Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
48 komentara

'Već 26 godina tražim istinu o ubojstvu Rusa kod Kostajnice'

Ruski novinari Nogin i Kurinoj poginuli su 1991. godine kraj Hrvatske Kostajnice. Vladimir Mukusev nije odustao od rasvjetljavanja njihove sudbine...

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

Ruski novinar, predavač i bivši zastupnik Vladimir Mukusev (66) već se 26 godina bori za istinu o poginulim kolegama novinarima Viktoru Noginu i Genadiju Kurinoju.

Ubile su ih srpske paravojne postrojbe 1. rujna 1991. godine u selu Panjani kraj Hrvatske Kostajnice, odakle su izvještavali o Domovinskom ratu. Mukusev je o tome slučaju napisao i knjigu “Crna mapa - priča jedne novinarske istrage”. S čovjekom koji je kao šef ruskog parlamentarnog izaslanstva istraživao ubojstva sastali smo se u Hrvatskoj Kostajnici, kamo svake godine dolazi na mjesto zločina i odaje počast poginulim novinarima. Niti nakon silnih godina ne odustaje od potrage za istinom.

Moji kolege imali su istraživački materijal, a pripadnici zloglasne srpske paravojske Kalina Komogovina, koji su odgovarali tadašnjem predsjedniku SAO Krajine Mili Martiću, pod svaku cijenu željeli su taj materijal dobiti. I pod cijenu smrti, priča nam Mukusev.

Genadij Kurinoj i Viktor Nogin tog 1. rujna 1991. su Opel Omegom s diplomatskim registracijskim oznakama krenuli prema Zagrebu i u selu Panjani naletjeli na barikadu srpske paravojske. S kontrolnog punkta je rafalno zapucano na automobil. Iako su novinari kazali: “Ne pucajte, mi smo vaša braća”, Srbi su ih ubili. Opremu su im ukrali, auto zapalili, no njihova tijela nikad nisu pronađena.

'Ubili su ih Martićevci'

- Martićevci su izvjesnom Zoranu Prlini zapovjedili da traktorom odveze auto i sakrije ga. Poslušao ih je i odvezao auto u selo Kukuruzare, u obližnju rječicu. Kako je kanal bio plitak, pokušao je olupinu auta nabiti u zemlju. Nakon dva dana žene ubijenih novinara digle su paniku jer im se muževi nisu javili. Pokrenuo se postupak i, kad su ruski istraživači tada došli u Hrvatsku, automobil je pronađen i kosti, ali kad su napravili analizu, to su bile kosti dva muškarca i jedne žene. Zaključak istražitelja je bio: ‘Rat je!’. I postupak je zatvoren. No tu nisam odustao jer sam u to vrijeme bio zastupnik u Vrhovnom parlamentu te se osnovala komisija s kojom sam pokušao doznati istinu o poginulima kolegama - kaže Mukusev.

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

Tražili pomoć, ispali naivni

U Hrvatsku je tad stigao s predstavnikom tužiteljstva i dva pukovnika KGB-a. Znali su da postoji taj jedan svjedok Borojević, koji je ubijen, ali je postojao intervju u kojem on prepričava što se zbilo.

- Bo sam tužan što ne mogu uživo popričati sa svjedokom, ali sam bio sretan da imam dokaze. Pomislio sam: ‘To je to, samo dođemo do tog mjesta, iskopamo, provedemo analizu, odvezemo tijela u Rusiju, a tužitelji će dalje nastaviti’. Mislio sam da će Moskva odraditi to kako treba, no bio sam jako naivan - priča Mukusev.

Počeo je istragu, a bili su jako iznenađeni što su stanovnici Panjana bili upućeni u slučaj.

Ilegalno preko granice

- Kad smo došli do stanovnika, kad bismo počinjali temu, odmah su ispod stola izvlačili rakiju i ‘Ajmo popiti’ i tako nas pokušali odvoditi od razgovora. Došli smo i do Prline, koji je kazao da će za 5000 njemačkih maraka reći istinu. Dao sam mu 2500, a 2500 kad nađemo kosti. S prikupljenim informacijama došao sam u mjesnu postaju milicije, koja je do tada miješala predmet tako da nam odmogne u istrazi. Sreo sam tad Milana Martića. On mi je kazao: ‘Ti i tvoji špijuni imate 24 sata da se pokupite inače će vas tražiti dulje nego što se traže novinari. U to vrijeme, 1993. godine, Jeljcin je raspustio parlament. Nakon toga ja, koji sam bio šef komisije i novinar, postao sam turist koji tu nešto kopa. Milicija se veselila, a ja sam, da bih se vratio u Moskvu, na granici s Mađarskom našao Slovaka koji me za 100 dolara u kutiiji s alatom u kamionu prebacio preko granice. Kad sam stigao u Rusiju, išao sam kod mnogih važnih ljudi da nastavim istragu no oni su kazali: ‘Ako nastaviš istraživati, sve ćemo učiniti kako bi te prekinuli.

U tome su i uspjeli jer nigdje nisam mogao dobiti posao - kazao je Mukusev, koji je svake godine dolazio 1. 9. kako bi zapalio svijeću na mjestu zločina. Pisao je pisma tad Jeljcinu, pa Putinu, i prošle godine je napokon dobio odgovor da će Rusija istražiti to djelo.

- Rekao sam im: ‘Hvala’. Svih ovih godina su se pravili da se zločin nije dogodio jer bi bilo nezgodno, kako su mi kazali, da su Srbi ubili rusku braću. Za razliku od Rusije, Hrvatska vodi postupak. A od dokaza u Rusiji su moja knjiga i pismo Putinu. E kad se to sve spoji, slavit ćemo - kazao je Mukusev.

Njegovoj borbi možda pomogne i to što je u ožujku ove godine Putin odlikovao dvojicu ubijenih novinara. U Panjanima je poginulim novinarima prije šest godina podignut i spomenik, za koji je zaslužan Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a.

Foto: Privatni arhiv/PIXSELL

Zabranili odavanje počasti

- Prvi put ove godine 1. 9. iz ruskog veleposlanstva su položili vijenac kod spomenika. Žao mi je što su to učinili jer predstavljaju državu i po meni su trebali to učiniti s nama. Inače prijašnjih godina uredno su iz ruskog veleposlanstva zabranjivali ruskim organizacijama da odaju počast. Čak su i mene pozvali na razgovor o tom spomeniku. Upozorili su mu da to nije pametno, no nisam se uplašio te sam za svog prijatelja Mukuseva to i učinio - ponosno je kazao Orkan.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message