Velika žrtva 16 veličanstvenih: Najmlađi heroj bio je maturant

Za Osijek - Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. ima veliki značaj. Taj je dan na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade Hrvatske vojske.  Osijek je taj dan napadnut sa tri strane.

Obrana kod Nemetina

Naime, sredinom prosinca agresor je izbio na lijevu obalu Drave i ugrozio grad sa sjevera (Tvrđavica, Podravlje, luka Tranzit, Nemetin) zbog čega je poduzeta oslobodilačka akcija Đavolja Greda, no 5. 12. dogodio se posljednji udar agresora takve siline i opsega. Nakon odbijanja tog udara bilo je sve sigurnije da će Osijek ostati na slobodnom dijelu hrvatskog teritorija i (p)ostati nepokoreni grad.

- U jutarnjim satima započeo je pješačko-tenkovski napad na istočni dio gradske crte obrane. Nakon jake topničke pripreme, iz pravca Sarvaša uslijedio je napad oklopno-mehanizirane postrojbe, a iz pravca Klise pješaštva. Hrvatske su se snage kod Nemetina s prve crte obrane povukle na drugu crtu. Tijekom dana zapovjednik 1. bojne 106. br. HV u borbu je uveo pričuvnu satniju koja je prešla u protunapad i vratila svoje položaje na prvu crtu obrane. 

Tijekom protunapada uništeno je ili onesposobljeno više oklopnih vozila JNA te zaustavljen napad na Osijek iz tog pravca. 
U popodnevnim satima agresor je pojačao napade iz pravca Klise, ali je 1. satnija pružila otpor i istog dana zaustavila pokušaje daljnjeg proboja - opisiva događaje povjesničar Ivan Mihanović.

Bitka na Rosinjači

Taj dan se zbila i jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata, a to je bitka u šumi Rosinjači.
Najjači prodor JNA i četnici su tog ledenog tragičnog zimskog dana usmjerili kroz Rosinjaču na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, pa je položaje u šumi Rosinjača držalo je svega 16 hrvatskih vojnika. Pretpostavlja se da je JNA imala dva oklopno – mehanizirana voda i da je u Rosinjaču uputio sedamdesetak pripadnika, potpomognutih pripadnicima četničkih jedinica Šešeljevih „Belih orlova“.

Herojski otpor branitelja trajao je satima, a na kraju je neprijatelj  ovladao šumom Rosinjačom. No branitelji su svojim herojskim otporom ne pristavši na povlačenje, omogućili obrani Osijeka da se konsolidira i pojača snage na južnim dijelovima grada. To  je u konačnici spriječilo daljnje nadiranje JNA i srpskih paravojnih postrojbi prema samome Osijeku.

Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“, izvukla je smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a  najmlađi branitelj od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas. Bilo mu je tek 18 godina...U spomen na njegovu žrtvu škola se službeno zove Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.

Osječki nadvožnjak prema Tenji, u spomen na herojstvo i žrtve pripadnika 106. brigade, dobio je ime Rosinjača ’91.

Iz Antunovca su sve protjerali

Isti taj dan Antunovac je koji je napadnut  iz pravca Tenje i pustare Orlovnjak nakon cjelodnevnog topničkog, minobacačkog , tenkovskog i pješačkog napada pao je  u ruke agresora.

- Branitelji nisu raspolagali dovoljnim  brojem protuoklopnih sredstava i unatoč pruženom velikom otporu morali su se povući  iz sela. Tada je utvrđena nova linija obrane oko grada Osijeka, koja se više nije mijenjala do povratka u Antunovac u sklopu procesa mirne reintegracije - kazao nam je bojnik Zlatko Dernaj, predsjednik udruge veterana 130. brigade

Tog 5. prosinca 1991. iz Antunovca je JNA protjerala sve hrvatsko stanovništvo.

Sve fotografije su preuzete iz ratnog biltena 130. brigade "MOJ DOM"

POGLEDAJTE VIDEO: Nova epizoda serijala Nestali: Pao u ruke agresora na dan rođenja svojeg sina