Tata, ja te volim iako si u zatvoru: Teške priče djece čiji su roditelji završili iza rešetaka

Mamu je odvela policija u zatvor, a tata je, ranjen, nestao. Tko je bio žrtva, moglo bi se mnogo pričati, jer smo svi mi, uključujući mamu, bili njegove žrtve. Mami je u jednom trenutku prekipjelo i napravila je to što je napravila. Nekoliko mjeseci nisam željela kontaktirati s njom, a nakon godinu dana sam pristala posjetiti je u zatvoru u Požegi. Naš zagrljaj ću pamtiti čitavog života, jedna je od vrlo potresnih svjedočanstava djece čiji su roditelji bili ili jesu u zatvoru, prikupljenih u knjizi "S obje strane rešetke - što dugujemo djeci čiji su roditelji u zatvoru".

Publikacija u nakladi Pravobranitelja za djecu, čije su autorice zamjenica pravobraniteljice Maja Gabelica Šupljika te novinarka i publicistkinja Višnja Biti, sa suradnicima, uskoro će ugledati svjetlo dana. Namjera joj je, prije svega, osvijestiti društvo u kojemu su djeca zatvorenika stigmatizirana, da toj djeci pomogne boljim, drukčijim pristupom. Ta su djeca i u riziku od socijalnog isključivanja, siromaštva, gubitka veze s roditeljem i obitelji, nasilja i vršnjačkog zlostavljanja. U Hrvatskoj godišnje više od 12 tisuća djece ima jednog od roditelja u zatvoru, a dolaze iz različitih obitelji, pravila nema - funkcionalnih, kao i nefunkcionalnih, siromašnih i bogatih, u kojima su roditelji bili brižni ili nisu, i koji nose različiti krimen - od financijskog kriminala, preko krađe, do nasilja, ubojstava...

- U sekundi nam se život promijenio. Suprug je već dvije godine u zatvoru. Među nama je toliko ljubavi, to se nije promijenilo. Dok druge obitelji nedjeljom odlaze na izlete ili u šoping, moje djevojčice i ja idemo tati - u zatvor - opisuje život supruga jednog zatvorenika. Dječak, sin, jednom drugom zatvoreniku piše, pak, kako ga "voli kao što ga je i prije volio, u istoj mjeri".

- Tata, uživaj u ovoj slici, ovo smo ti i ja, tata moj - piše dječak svom ocu u zatvor.

Gabelica Šupljika, po struci profesorica psihologije, pojašnjava kako je održavanje kontakta djece s roditeljem u zatvoru jako važno, ako stručnjaci procijene da je u interesu djeteta i ako roditelj nije izvor traume djeteta.

Postoji, međutim, i stručno mišljenje prema kojem je za dijete dobro čak da se susretne i s roditeljem koji je nad djetetom počinio neko kazneno djelo - dijete će dobiti dvije poruke: da je roditelj kažnjen i da ono samo nije krivo za to što mu se dogodilo, pojašnjava psihologinja. U jedinoj ženskoj kaznionici, u Požegi, djeca rođena tijekom odsluženja majčine kazne s njima tamo i ostaju do navršene tri godine, uz mogućnost produljenja na još šest mjeseci, ako je majci toliko preostalo do kraja kazne. Gabelica Šupljika navodi kako bi sustav trebao automatizmom pružiti psihološki tretman baš svakom djetetu čiji roditelj završi u zatvoru ili se nad njim provodi istraga.