Veliki diktator upozoravao je na vrijeme: Europi slijedi kaos!

Pukovnik Muamer Gadafi vladao je Libijom više od četiri desetljeća, a vlast je preuzeo u dobi od samo 27 godina 1969. godine svrgnuvši kralja Idrisa  Mladi pukovnik Gadafi i njegovi kolege iz vojske izvršili su vojni udar, ukinuli monarhiju i proglasili Libijsku Arapsku Republiku. Narod ga je dočekao s oduševljenjem. Dva puta su ga neuspjelo u prvoj godini vladavine pokušali svrgnuti.

Ovaj silno ambiciozni bivši student Harvarda i Oxforda rođen je u beduinskom šatoru u pustinji koja se tada nalazila pod talijanskom okupacijom, a postao je jedan od najmlađih predsjednika u Africi. Uzor mu je bio egipatski predsjednik Naser. Dok je vladao nikad nije imao nikakvu službenu funkciju. Nije bio ni predsjednik ni premijer. Bio je pukovnik, odnosno diktator s neograničenom moći. 

Wikipedia

Njegova ideologija je bila mješavina arapskog nacionalizma i socijalizma. Gadafi je zabranio svaku opoziciju, nacionalizirao naftne kompanije i banke, protjerao 25 tisuća Talijana iz zemlje i sedamdesetih godina profitirao od eksplozije cijena nafte. 

Libija je tako postala bogata zemlja kojom navodno vlada narod, a kontrolira ju predsjednik. Financijski procvat omogućio mu je  da realizira i neke socijalne projekte poput stanogradnje. Stanovništvo je iz potleušica masovno preselio u moderne stanove, s tekućom vodom, strujom i satelitskom televizijom. Godinama su se europski političari željeli od Gadafija za naklonost, ugovore, naftu i pristup tržištu.

Sve protivnike je brutalno likvidirao

Promijenio je brojanje godina. Više se nisu brojale po kršćanskom kalendaru, nego prema hidžri, a promijenio je i rimske nazive mjeseci.

Protivnike režima i svoje vlasti likvidirao je i u Libiji i u inozemstvu i o tome se nije libio govoriti. Godine 1982. kazao je da je "odgovornost libijskog naroda da likvidira tu bagru koja narušava libijski ugled u svijetu". Surađivao je i s brojnim terorističkim organizacijama i to je najpoznatiji dio njegove vanjske politike. Gadafijeva Libija je zbog toga i zbog napora da stvori oružje masovnog uništavanja bila od političkim i ekonomskim sankcijama Zapada.

Povratak u međunarodnu zajednicu, ili barem njen zapadni dio, osigurao je 2003. kada je javno odustao od oružja masovnog uništavanja i osudio terorizam. Tadašnji  britanski premijer Tony Blair otputovao je ubrzo u Tripoli da pozdravi novog saveznika u »ratu protiv terora« kako je tada nazivan Gadafi. Pukovnik je tako od krvoločnog terorista za Zapad u kratkom roku postao poželjan saveznik i poslovni partner.

Pixsell

Pažljivo je njegovao svoj imidž. Na odijevanje je jako pazio, a čuvale su ga isključivo žene. Nije se držao ni uobičajenog diplomatskog protokola. Na Generalnoj skupštini UN-a 2009. u SAD-u umjesto predviđenih 15 minuta govorio je skoro dva sata. Tada je , zatražio je da bivše kolonijalne sile isplate Africi 7.700 milijardi dolara kao odštetu, zapitao se je li svinjska gripa stvorena u tajnim vojnim laboratorijima, Vijeće sigurnosti je nazvao »vijećem terora«, a na kraju je javno zatražio da mu se kaže tko je ubio Kennedyja.

Zelena knjiga

Gadafi je 1975. objavio Zelenu knjigu, djelomično inspiriranu Crvenom knjižicom Mao Zedonga. U njoj je u aforizmima izložio svoj pogled na svijet i političko i društveno uređenje. Po njegovom nalogu svaki Libijac trebao ju je pročitati, pa je tako uvedena u školski program. Učenici su ju proučavali dva školska sata tjedno. Gadafi u knjizi odbija liberalnu demokraciju, slobodu medija, ali i kapitalizam. Zalaže se za libijsku inačicu socijalizma i za svoju varijantu direktne demokracije gdje bi se državom upravljalo preko narodnih vijeća. 

