Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nastavnik hrvatskog jezika Neven Martinec u OŠ Gustava Krkleca u Novom Zagrebu već četiri godine vodi pripremnu nastavu iz hrvatskog jezika za učenike strance
S kapuljačom na glavi i velikim ruksakom na leđima, Aisha (12) kroz sitnu kišu trčkara prema ulazu škole. Naslanja ruke i lice na staklo i pogledom traži učitelja Nevena. Upravo počinje sat pripremnog hrvatskog jezika na kojem Aisha i drugi učenici iz raznih strana svijeta koji su došli živjeti u Hrvatsku, uče savladati naš jezik.
Zajedno odlazimo u veselu šarenu učionicu u kojoj ova djeca uče prve riječi i rečenice na hrvatskom jeziku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
- Imao sam učenike iz sjeverne Amerike, SAD-a, Kube, Venezuele, Kolumbije, Argentine, Kosova, Albanije, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Rusije, Čečenije, Dagestana, Osetije, Njemačke, preko Bliskog Istok,a Azije - Palestina, Sirija, Irak, Iran, Turska, Kurdistan, Mongolija, Kina, do Angole i DR Konga. Samo još nam fale pingvini s Antarktike - smije se Neven Martinec, profesor hrvatskog jezika koji pripremnu nastavu za djecu strance u OŠ Gustava Krkleca u naselju Travno u Novom Zagrebu vodi već četiri godine.
Godišnje kroz njegov razred prođe 30-ak učenika. Nastava se provodi u dva ciklusa po 70 sati, svaki dan po dva školska sata. Jedan ciklus traje 35 dana. Dok idu na pripremnu nastavu, ne ocjenjuje ih se u redovnoj nastavi.
- Nažalost, to je zaista premala satnica za njih. Mislim da bi trebalo puno više sati, čak i treći ciklus, no sad se nosimo s ovim što imamo - ističe Neven koji je jako zadovoljan sa svojim učenicima, a imao je najrazličitija iskustva jer djeca dolaze iz najrazličitijih kultura i običaja.
Iako je u godinama velike migrantske krize ova nastava pokrenuta zbog djece izbjeglica, danas na nastavu dolaze djeca koja su u Zagreb i Hrvatsku stigla iz raznih razloga. Dio ih je u tranzitu, te vrlo brzo s obiteljima idu dalje, dio ih dolazi "zauvijek".
Sestra i brat Polina Zhuravleva (11) i Iaroslav Zhuravlev (13) u Zagreb su stigli iz Armenije. Prije su živjeli u Rusiji. U Zagrebu su već godinu dana i upravo su s najboljim rezultatom položili test nakon drugog ciklusa pripremne nastave. Pohađaju nastavu u OŠ Ivo Andrić i već su se potpuno uklopili. Pitamo ih što im je drugačije u našim školama.
- Ovdje nema predmeta šah, to smo imali u Armeniji. I imamo doručak, ručak i užinu, tamo je bio samo doručak. Inače je sve vrlo slično. Imam jako puno prijateljica - govori nam tečnim hrvatskim Polina koja ide u 4.b.
S obzirom na to da su roditelji planski doselili u Hrvatsku, u kojoj planiraju i ostati, učili su hrvatski u online nastavi mjesecima prije nego što su došli. Stoga im nije bio težak dolazak u novi grad i razred.
- Najteže nam je savladati ije i je, te č i ć. Mislila sam da neću ništa razumjeti kad smo došli, ali iznenadila sam se, slični su jezici - govori Polina, koja uči još i njemački.
Iaroslav završava šesti razred, kaže kako su mu malo teži povijest i geografija, zbog puno stručnih riječi. Oboje treniraju aikido, a on se bavi i badmintonom.
Većina ove djece su poligloti, uz svoj materinji jezik većina ih govori engleski, često još i jezik neke od zemalja u kojoj su živjeli prije, te sad i hrvatski.
