Tko bi rekao da ćemo danas uspoređivati Srbiju i Njemačku?

Tko bi rekao da ćemo jednoga dana doći do toga da uspoređujemo Srbiju i Njemačku?

Ono što bi nekad nekome bio kompliment, sad je sramota, pa i uvreda.

Jer, eto, nacionalističke snage, vrh Srpske pravoslavne crkve, vojni oficiri, neki dužnosnici Vlade Republike Srbije, javne ličnosti, okupili su se u Beogradu na sprovodu osuđenog genocidnog ratnog zločinca Ratka Mladića upravo onoga dana kad je pronacistički AfD, Alternativa za Njemačku, odnio premoćnu pobjedu na lokalnim izborima u istočnonjemačkoj pokrajini Saska-Anhalt.

Nacionalistička Srbija slavila je svog zločinačkog heroja Mladića dok su pristalice krajnje desničarskog AfD-a slavile trijumf svoje stranke i osvojenih 48 posto glasova.

Tko bi rekao da će se Njemačka na taj način približiti Srbiji? Ili da Srbija neće toliko odskakati od Njemačke?

Taoci zločina

Srbija je svojim odnosom prema haškom osuđeniku Ratku Mladiću pokazala da je još uvijek talac nacionalističke politike, zločinačkog sentimenta, negatora genocida, snaga koje odbacuju međunarodne norme i podgrijavaju vatru novih sukoba, mržnje, čak i prijetnje.

A Njemačka, barem onaj njezin istočni dio, demonstrirala je sklonost politici koja promovira netrpeljivost i mržnju prema migrantima, gejevima, strancima, ljudskim pravima, ali i prema Europskoj uniji, liberalnoj demokraciji, vrijednostima moderne Europe.

Paradoksalno, Mladićeva Srbija njeguje sentiment prema politici koja je izgubila sve ratove, ostavila iza sebe genocid, razaranje, zločine, pustoš, pa i nesreću samog srpskog naroda. Dok AfD njeguje sentiment prema politici koja je prije devedeset godina odnijela Njemačku i cijelu Europu u propast.

Što još povezuje te snage? 

Odnos prema Rusiji i Vladimiru Putinu.

Ruska inspiracija

Upravo je ruski diktator inspirator i uzor desničarskim i nacionalističkim politikama u Njemačkoj i Srbiji: prvo kroz unutarnje razbijanje Europske unije, a zatim kroz konstantnu destabilizaciju Balkana, a onda i cijele Europe.

Istočna Njemačka, regija u kojoj prosperira AfD, desetljećima je bila zatočena u totalitarnom sklopu. Nakon Hitlerova nacizma, okupirala ih je Staljinova Rusija koja je preko svojih satelita u DDR-u ispirala sve natruhe demokratske svijesti njemačkih građana, da bi ta regija sada potpala pod utjecaj Putinove propagande koja raspiruje sve tradicionalne strahove europske desnice - od migranata i gejeva preko ekonomije i demokracije do Bruxellesa i Europske unije.

Srbija je nakon perioda komunizma pala u ruke diktatoru Slobodanu Miloševiću i njegovom nacionalističkom imperijalizmu, potom ju je nakon kratkog predaha ščepao Aleksandar Vučić koji besramno kopira model Putinove i Miloševićeve vladavine, hrani nacionalističke demone kojima zauzvrat osigurava svoj diktatorski položaj.

Demokracija im je zajednički neprijatelj.

Iz pobjede u propast

No koliko su građani Srbije bili žrtve Miloševića i Vučića, a sada i Mladićeve histerije, tako su njemački birači spremni trampiti svoj status građanina najsnažnije države Europe za novog političkog nositelja mržnje, destrukcije, možda i buduće propasti.

Jer Alternativa za Njemačku najavljuje izlazak iz Europske unije, što je ultimativni cilj Vladimira Putina, a sada i Donalda Trumpa, u njihovim zajedničkim pokušajima demontiranja i razbijanja EU-a, dok nacionalističke snage u Srbiji, kao i sam Vučić, postojano sabotiraju sve napore približavanja te države Europskoj uniji.

Srbiju se upozorava da nakon ovog orgijanja s Mladićevim pokopom neće moći računati na ulazak u EU, dok Njemačka istodobno aktivno podržava stranku koja bi trebala ponoviti epohalnu katastrofu Velike Britanije s Brexitom.

Šutnja je poraz

Dugo je trebalo čelnicima Europske komisije da se oglase o Mladićevu pokopu iza kojeg je stajala država Srbija, kao što im teško izlaze riječi u vezi pobjede AfD-a na pokrajinskim izborima. 

Šutnja u ovom slučaju znači izgubljenost, kolebanje, kalkuliranje, pa i kukavičluk.

Jer prijetnja neće nestati sama od sebe. 

Njemačka tek treba dokazati da se može oduprijeti prijetnji koja ju je progutala prije stotinu godina, kao što i Srbija mora dobiti podršku u obračunu s nacionalizmom koji slavi genocid i zločine, ali i koji u svom sustavu vladanja i upravljanja državom ignorira sve europske vrijednosti i demokratske norme.

I tako, Njemačka se približava Srbiji u povezivanju desničarskih, nacionalističkih, proruskih snaga, a Vučićeva Srbija može tražiti alibi u zabrinjavajućem okretanju njemačkih birača pronacističkim strankama.

Sličnosti Njemačke i Srbije nekad nisu bile baš tako zastrašujuće.