Gadafi je Tita obožavao

Tito je rano zadužio Gadafija. Jugoslavija je prva priznala novu vlast u Tripoliju 1969. godine. Pukovnik je maršalu ostao vjeran za života, ali i poslije njegove smrti. Gadafi je često isticao da mu je Tito bio uzor, i kao čovjek i kao državnik, i njihova je bliskost iz 70-ih godina prošloga stoljeća svakako jedan od faktora koji je pridonio blagonaklonoj politici libijskog vođe prema neovisnoj Hrvatskoj. Libija je, naime, 1993. bila prva neeuropska zemlja koja je priznala Hrvatsku, a tome je 1992. prethodio službeni posjet Libiji Stjepana Mesića, koji je tada obnašao funkciju predsjednika Hrvatskog sabora.

REUTERS/PXL

Josip Broz Tito,često se susretao s tada mladim libijskim pukovnikom. Tito je u čast svom 50 godina mlađem prijatelju Gadafiju, 1977. na Brijunima priredio svečanu večeru na kojoj je uzvanike zabavljala operna pjevačica Gertruda Munitić. Bila su servirana vrhunska hrvatska vina.  Gadafi je unatoč svojoj vjerskoj pripadnosti rado kušao vina, a najviše mu se svidjela bijela malvazija proizvedena od grožđa iz Titova vinograda na Vangi.

Gadafijevi kuhari na Brijunima su klali janjce, koje su dovezli iz Libije. Svom vođi su pekli svježe meso jer mu je to bio omiljeni specijalitet. Na Brijunima mu je Tito dao na raspolaganje raskošnu vilu Brijunku.

Gadafijevo mračno proročanstvo koje se ostvaruje

U ožujku 2011. godine, Gadafi je upozorio da bez stabilne Libije neće biti nikoga tko će kontrolirati bezbroj izbjeglica iz Afrike i Bliskog istoka koji će bježati u Europu

- Milijuni izbjeglica preplavit će europske granice i definitivno iznenaditi zapadne političare. Milijuni crnaca preko Mediterana mogu prijeći u Francusku i Italiju, ali Libija igra ulogu u sigurnosti na Mediteranu. Vjerujte, Mediteran će postati more kaosa  - izjavio je libijski lider Moamer Gadafi sedam mjeseci prije nego što je brutalno pogubljen.

Reuters

U otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevnik Zavtra u svibnju 2011. Gadafi je napisao:

- Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO-a! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike ka Europi, i teroristima Al Kaide. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorjet ćete u paklu zbog tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Kaidi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada -  napisao je Gadafi nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen.

Pixsell

Nitko ga nije slušao. Umjesto toga, Zapad je pokrenuo vojnu intervenciju da sruši  Gadafija s vlasti i od Libije nije ostalo ništa. A baš kako je Gadafi prorekao, Mediteran je postao more kaosa na kojem tisuće izbjeglica pristižu u Europu. Mediteran se zaista pretvorio u grobnicu, jer je za mnoge ovo putovanje postalo i posljednje.

Ubijen na stravičan način u rodnom gradu Sirtu

Veliki prosvjed protiv Gadafijeve vladavine počelo je u veljači 2011. Ono što je u početku bila mirna pobuna protiv vlasti preraslo je u velike borbe. Pobunjeničke snage munjevito su napredovale uništavajući snage Gadafija. Zauzeli su Tripoli, Sirt i ostale velike libijske gradove. Gadafi u početku nije previše brinuo oko svega, no voda je došla do grla nakon što su ga počeli napuštati ministri. Otkaz je dalo i  nekoliko veleposlanika i diplomata. S obzirom na to da Gadafi nije pristajao na primirje u sve su se umiješale snage NATO-a, koje su vršile dodatni pritisak na libijskog vođu.

REUTERS/PIXSELL

Nakon što je postalo jasno da borbe neće prestati, Gadafi se s obitelji povukao iz javnosti te je pobjegao. Svojim pristašama javljao se samo audio i video porukama koje je emitirala libijska nacionalna televizija.

Gadafi nije želio otići s vlasti te je isticao kako će s vlasti otići jedino ako umre. 

Veliki dio Tripolija je 25. kolovoza 2011. pao u ruke pobunjenika, koji su nakon toga osnovali Nacionalno tranzicijsko vijeće koje se shvaćalo kao glavno tijelo koje odlučuje o sudbini Libije. Moamer Gadafi tada je službeno ostao bez vlasti. Za vrijeme čitavog Gadafijeva bijega mediji su nagađali kako će Gadafi tražiti azil u nekoj od zemalja s čijim je trenutačnim ili bivšim čelnicima bio u dobrim odnosima. Između ostalog, govorilo se i kako će doputovati u Hrvatsku, gdje se također navodno trebao skrivati. 