- To, naravno, ovisi i o samoj motivaciji djece. Imao sam učenicu iz Kube koja je jako zavoljela hrvatski jezik, sve je pamtila i ponavljala. S druge strane, neki teško i sporo pamte, pa se borimo s nekim lekcijama. Osmislio sam i ispit za pola ciklusa, da vidim koliko su učenici usvojili. A nakon vikenda ih malo ispitujem, vrste voća, povrća, obiteljsko stablo, životinje. Najvažnije je da nauče barem nekakav razgovorni hrvatski. Teško da ćemo se mi dohvatiti svih termina koje će imati na matematici, fizici, ili kemiji - ističe Neven.
Lakše mu je raditi s mlađim učenicima, kaže. Oni brže usvajaju jezik, a uče kroz igru. Na satu je i sedmogodišnji Ledion Smajli. S obitelji je u Zagreb došao s Kosova i sramežljivo nas promatra iznad bojanke. On je tek započeo s pripremnom nastavom, kratko nam kaže da mu se sviđa ovdje.
- Najteže je djeci koja dođu u 7. i. 8. razred. Ti učenici istovremeno s pripremnom nastavom idu i na redovnu nastavu, slušaju matematiku, fiziku, povijest, što im je zaista teško. Još ako nisu motivirani, to je teže. To ovisi i o karakteru djece, hoće li si brzo naći prijatelje. Imali smo dvije curice iz Venezuele i Kolumbije koje su se držale zajedno i samo su pričali na španjolskom, što ih je opet blokiralo u učenju - prisjeća se Neven.
Zabavno je i kad se "sudare" običaji.
- Nikad ne znaš kakva će djeca doći, koji jezik govore. I danas u nedjelju navečer prije novog ciklusa imam tremu, kako ćemo se sporazumjeti, hoće li se snaći, to je još enigma koja te dočeka. Ali mi to sve brzo svladamo. Jednom je došla učenica iz Kine, opet upoznavanje s njezinom kulturom. Ona je usred nastave znala zaklopiti oči, ja je pitam: Spavaš li? A ona kaže: Ne, ne, samo razmišljam, mi u Kini to tako radimo - smije se.
Njoj je bilo jako teško svladati latinicu, kao i onima koji su dosad koristili ćirilicu, dodaje. Oni prvo moraju svladati pismo.
Aisha je u Zagreb stigla prije osam mjeseci iz Portugala, u kojem je živjela od svoje osme godine, te pohađa nastavu u OŠ Zapruđe. Sa svojim prijateljicama sluša hip-hop, prati TikTok. Obitelj se doselila zbog boljih životnih uvjeta.
- Slično mi je ovdje živjeti kao u Portugalu. Ovdje je život bolje organiziran nego u Angoli, sjećam se da nam je tamo bilo teško. Učim razne stvari s učiteljem, malo mi je težak hrvatski. Govorim portugalski i njemački, koji mi je najteži. U hrvatskom mi je najteže čitanje i glasovi č i ć, š. S prijateljima u razredu uglavnom pričam engleski, i malo hrvatskog - priča nam Aisha.
I Neven već postaje poliglot. Pitamo ga kako to izgleda kad djeca dođu, posebno ako nemaju nikakvih dodira s hrvatskim, a jezik i kultura su im skroz različiti od naše?
- Prvo tražimo neki zajednički jezik, obično je to engleski, a sad sam već dosta naučio i španjolski. Ako znaju engleski, to je lakše. Tako da Aisha, primjerice, već počinje usvajati fraze i koncepte. Imao sam djecu iz Albanije koja govore samo albanski, djecu s Kube koja govore samo španjolski, na početku smo se snalazili, počinjali s temeljima, koristio se Google translate. Išli smo od nule s hrvatskim, i na prezentacijama sam sve prevodio na španjolski. I tako smo napredovali - govori Neven, koji na početku rada s djecom strancima nije imao nikakve literature ili priručnika za rad.
Sam je izrađivao materijale za učenje, skripte, posuđivao od supruge koja je također vodila pripremnu nastavu. Sad je, kaže, puno lakše. Jednako tako, nastavnici i učitelji koja ova djeca dolaze na redovnu nastavu, moraju za njih priređivati posebne materijale, prevoditi im, sporazumijevati se s njima.
