Veliki manjak nastavnika pa ih zovu iz mirovine: 'Vratio sam se raditi jer mi je penzija mizerija'

Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih iz srpnja ove godine, u srednjim školama bilo je zaposleno 120 nastavnika i strukovnih učitelja sa 66 i više godina, te 109 učitelja u osnovnim školama sa 66 i više godina. S početkom nove nastavne godine ih je vjerojatno i više, no zasad nema službenih brojeva.

Radi se o mjeri koju je Ministarstvo donijelo prije nešto više od godinu dana, prema kojoj škola može zaposliti nastavnika ili učitelja nakon dobi za odlazak u mirovinu, sa 65, te on može na ugovor o radu raditi do 67. godine. A koliki je deficit nastavnika i učitelja u jednom dijelu predmeta, unatoč stalnom povećanju broja prosvjetara, pokazuje i povećanje upravo ovih djelatnika. Krajem 2024. u školama je radilo 25 nastavnika i učitelja starijih od 65. To znači da ih je danas čak devet puta više.

Najviše nastavnika i učitelja nedostaje u područjima za koja se na drugim poslovima može itekako bolje zaraditi. Dakle, fizika, informatika, matematika, Dakle, predmeti koji su ključni za razvijanje najvažnijih vještina i znanja da bi učenici kasnije mogli savladavati druga gradiva. Posebno je problem izražen u tehničkim i strukovnim školama, gdje nedostaje stručnjaka za elektroniku, elektrotehniku, strojarstvo, informatiku, te specifična strukovna područja. Pritom se radi o zanimanjima koja su sve traženija na tržištu rada, te je sve veći interes učenika za njih. Aspurd je tim veći, da Ministarstvo i nadležne agencije rade malo ili ništa po pitanju zapošljavanja tih nastavnika.

Upravo s tim problemom susreću se redovno i u zagrebačkoj Tehničkoj školi za računalstvo i mrežne djelatnosti.

Prije godinu i pol, natrag u sustav pozvali su nastavnika stručne grupe predmeta iz elektrotehnike. Stjepko Mačković tad je, s navršenih 65 godina, otišao u više nego zasluženu mirovinu. Ukupno 40 godina staža, 33 provedene u ovoj školi, inače bivšoj Srednjoj poštanskoj školi. 

U školu je, priča nam, došao 1992. godine, po zanimanju je inženjer telekomunikacija i predaje elektrotehničku grupu predmeta, osnove elektrotehnike, vježbe, elektroničke sklopove, digitalnu elektroniku i radioničke vježbe. Završio je bivšu višu PTT školu, nema VSS, pa ne može biti u redovnoj teoretskoj nastavi, već predaje vježbe. 

- Otišao sam u mirovinu i tog trenutka sam bio sretan što sam taj dio ostavio iza sebe, međutim, neke moje radne navike ukorijenjene u meni da sam radoholik, tjerale su me da radim nešto dalje. I onda je došao poziv od ravnatelja, pa sam s ukućanima porazgovarao o ponudi i u dogovoru s njima donio odluku da ću dalje raditi - govori nam Mačković.

Drugi, vrlo konkretan razlog za vraćanje na posao bile su financije. Mirovina za čak 40 godina staža, od kojih je 33 odradio u ovoj školi, manja mu je od 600 eura. I pritom je, s obzirom da je opet zaposlen, ne prima.

- Prije godinu i pol dana sam otišao u mirovinu i sad radim na drugi ugovor o radu, na godinu dana. Moj minuli rad trenutno se ne plaća, jer za onih 40 godina staža ne primam nikakvu naknadu, radim po ugovoru i za to sam adekvatno plaćen. Ipak mislim da bi me trebali platiti za ono što sam zaradio u proteklih 40 godina, a ovo bi trebala biti nekakva dodatna naknada, jer radim po novom ugovoru. Ovo će mi se računati u staž. Jedina je korist što mi je plaća puno veća od mirovine i to što ću si podignuti prosjek za mirovinu - govori.

Na pitanje kako to da škola nije mogla naći drugog zaposlenika za njegovo radno mjesto, Mačković otvara cijeli niz apsurdnih problema:

- Bilo je puno natječaja za moj posao, ali se nitko nije javio. No posljednjih godina je već dosta problem za tu elektrotehničku grupu predmeta. Javljaju se kandidati koji imaju slične uvjete, završenih tehničkih fakulteta, koji se onda zapošljavaju kao nestručne zamjene. Trenutno imamo mladu kolegicu koja još studira, a ja ju educiram, pomažem joj da se prilagodi na taj program, da može predavati. Iako će i ona s vremenom, ili se prebaciti na svoju struku unutar školskog sustava, ili će nakon nekog vremena dobiti otkaz. Jer i nestručne zamjene rade na određeno vrijeme.

