U avionu koji je letio prema Londonu je bilo 230 putnika, od čega 13-ero djece. Pao je odmah nakon polijetanja i udario u hostel. Navodno je jedan putnik preživio. Sumnja se na kontaminirano gorivo kao uzrok katastrofe
Tuga i bol u Indiji: Pilot Boeinga nakon polijetanja očajnički zvao u pomoć pa se zabio u hostel...
Za Indiju, pa i svijet zrakoplovstva, ispisan je crni dan, dan tuge, boli i neizrecive tragedije. U jednom od najmračnijih trenutaka u povijesti indijskog civilnog zrakoplovstva, zrakoplov kompanije Air India, na letu AI171 na liniji Ahmedabad – London Gatwick, srušio se samo nekoliko minuta nakon uzlijetanja. U avionu je bilo je 242 ljudi,12 članova posade i 230 putnika, od kojih 217 odraslih te 13-ero djece.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...

Prema navodima agencije Reuters, broj poginulih u zrakoplovnoj nesreći porastao je na više od 290. U izvješću se poziva na izjavu policijskog službenika. Točan broj mrtvih još nije poznat, a zadnja informacija kaže da u avionu Air Indije nema preživjelih. Potvrdio je to šef policije Ahmedabada te dodao da i u uništenom hostelu vjerojatno ima stradalih. Više od sto tijela nađenih u ruševinama, većinom studenata medicine, prevezli su u bolnice, a izvjestan broj još je zarobljen u ruševinama.
Boeing 787-8 Dreamliner nestao je s radara, manje od 60 sekundi nakon polijetanja s Međunarodne zračne luke Ahmedabad. U samo jednom trenu nada se pretvorila u pepeo. Air India objavio je da su se među putnicima nalazila 163 indijska državljanina, 53 Britanca, sedam Portugalaca te jedan Kanađanin, ljudi sa snovima, planovima i obitelji. Tijekom dana pojavila se informacija kako je jedan od putnka koji je sjedion na mjestu 11A preživio.

Scene su, kako je javio BBC-jev dopisnik Roxy Gagdekar, jednostavno nezamislive.
- Ljudi trče, vrište, traže preživjele... Vatra još guta ostatke. Ambulantna vozila ne prestaju dolaziti. Ceste su zakrčene, volonteri pokušavaju izvući unesrećene iz ruševina. - rekao je dopisnik. Zrakoplovni stručnjak Julian Bray izjavio je za Sky News da je pilot uoči nesreće poslao poziv u pomoć.
- To znači da su bili svjesni kako nešto nije u redu. Borili su se. Do zadnje sekunde - rekao je Bray, a ministar zdravstva Indije, Jagat Prakash Nadda, slomljenim je glasom potvrdio ono čega su se svi bojali: “Mnogo ljudi je poginulo”.

Crni dim dugo se dizao iz ostataka zrakoplova. U očima spasilaca vidjeli su se umor i očaj, a u tišini između sirena čuli su se jauci onih koji traže svoje voljene. Svi su pokušali spasiti što više života. Vozila hitne pomoći bila su posvuda, ceste su blokirane. Ekipe za hitne intervencije dugo su pokušavale ugasiti požar. Volonteri su se okupili na obližnjem području i pokušavali pomoći.
Iz olupine aviona, koji se zapalio nakon udara u civilno područje naselja Meghani Nagar, uzdizao se dugo gust crni dim vidljiv kilometrima. Prve slike tragedije, koje su se ubrzo proširile društvenim mrežama, prikazuju jezive prizore: razbacani dijelovi zrakoplova, izgoren trup i očajni pokušaji spasilačkih ekipa da dođu do preživjelih.

