
Prema riječima bivšeg radnika tvrtke s kojim je razgovarao Večernji list, u krugu nekadašnje tvornice godinama se govorilo o otpadu koji je bio zakopan na području dviju jama između vodotornja i instituta.
- Javna je tajna da se na lokaciji bivše dvije grabe u krugu tadašnje Radonje, smještene između vodotornja i instituta, zakopao otpad. Mislim da je to bilo krajem 70-ih i početkom 80-ih. Tada su grabe zatrpane građevinskim materijalom i zemljom. Riječ je o otpadu vezanom uz proizvode na bazi atrazina, a možda i još koječemu. S obzirom na to da se spominje živa, to je onda vjerojatno vezano uz fungicid Radosan - rekao im je bivši radnik.
Dodao je kako je takva priča, prema njegovim saznanjima, bila poznata većem broju ljudi unutar tvrtke. On je, međutim, u Radonju došao nekoliko godina nakon što je otpad navodno zatrpan.
Lokacija na kojoj je pronađen otpad nalazi se svega nekoliko desetaka metara od prvih kuća, dok je otprilike 50 metara južnije Odjel za fizikalnu medicinu sisačke Opće bolnice. U vlasništvu bolnice su i pojedine parcele na kojima se otpad navodno zakapao, a na tom se području planirao i budući SPA centar.
- Kad sam čuo da žele graditi tamo Terme, odmah sam znao da to nije dobra lokacija i samim time mi je čudno da su se uopće odlučili na to jer, ponavljam, bila je to javna tajna. Je li se kasnije nešto tamo zakapalo i dalje, to ne znam - rekao je bivši radnik.
Povijest sisačke Radonje dodatno objašnjava zašto se u aktualnom slučaju spominje upravo živa.
Tvornica je osnovana 1946. godine, kada je postojeća zagrebačka tvornica vinske kiseline Resman preseljena u Sisak i nastavila rad pod nazivom Radonja, tvornica vinske kiseline Sisak. U početku je zapošljavala tek dvadesetak radnika, no tijekom desetljeća razvila se u veliko kemijsko poduzeće i jednog od važnijih proizvođača sredstava za zaštitu bilja u tadašnjoj Jugoslaviji, navodi Hrvatska tehnička enciklopedija.
Proizvodnja organoživinih spojeva pokrenuta je 1953., a četiri godine kasnije, nakon prijedloga Instituta za industrijska istraživanja Zagreb, izgrađeno je postrojenje za proizvodnju živinih fungicida. Upravo je 1957. počela proizvodnja Radosana.
Riječ je bila o fungicidu koji se koristio za zaprašivanje i dezinfekciju sjemena pšenice, kukuruza i šećerne repe. Organoživini spojevi tada su se zbog svoje učinkovitosti široko koristili u poljoprivredi, no kasnije su zbog visoke toksičnosti i sposobnosti nakupljanja u okolišu njihova uporaba i proizvodnja postupno zabranjene.
Radonja se istodobno širila i na druga sredstva za zaštitu bilja. Početkom 1960-ih počela je proizvodnja triazinskih herbicida, među kojima su bili simazin i atrazin. Proizvodnja atrazina postala je jedna od ključnih djelatnosti tvornice.
Atrazin je selektivni herbicid iz skupine triazina koji se koristio prvenstveno za suzbijanje korova u poljoprivredi, posebice pri uzgoju kukuruza. Zbog svojih svojstava može se lako ispirati u površinske i podzemne vode, a u Europskoj uniji zabranjen je 2004. godine.
Radonja je svoj najveći razvoj doživjela tijekom 1960-ih i 1970-ih. Godine 1973. pokrenut je novi pogon za sintezu triazina kapaciteta 3000 tona godišnje, čime je tvornica postala jedan od vodećih proizvođača pesticida u Jugoslaviji i značajan izvoznik atrazina u zapadnu Europu i SAD.
Tvornica je tijekom godina surađivala s brojnim inozemnim kompanijama, među kojima su bili švicarski Sandoz, američki Elanco i Monsanto. Proizvodni program postupno se širio, a tvrtka je proizvodila više od 170 različitih proizvoda.
Do kraja 1980-ih Radonja je imala oko 780 zaposlenih i devet proizvodnih grupa. Godine 1988. u pogon je puštena i spalionica tvorničkog otpada.
Nakon izbijanja Domovinskog rata proizvodnja i broj zaposlenih počeli su se smanjivati. Tvrtka je prošla proces privatizacije te je od 1993. poslovala pod nazivom Herbos d.d. Herbos je nastavio proizvoditi sredstva za zaštitu bilja, kao i materijale za graditeljstvo, zaštitne i dekorativne premaze te dijagnostička sredstva. No zbog nagomilanih dugova tvrtka je 2011. završila u stečaju, a 2014. godine prekinuta je sva proizvodnja
24sata © 2026
