Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Posljednji mjeseci potvrdili su prelazak rata u statičnu fazu iscrpljivanja. Bojišnica, duga preko tisuću kilometara, ostaje uglavnom nepromijenjena, a ruske snage ostvaruju tek neznatne dobitke uz ogromnu cijenu u ljudstvu i opremi
Više od četiri godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, pitanje više nije samo kako će se rat završiti, već postoji li realna mogućnost da se do njegovog kraja dođe u dogledno vrijeme. Zaglavljeni u iscrpljujućem sukobu bez jasnog pobjednika, Moskva i Kijev daleko su od mira, a cijena rata u ljudskim životima, novcu i razaranju infrastrukture nezaustavljivo raste. Dok diplomacija posustaje, analitičari ocrtavaju nekoliko mogućih smjerova u kojima bi se sukob mogao razvijati.
Prema podacima s početka kolovoza 2026. godine, ruske snage su u prethodna četiri tjedna ostvarile neto dobitak od samo 13 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija. Ključna promjena u strategiji jest prenošenje težišta sukoba duboko u pozadinu. Ukrajina je pojačala napade dronovima na rusku naftnu infrastrukturu, dok Rusija nastavlja s masovnim zračnim napadima na ukrajinske gradove i energetsku mrežu, uništivši više od 80 posto ukrajinskih termoelektrana.
Na diplomatskom planu nema značajnijeg pomaka. Obje strane ustraju na svojim maksimalističkim ciljevima, a pregovori su u zastoju. Moskva inzistira da Kijev prizna "nove teritorijalne realnosti", dok ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i dalje traži potpuno povlačenje ruskih snaga. Ipak, signali iz Moskve i Washingtona pokazuju da diplomatski kanal nije zatvoren. Kremlj je poručio da je spreman pričekati nove prijedloge američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je američki državni tajnik Marco Rubio izjavio da je SAD spreman pomoći u okončanju rata, ali je priznao da će za to biti potrebni kontinuirani napori i nove ideje.
U pokušaju da predvidi kako bi se rat mogao razvijati, nezavisna organizacija ACAPS, u suradnji s 46 stručnjaka, izdvojila je tri moguća scenarija do kraja 2026. godine. Slične mogućnosti, ali iz drugačijeg kuta, razmatra i britanski institut Chatham House u svojim analizama.
ACAPS ovaj scenarij smatra najvjerojatnijim. Borbe se nastavljaju, dok diplomatski napori ne donose rezultate, posebno oko teritorija i sigurnosnih jamstava. Rat iscrpljivanja donosi tek ograničen napredak na istoku, dok zajednice uz bojišnicu trpe posljedice dugotrajnog sukoba, raseljavanja i sve težeg pristupa osnovnim uslugama. Energetska i prometna infrastruktura ostaju ugrožene. Ovaj scenarij podrazumijeva nastavak teških borbi s velikim gubicima na obje strane, koji se procjenjuju na ukupno do 1,4 milijuna poginulih i ranjenih vojnika. Humanitarna kriza se produbljuje, s 9,6 milijuna raseljenih Ukrajinaca.
Drugi mogući scenarij je smanjenje intenziteta sukoba. U tom slučaju, intenzitet borbi se smanjuje, a linija bojišnice se stabilizira, pretvarajući se u de facto granicu. Iako formalni mirovni sporazum nije postignut, aktivna neprijateljstva prestaju, ali napetosti ostaju visoke. Mogući su lokalizirani prekidi vatre i zamrzavanje linija kao uvod u šire rješenje 2027. godine ili kasnije, ali uz česta kršenja i rizik od nove eskalacije. Umjesto velikog mirovnog sporazuma, do rješenja bi se dolazilo u etapama: prvo zaustavljanje borbi, zatim stabilizacija linije razdvajanja, a tek nakon toga otvaranje najtežih pitanja.
Kao najmanje vjerojatan, ali najopasniji, ACAPS navodi scenarij ozbiljne eskalacije. Proširena ruska mobilizacija, slabljenje ukrajinske obrane i prekidi vojne pomoći sa Zapada mogli bi dovesti do proboja u Donjeckoj oblasti i ugrožavanja ključnih logističkih koridora. Intenzivirani zračni napadi dodatno bi pogodili energetsku i prometnu infrastrukturu, dok bi masovne evakuacije preopteretile humanitarni sustav.
I ACAPS i Chatham House ukazuju da će teritorij i sigurnost biti među najtežim pitanjima budućih pregovora. Za Ukrajinu bi smanjenje borbi moglo biti samo prvi korak, a ne i kraj rata, jer bi ostala ključna pitanja teritorijalnog integriteta i sigurnosnih jamstava. Chatham House posebno ističe koliko će biti važno da Ukrajina nakon rata zadrži sposobnost da se sama brani, ali i koliko će Zapad biti spreman dugoročno joj u tome pomagati.
Stoga prekid vatre ne bi nužno značio i trajni mir. Bez dogovora o najvažnijim pitanjima i jasnih mehanizama za njegovu provedbu, ostao bi rizik da se sukob ponovo nastavi. Pravi izazov bit će pronaći dogovor koji neće samo utišati oružje, već i smanjiti mogućnost da se sukob ponovo pokrene.
24sata © 2026