Gadafija su pobunjeničke snage ubile 20. listopada. Likvidirali su ga u rodnom Sirtu, njegovom najjačem uporištu i skloništu metkom u želudac i glavu.

Bio je oženjen Mostarkom Sofijom

Gaddafi je imao osmoro djece. Prvi sin mu je iz prvog braka dok su sva ostala djeca iz drugog braka sa Hrvaticom iz Mostara Sofijom Farkaš koja je nakon udaje promijenila ime u Safiya Farkach Gadafi. 

SkyNews

Upoznao ju je kad je studirajući u bivšoj Jugoslaviji došao u Mostar u okviru tadašnje prakse razmjene studenata. Pohađao je “Vazduhoplovnu akademiju“ u Mostaru. Njegova supruga je unuka nekadašnjeg austrijskog školskog okružnog nadzornika u Mostaru Ivana Farkaša i u tom vrijeme bila je jedna od najljepših djevojaka u gradu.

Lijepo se družio sa Mesićem

Bivši predsjednik Stjepan Mesić nikad nije skrivao svoje prijateljstvo s libijskim vođom.Libijski diktator ga je istinski cijenio i poštovao, a Mesić je njega zvao "brate pukovniče".  Dvojica državnika poznavali su se dugi niz godina, još otkako je Mesić bio predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Mesić je Libiju posjetio tri puta, a na jednom od putovanja, priča se, uspio je nasmijati inače silno ozbiljnog i namrštenog libijskog diktatora. Priča kaže kako je bivši hrvatski predsjednik putovao na sastanak s Gadafijem u njegov čuveni beduinski šator u libijskoj pustinji, kad im je pod kotače podletio veliki zec.

Mesić je odmah rekao vozaču da ga spremi pa kad se vrate u hotel dat će ga kuharu da ga pripremi. No svi iz libijske pratnje naprosto su poludjelu jer da to ne može jer nije halal. Znači, zec nije klan na muslimanski način nego je poginuo u prometu pa ga se ne smije jesti. Kad je stigao u šator i susreo se s Gadafijem rekao mu je "E moj pukovniče, sad sam ja zbog tvog halala ostao bez zeca i dobre večere" 

Gadafi je bio, svjedoče oni koji ga poznaju ozbiljan čovjek koji je vrlo tiho govorio i rijetko se smijao, ali prema ljudima koje simpatizira iznimno je bio ljubazan. Svjedoci kažu kako bi se Gadafi uvijek kad je Mesić bio u Libiji brižljivo raspitivao jesu li zadovoljni smještajem, hranom i domaćinima. Ipak, kad njegovi suradnici ne bi postupili pro njegovim naredbama, znao je burno reagirati, ali i iznenaditi ‘sankcijama’. 

24sata

Jednom je navodno, za Mesićeva posjeta Libiji, naložio svojim dužnosnicima da u jednom danu organiziraju dva ručka jer na prvi, službeni prijam, nisu poveli supruge. Gadafijeva supruga je 2003., kad je Mesić u Libiji bio sa suprugom Milkom, pozvala prvu hrvatsku damu da je posjeti u kući u Zelenoj planini, udaljenoj 350 kilometara od Tripolija.

Bilo je to prvi put da supruga nekog državnika posjećuje Gadafijevu privatnu kuću. Po nju su poslali zrakoplov, a cijeli dan su, kako je poslije prepričala Milka Mesić, provele u razgovoru o ženskim temama. Na kraju posjeta Gadafijeva je supruga prvoj dami dala tri zlatom izvezene haljine koje je darovala Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Unatoč bliskim odnosima, Mesić i Gadafi najviše su razgovarali o gospodarskoj suradnji dviju zemalja ili politici. Mesić je doista često pokušavao hrvatskim tvrtkama omogućiti sklapanje poslova u toj zemlji, a libijski vođa bio je, bar načelno, otvoren za suradnju. 

Mesić se Gadafiju navodno jednom požalio kako neka libijska tvrtka hrvatskoj duguje milijune dolara. Libijski vođa se prilično razljutio i jednim telefonskim pozivom toj libijskoj kompaniji riješio sav dug prema Hrvatima...