U moru crnila, nasilja, inflacije i rata moramo znati da postoje i ljudi koji osvjetljavaju put...

Ljudi dožive puno toga što nijedna druga vrsta na planetu ne doživi. Neke stvari su lijepe, a neke noćna mora. Jedna takva je i kad dijete dobije dijagnozu maligne bolesti. To je, ako ćemo iskreno, jedna od najnepoštenijih stvari koja se može dogoditi. Teško je u tome naći neku Božju ili kozmičku pravdu, ravnotežu, smisao. Tad se lovimo za nadu, za pobjedu nad izgledima, za snagu volje za život. Takvu snagu ima i Nikolija, koja je s četiri i pol godine umjesto na moru završila na dječjoj onkologiji. Oko nje su bila djeca bez kose zbog terapija, a uskoro je i sama izgubila kosu. To joj je, kaže, najteže palo. Nikolija se izliječila, a u njoj je ostala misao o djeci koja dolaze i gube kosu dok se liječe od najveće kozmičke nepravde. Odlučila je pomoći. Počela je puštati kosu kad su terapije uspjele i s deset godina donirala je 40 centimetara kose za periku za neko drugo dijete koje sad prolazi ono što je ona preživjela.