Umrla kćerima pred očima, iza sebe je ostavila petero djece...

Tata, tata, mami su bijele oči. Spava, ne mogu je nikako probuditi, kroz suze je u ponedjeljak ujutro ocu Antoniju (39) govorila kćer Antonela Barić (6). Uspjela ga je, dok je bio na terenu, dobiti na mobitel, no od plača je jedva izgovorila da se s majkom Maricom Barić (35) nešto događa i da joj nije dobro.

Njezina sestrica Magdalena (2) za to je vrijeme mirno ležala kraj majke na krevetu u njihovoj spavaćoj sobi.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

00:14

Video: 24sata/pixsell

Sestra ju je oživljavala

Antonijo je odmah pojurio natrag prema obiteljskoj kući u Klinča Selu. Putem je nazvao svoju mamu koja živi s njima na katu da ode provjerit kako mu je supruga.

- Probudila me svekrva i rekla da Marici nije dobro. Odmah sam otrčala i vidjela je kako leži na krevetu. Bila je hladna, a usne su joj bile modre. Nazvala sam Hitnu, a oni su mi preko telefona davali upute. Masirala sam joj srce dok oni nisu stigli. Dali su joj pet injekcija adrenalina i nastavili je oživljavati, no ništa nije pomoglo - ispričala je Maričina sestra Zorica Barić, koja je u braku s Antonijevim bratom Filipom. Unatoč silnom trudu, liječnici su mogli tek konstatirati smrt. Sumnjaju da je nesretnu ženu, koja je od rođenja imala urođenu srčanu aritmiju, izdalo srce. Iza nje je ostalo petero djece, najstarija Ana (14), pohađa 8. razred, Mijo (10), Marijana (9), Antonela (6) i Magdalena (2).

- Prvi put joj je pozlilo u školi. Na satu tjelesnog samo se srušila. Tad su joj rekli da ima urođenu manu zbog koje joj srce ne kuca ujednačenim pravilnim ritmom i da se tu ništa ne može napraviti. Ništa nije poduzimala sve dok nije dobila djecu - rekla je Zorica i dodala da se Marica nakon poroda liječila kod privatnih liječnika, no nisu joj prepisali nikakvu terapiju niti preporučili operaciju. Kobnog dana, priča njezina kćer Ana, Marica se probudila kao uobičajeno, djeci napravila doručak te ih ispratila u školu.

Pred ratom pobjegli iz BiH

- Ja sam bila dežurna u školi. Pedagogica nas je pozvala u ured gdje su bili sestra, brat i bratići i rekli nam da je mami pozlilo. Ni sanjala nisam da je mrtva - ispričala je Ana, koju je majčina smrt natjerala da odraste preko noći i preuzme brigu za mlađu braću i sestre.

- Sljedećeg dana sestrama i braci smo rekli da mame više nema i da nas gleda s neba. Tata nas je ohrabio riječima: “Ne smijete plakati, mami ćete smočiti krila”. Meni je nakon toga došla neka hrabrost i odlučila sam da moram biti jaka zbog njega, da mu pomognem - kazala je ova 14-godišnjakinja, kojoj je želja upisati Ekonomsku školu u Zagrebu.

Ovu vrijednu obitelj, pričaju susjedi, zla kob prati već godinama. Antonijo je jednog brata izgubio još dok je bio beba, a u ratu su mu pred očima ubili drugog brata i oca. Od rata su iz BiH pobjegli u Slavoniju, koju su napustili zbog siromaštva i teškog života. U Klinča Sela obitelj je došla 2003. godine. Kuća koju su još tad počeli graditi, ni danas nije završena te na njoj nedostaje fasada.

I vi možete pomoći

Anu brine što njezin otac, koji je građevinar i često po terenima, sad neće moći toliko raditi i privređivati za obitelj. Njihova majka Marica bila je domaćica. Vodila je brigu da djeci ništa ne nedostaje. Znajući da su u teškoj financijskoj situaciji, mještani su počeli prikupljati donacije za pomoć obitelji. Možete im pomoći uplatom na broj tekućeg računa u RBA banci IBAN: HR0624840083218802263