- Za njih je važno da nauče komunikaciju dovoljno da se mogu uklopiti u razred, upoznati s novim prijateljima, ostalo će sami morati povezivati kroz nastavu. Nažalost, ne bave se svi s njima kako bi trebalo, a i ponekad prođu mjeseci prije nego što ih se uključi u pripremnu nastavu. Mislim da bi to trebalo biti bolje riješeno - ističe Neven Martinec.
U vremenu kada Hrvatska sve jasnije postaje zemlja useljavanja, sustavan pristup integraciji, osobito kroz obrazovanje, postaje ne samo društvena potreba, već i strateški prioritet budućih javnih politika. Stoga je studijski posjet hrvatske delegacije Berlinu u travnju, s ciljem upoznavanja njemačkih modela integracije djece, mladih i odraslih migrantskog podrijetla u obrazovni sustav i tržište rada, za nas bio važno iskustvo.
Ova migracijska tranzicija ukazuje na potrebu jačanja institucionalne spremnosti, razvoja kvalitetnijih integracijskih politika te učinkovitije zaštite stranih radnika. Upravo zato razmjena iskustava s državama poput Njemačke predstavlja važan korak prema razvoju održivih rješenja u Hrvatskoj.
Pripremnu nastavu hrvatskog jezika za učenike koji ne poznaju, ili ne poznaju dovoljno hrvatski jezik, u ovoj školskoj godini pohađa 2406 učenika osnovnih škola (najviše Roma 507 i Ukrajinaca 993) te 663 učenika srednjih škola (najviše učenika iz Ukrajine 538), podaci su koje nam je dostavilo Ministarstvo znanosti, mladih i obrazovanja.
Kako ističu, s ciljem što lakše i brže integracije učenika koji ne poznaju hrvatski jezik, odobravaju se suglasnosti za pripremu/dopunsku nastavu hrvatskog jezika u trajanju od 70 sati, za svu djecu koja započinju ili nastaju školovanje u Republici Hrvatskoj, sukladno Pravilniku o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik.
Tijekom pripremne nastave, učenike se ne ocjenjuje u školama u kojima pohađaju redovnu nastavu, već ih se prati u smislu socijalizacije i učenja jezika. Ti učenici mogu u manjem opsegu pohađati sate redovite nastave u školi u koju su upisani i to onih nastavnih predmeta kod kojih slabije znanje hrvatskog jezika ne predstavlja znatniju zapreku za praćenje nastave (prvenstveno se radi o odgojnim predmetima).
Dopunska nastava hrvatskog jezika odnosi se na učenike koji na temelju provjere iz poznavanja hrvatskog jezika mogu redovito pratiti nastavu te je njihovo praćenje nastave vrednovano ocjenama.
Ako pojedini učenici nakon odobrenih 70 sati pripremne nastave nisu u dovoljnoj mjeri savladali hrvatski jezik, omogućeno im je dodatnih 70 sati ponovnog pohađanja pripremne nastave hrvatskog jezika ili pohađanja dopunske nastave hrvatskog jezika tijekom jedne godine po jedan ili dva sata tjedno.
U Gradu Zagrebu pripremnu nastavu pohađaju 104 učenika, od čega 98 učenika osnovnih škola te 6 učenika srednjih škola. Pri upisu u školu provjerava se razina znanja hrvatskog jezika te, ovisno o postignutom rezultatu, škola predlaže održavanje pripremne nastave.
Sukladno čl. 6 spomenutog Pravilnika, Gradski ured određuje škole, tzv. punktove, koje provode pripremnu nastavu hrvatskog jezika za neko područje (u pravilu gradsku četvrt), a pripremnu nastavu izvode učitelji koji se osposobljavaju za poučavanje hrvatskog kao inog jezika. Pripremna nastava organizira se u trajanju od 70 sati, nakon čega povjerenstvo škole provodi znanje jezika pisanim i usmenim putem, a Ured, temeljem izvješća škole, učeniku izdaje pisanu potvrdu o završenom programu pripremne nastave. Ako učenik ne zadovolji na provjeri, ima obvezu još jedanput pohađati program pripremne nastave.
Sukladno Pravilniku, u slučaju da je učenik istovremeno uključen u redovitu nastavu i pripremnu nastavu, pohađanje redovite nastave ne vrednuje se ocjenom, već praćenjem u smislu socijalizacije i učenja jezika.
24sata © 2026
