Tko su članovi zloglasnog Basija u Iranu? Željezna šaka režima protiv unutarnjih neprijatelja

Pojavljuju se na prve znakove nemira u Iranu - muškarci u crnom, na motociklima, često naoružani palicama ili vatrenim oružjem. Oni su članovi zloglasne paravojne formacije Basij, dobrovoljačke milicije koja čini jednu od pet grana moćne Revolucionarne garde i koja je već desetljećima sinonim za brutalno gušenje svakog oblika otpora iranskom teokratskom režimu. Iako im službeni naziv u prijevodu glasi "Organizacija za mobilizaciju potlačenih", za milijune Iranaca oni su postali upravo suprotno - glavni instrument opresije.

Od studentskih prosvjeda kasnih devedesetih pa sve do masovnih ustanaka koji su potresli zemlju nakon smrti Mahse Amini 2022. godine, Basij je bio i ostao željezna šaka režima. Njihova uloga nije samo u razbijanju demonstracija, već se proteže duboko u sve pore iranskog društva, djelujući kao moralna policija, mreža doušnika i propagandni stroj odan isključivo vrhovnom vođi.

'Vojska od 20 milijuna" rođena u kaosu revolucije

Basij je osnovan nedugo nakon Islamske revolucije 1979. godine, na izravnu zapovijed ajatolaha Ruholaha Homeinija. Njegova vizija bila je stvaranje "vojske od dvadeset milijuna" koja bi branila revoluciju od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Homeini je tvrdio da zemlja s takvom narodnom vojskom nikada ne može biti poražena. Prilika za dokazivanje došla je vrlo brzo, s početkom krvavog Iransko-iračkog rata (1980.-1988.).

Foto: Iranian Supreme Leader'S Office

Tijekom rata, stotine tisuća dobrovoljaca, uključujući djecu od samo dvanaest godina i starce, hrlilo je u redove Basija. Nošeni šijitskim kultom mučeništva i domoljubljem, ovi su borci, često siromašnog i seoskog podrijetla, postali poznati po zloglasnoj taktici "ljudskih valova". Slabo naoružani i bez artiljerijske podrške, marširali su ravno preko minskih polja i na utvrđene iračke položaje kako bi iscrpili neprijateljsku municiju ili očistili put za regularne snage. Žrtve su bile goleme, no Basij je time stekao status mučenika i heroja revolucije, a [Revolucionarna garda](https://en.wikipedia.org/wiki/Basij) dobila je nepresušan izvor ljudstva.

STOTINE UBIJENIH Trump razmatra vojnu opciju: Kako bi izgledao udar na Iran?

Od ratnih fronti do ulične represije

Nakon završetka rata 1988. godine, uloga Basija dramatično se promijenila. S vanjskog neprijatelja, fokus se prebacio na unutarnjeg. Organizacija je postala ključni alat konzervativnih struja za suzbijanje svakog pokušaja liberalizacije društva, s posebnim naglaskom na studente i žene. Danas njihove dužnosti obuhvaćaju širok spektar aktivnosti. Djeluju kao pomoćna policija, provode islamske moralne zakone na kontrolnim točkama i u parkovima, uhićuju žene zbog "nepropisnog" nošenja hidžaba i mlade zbog sudjelovanja na mješovitim zabavama.

STRAVA U IRANU Iranska studentica (23) nestala tijekom prosvjeda. Pucali joj u glavu i zakopali je pokraj ceste

Prisutni su u gotovo svakom gradu i selu, s ograncima u školama, sveučilištima, tvornicama i uredima. Njihova struktura, koja se dijeli na regularne, aktivne i posebne članove, osmišljena je da prodre u svaki segment društva i stvori paralelni sustav kontrole. Regularni članovi su doušnici i volonteri, aktivni prolaze ideološku i vojnu obuku, dok su posebni članovi zapravo profesionalci unutar Revolucionarne garde. Ova kapilarna mreža omogućuje režimu da nadzire stanovništvo i preventivno djeluje protiv bilo kakvog organiziranog otpora.

Glavna meta: Svi koji misle drugačije

Basij se protivi svemu što percipira kao prijetnju Islamskoj Republici. Njihova primarna meta su antivladini prosvjednici i disidenti, koje nasilno suzbijaju. Bili su na čelu gušenja "Zelene revolucije" 2009. godine, prosvjeda 2017.-2018., kao i masovnih demonstracija nakon smrti Mahse Amini. Izvješća međunarodnih organizacija za ljudska prava, poput Amnesty Internationala, terete ih za većinu uhićenja, ozljeda i ubojstava prosvjednika, a spominju se i sustavna mučenja, silovanja i seksualno nasilje kao metode zastrašivanja.

Osim fizičke represije, Basij vodi i ideološki rat protiv onoga što režim naziva "zapadnom kulturnom invazijom". Kroz svoje studentske i kulturne ogranke bore se protiv zapadnjačke glazbe, filmova i mode, promičući rigidno tumačenje islama. Motivacija za pridruživanje ovoj organizaciji je raznolika. Iako neki to čine iz iskrenih vjerskih i ideoloških uvjerenja, mnogi mladi Iranci vide članstvo u Basiju kao jedini način za napredak. Ono im donosi povlastice poput lakšeg upisa na fakultet, oslobađanja od obveznog vojnog roka i prednosti pri zapošljavanju u javnom sektoru.

S godinama, Basij je prerastao u golemu ekonomsku silu. Preko svoje zadružne zaklade (Basij Cooperative Foundation) i mreže tvrtki, ostvarili su značajan utjecaj u gotovo svim sektorima iranskog gospodarstva, od građevine do bankarstva. Ta ekonomska moć dodatno učvršćuje njihov položaj i čini ih ne samo represivnim aparatom, već i ključnim dionikom u održavanju postojećeg poretka. Oni su, u suštini, postali čuvari režima koji istovremeno suzbijaju narod i profitiraju od sustava koji ga tlači.