U ovoj kampanji svi se bore protiv korupcije. Ali iza toga prodaju se još opasnije politike

U ovoj kampanji svi se bore protiv korupcije.

Čak i HDZ. 

Premijer Andrej Plenković nedavno je izjavio da "nikad nije bilo više borbe protiv korupcije nego što je to pokazano u njihovu mandatu". 

"Borbe protiv korupcije ima samo ako ima slučajeva", rekao je premijer. "Ako imate razdoblja da nema slučajeva, kako znate da se netko bori protiv korupcije. Ovo je u biti i dokaz da se borimo protiv korupcije".

Svi urlaju

Pa ako se HDZ bori protiv korupcije tako da se bori protiv samoga sebe, tako da generira afere kako bi onda hapsio svoje ministre i dužnosnike, onda je posve logično da svaka stranka, svaka lista, svaki kandidat, iz petnih žila urla protiv korupcije.

Tko u kampanji ne spomene korupciju, budala.

Kvragu, čak su i biskupi uvrstili borbu protiv korupcije u svoju predizbornu izjavu. Doduše, izbjegavajući pritom spomen vlasti i prozivajući umjesto toga građane i medije. Ali eto, čak ni oni nisu mogli izbjeći spomen korupcije. 

No ako se svi bore protiv korupcije, onda može biti da se nitko zapravo ne bori protiv korupcije. I ako svi urlaju protiv korupcije, onda je ona postala prazni označitelj, šuplja parola, generički slogan lišen bilo kakvog značenja.

Ali i nešto još gore.

Opasne ideje

Kroz borbu protiv korupcije moguće je progurati svakakve ideje, programe i politike. Koje su gotovo jednako opasne za hrvatsko društvo.

Recimo, protiv korupcije viču desni populisti poput Mislava Kolakušića ili klerikalno-konzervativne ikone poput Karoline Vidović Krišto. Na borbi protiv korupcije vlasti se žele dokopati oni koji bi pucali na migrante, oni koji huškaju na strance, oni koji upozoravaju na rodnu ideologiju, kao i oni koji brane Rusiju i promoviraju Putinovu politiku.

Među njima ima stranaka i kandidata koji bi srušili liberalnu demokraciju, neki bi čak srušili Ustavni sud ili ignoriraju Ustav.

Iza borbe protiv korupcije kriju se klerofašističke tendencije.

Mržnja i diskriminacija

Oni koji se navodno u ovoj kampanji bore protiv korupcije uzimali su prava Srbima, poticali mržnju prema gejevima, odobravali diskriminaciju u društvu, ignorirali ili poticali nasilje nad ženama, zazivali gušenje osobnih sloboda i ljudskih prava, ukidali bi institucije i gazili slobodne medije.

Ali eto, ipak je najvažnije da se bore protiv korupcije. One tuđe, naravno, ne svoje.

I naravno, korupcija je tumor koji izjeda hrvatsko društvo, proždire institucije, truje politiku, inficira državne i javne službe, ukida sve kriterije, zaustavlja rast i ubija volju za ostankom u ovoj zemlji.

Korupcija kao paravan

Ali u isto vrijeme, borba protiv korupcije postala je paravan, opravdanje ili alibi za promociju još opasnijih poliitka koje se mogu instalirati na vlast i postati konkretna prijetnja građanima, društvenim skupinama, liberalnoj demokraciji.

Možemo pobijediti korupciju, ali zabraniti pobačaj. 

Možemo pobijediti korupciju, ali izbrisati femicid iz zakona.

Možemo pobijediti korupciju, ali ukinuti slobodne medije.

Možemo pobijediti korupciju, ali ukinuti prava nacionalnih i seksualnih manjina.

Možemo pobijediti korupciju, ali ukinuti trodiobu vlasti i uvesti diktaturu.

Dakle, ako se svi bore protiv korupcije, tada korupcija ne treba biti izborni slogan koji će privlačiti ili zavoditi birače. Treba slušati što stranke govore o svojim programima, idejama i planovima.

Jer neki od tih ideja zlokobnije su i od same korupcije.