Prema neslužbenim izvorima, sumnja se na kontaminirano gorivo kao jedan od mogućih uzroka katastrofe. Svjedoci tvrde da su odmah nakon polijetanja čuli eksploziju, a zatim vidjeli kako se avion naglo spušta prema tlu. Višestruke detonacije odjeknule su u trenutku udara, a požar je odmah zahvatio veći dio trupa. Vatrogasne postrojbe brzo su intervenirale s najmanje sedam cisterni, a spasilačke ekipe hitne pomoći prevozile su ranjene u obližnje bolnice. Ministar zrakoplovstva Kinjarapu Ram Mohan Naidu izjavio je: “Šokiran sam i shrvan ovom tragedijom. U stanju smo najviše pripravnosti. Osobno nadgledam situaciju i sve agencije su mobilizirane za koordiniranu reakciju. “
Zračna luka Gatwick izdala je kratku ali emotivnu izjavu: “Let AI171 trebao je sletjeti kod nas u 18:25. Naše su misli uz pogođene”.

Boeing 787 Dreamliner, još od njegova predstavljanja 2011. godine, slavili su kao simbol nove ere zrakoplovstva: lakši, tiši, ekonomičniji, s naprednim kompozitnim materijalima i sofisticiranom elektronikom. No iza fasade inovacija, Dreamliner je od početka pratio niz tehničkih problema i sumnji u sigurnost proizvodnog procesa. Ova tragična nesreća zrakoplova kompanije Air India ponovno je skrenula pozornost na dubinske slabosti ovog modela letjelice.
Još 2013. godine Boeing 787 bio je globalno prizemljen zbog opasnih kvarova na litij-ionskim baterijama. U samo nekoliko mjeseci zabilježeno je više incidenata pregrijavanja, dima i požara u sustavu električne energije, posebno na japanskim letovima ANA i JAL. Američka Savezna uprava za zrakoplovstvo (FAA) tad je izdala hitnu zabranu leta, označivši incident kao “potencijalnu prijetnju sigurnosti zrakoplova”. Iako je problem poslije “riješen” redizajnom baterijskoga kućišta, ovaj slučaj ostavio je dubok trag – prvi put u povijesti jedan je potpuno novi model morao biti povučen iz prometa samo godinu nakon lansiranja.
No baterije nisu bile izoliran slučaj. Tijekom godina počeli su se nizati drugi tehnički izazovi: od napuknuća na repnoj sekciji do loše montiranih kompozitnih panela. Boeing je 2020. priznao da su “neki dijelovi zrakoplova možda proizvedeni izvan dopuštenih tolerancija”, što je otvorilo pitanje o kvaliteti kontrole u pogonima, osobito u onom u Južnoj Karolini, gdje su radnici anonimno prijavljivali “pritisak da se zaobiđu testiranja kako bi se ispoštovali rokovi”. Između 2020. i 2023. više od 100 zrakoplova modela 787 bilo je povučeno iz prometa zbog dodatnih inspekcija, što je kompaniji nanijelo štetu u milijardama dolara.

Softverske pogreške također nisu izostale. U ožujku 2020. FAA je upozorio da sustav za upravljanje motorima može izazvati iznenadno gašenje ako avion nije restartan nakon 248 dana neprekidne operacije. Iako se radilo o izuzetno specifičnom scenariju, činjenica da takva greška može ostati neotkrivena godinama dodatno je uzdrmala povjerenje u Boeingov razvojni nadzor.
Problemi s modelom Dreamliner posebno su alarmantni jer ne dolaze izolirano. U istom desetljeću Boeing se suočio s krizom modela 737 MAX, koji je prizemljen nakon dviju katastrofa, u Etiopiji i Indoneziji. Za MAX je krivac bio pogrešno dizajniran sustav automatizacije (MCAS), no u slučaju modela 787 ne postoji jedan ključni “krivac” nego niz sistemskih slabosti – od kontrole kvalitete, outsourceanja proizvodnje, do internog pritiska za što bržim isporukama.

Pad Air Indijina, koji je bio relativno nov zrakoplov, ponovno postavlja pitanje stvarne dugoročne pouzdanosti ovog modela. Zabrinjavajuće je što je FAA već godinama pod kritikama da previše toga prepušta Boeingovim internim inženjerima umjesto neovisnoj inspekciji. Ako istraga potvrdi da je uzrok nesreće tehnička greška ili propust u održavanju, moguće su nove serije prizemljenja i istraga. U svakom slučaju, percepcija Dreamlinera kao “sigurne tehnologije budućnosti” teško će se oporaviti bez ozbiljne javne revizije svih postojećih protokola.