To je bilo neukusno: Kako je HDZ iskoristio tragediju Nenada Periša u predizbornoj kampanji

"Ovaj užasan skup informacija uopće ne želim komentirati, mislim da su ljudi dolje svjesni da tu sramotu za Split više ne treba tolerirati", izjavio je premijer Andrej Plenković prije nekoliko dana, osvrćući se na splitske lokalne izbore i famoznu seks-aferu dvojice glavnih suradnika Ivice Puljka.

To je premijera "užasno" i to je za premijera "sramota".

A je li "užasno" i "sramotno" ono što je napravio Plenkovićev kandidat za  gradonačelnika Splita Zoran Đogaš?

Uoči predstavljanja svoje kandidacijske liste za Gradsko vijeće Đogaš je na Facebooku objavio video na kojem mu Nenad Periš, otac tragično preminulog Mateja Periša, daje podršku na lokalnim izborima i najavljuje da će glasati za njega.

Sramotnije od "sextinga"

To je bilo, u najmanju ruku, neukusno. A za mnoge je bilo užasno i sramotno. Sramotnije od privatnog "sextinga" dvojice Puljkovih suradnika, Bojana Ivoševića i Luke Baričića s djevojkama (?) na društvenim mrežama.

Jer, ovdje se radi o političkom parazitiranju na ljudskoj nesreći, o otimanju za sućut koju su hrvatski građani pokazali prema ocu Mateja Periša za kojim se mjesecima tragalo u Beogradu i čiju su osobnu dramu proživljavali mnogi u Splitu, pa i šire.

I tek što je pronašao i ispratio posmrtne ostatke svog tragično preminulog sina, Nenad Periš iskorišten je u predizborne svrhe kandidata HDZ-a.

Bila je to nova dimenzija političke besramnosti.

Igranje na sentiment

Naravno, možda je Nenad Periš iskreno želio dati podršku Zoranu Đogašu i to je apsolutno njegovo pravo. No HDZ se isto tako trebao zahvaliti i ne pohvaliti javno tom podrškom. Jer njome se igra na sentiment Splićana i drugih građana koji su pratili i proživljavali potragu za Matejom Perišem u Beogradu.

Ako je već HDZ u predizborne svrhe eksploatirao privatnu prepisku dvojice Puljkovih suradnika s profilima koji su mogli biti lažni, onda je trebao podršku Nenada Periša ostaviti u sferi privatnoga. Ne samo kako bi ga zaštitio od političke instrumentalizacije, već kako bi ga poštedio reakcija u zahuktaloj, pregrijanoj i prljavoj kampanji. 

Potraga za Matejom Perišem ujedinila je hrvatsku javnost i građane u solidarnosti i sućuti prema njegovu ocu i obitelji. Sada je solidarnost javnosti stavljena na kušnju kad se vidi da se Periša iskorištava za promociju jednog kandidata, pa još i kandidata HDZ-a.

Izborna viktimologija

Nije ovo, naravno, prvi puta da HDZ koristi javne, pa i poznate i slavne osobe, u svojim kampanjama. Obilato se služio čak i uspomenama na ratne žrtve, na poginule branitelje, na majke i djecu poginulih branitelja, kao i simbolima nacionalnih tragedija. Ali ovom eksploatacijom privatne tragedije u izborne svrhe HDZ je probio sve granice pristojnosti i etičnosti.

Ako Nenad Periš nije toga bio svjestan u trenutku kad je snimao svoju podršku Đogašu, onda mu je to HDZ trebao reći.

Jer njegov predsjednik Andrej Plenković zgraža se nad privatnim seksualnim eskapadama političkih suparnika u Splitu, eskapadama koje od početka smrde na podvalu i namještaljku, pa bi stoga imao (ili trebao)što reći i o neukusnoj manipulaciji privatnom tragedijom i osjećajima građana. 

Ili za HDZ cilj opravdava sredstva?

HDZ-ova kampanja smije biti neukusna, sramotna i užasna. Dok ostalima dijeli lekcije o pristojnosti, moralu i etici. Pa kad Plenković tvrdi da su "ljudi dolje svjesni da tu sramotu za Split više ne treba tolerirati", možda misli i na vlastitu stranku.