Pitamo ga bi li mlade nastavnike, i one koji bi mogli raditi u školama, posebno iz deficitarnih predmeta, trebalo bolje platiti. I tu dolazimo do novog apsurda. Oni koji nisu završili učiteljske fakultete ili nastavničke smjerove moraju si sami platiti dodatno usavršavanje od oko 1300 eura kako bi uopće mogli raditi u školi kao predavači.

- Slažem se, ako ih se želi dovući u školu ili im pokazati put prema školi, treba ih financijski stimulirati, to je prvo na što oni gledaju. Tim prije što moraju o svome trošku položiti određenu grupu predmeta, psihološko-pedagoško usavršavanje. I to moraju slušati i u Osijeku i u Rijeci i u Zagrebu. Govorimo o didaktici, metodici, psihologiji, pedagogiji, ima toga dosta. I sve to moraju obavezno položiti da bi mogli predavati u školi. To je prije plaćalo Ministarstvo, no to sufinanciranje je ukinuto. 

Stjepana pitamo, s obzirom na dugogodišnji rad u školi, koliko su se djeca promijenila u posljednjih 30 godina, koliko su nove tehnologije i suvremeni način života utjecale na sam pristup učenicima.

- Jako se razlikuju nove generacije od starijih. Mobiteli, odnosno napredak tehnike i tehnologije unosi promjene među sve nas, pa tako i među mlade. Sad su više vezani za aplikacije i za to što se s mobitelom i na internetu može napraviti i vidjeti. No, nekako, kad oni nešto naprave, fizički, onda su isto stimulirani, kad vide da nešto radi, to ih povuče i budu više zainteresirani. Problem je što se mladi danas sve manje kreću, sve manje su vezani uz knjigu, nemaju vremena, fokus im je puno slabiji, nemaju vremena za ništa, a i ono sve što trebaju naučiti, potrude se da nekim shortcutom skinu s interneta i s time se posluže i na taj način zamaskiraju neki veliki trud - iskren je iskusni predavač.

Sve počinje u mladosti, važno je da se djeca preko roditelja, obitelji, škole, zainteresiraju za nešto. Onda kad dobiju input u radnoj mladosti, spremni su primiti se novih stvari. Ako si ti zainteresiran za nešto, uvijek će doći neka "božja ruka" da te malo primi i uputi te i pomogne ti da možeš učiti - zaključuje Stjepko Mačković.

Ravnatelj Tehničke škole za računalstvo i mrežne djelatnosti Marko Vujnović kaže nam kako se radi o višeslojnom problemu u čije bi se rješavanje nadležna tijela trebala puno više uključiti.

- Angažirali smo gospodina Mačkovića prvenstveno zbog toga što je dobar nastavnik, i trebaju nam takvi ljudi s iskustvom i znanjem. Drugi problem je da trenutno na tržištu rada uistinu teško pronaći inženjera ili magistra elektrotehnike za rad u školi. Pa pribjegavamo tome da ljude zadržimo do 67. godine, do kad smiju raditi po novoj mjeri Ministarstva. Teško je privući magistra ili inžinjera elektrotehnike na takvu plaću. Razlike se posebno vide kad usporedimo STEM i stručno područje s humanističkim područjima. Kad raspišem natječaj iz nekog društvenog predmeta, javi mi se i po stotinjak kandidata, a kad raspišem stručne predmete, bilo da je to strojarstvo, računalstvo ili elektrotehnika, ne javi mi se nitko po pola godine, godine. A i kad se jave, vrlo često se radi o nestručnim zamjenama i to je razlog zašto moramo zaržavati starije nastavnike - tumači nam.

Uvođenje modularne nastave u strukovnim školama još je pogoršalo taj problem, jer se od stručnih nastavnika očekuje da rade veću normu za istu plaću. Još nije riješen ni zakonodavni okvir za zapošljavanje nastavnika u modularnoj, što Vujnović ističe kao jedan od najvećih problema.

- Za deficitarne struke bi najlakše bilo dati nekakav, nazovimo ga, bonus, ili veću plaću, dok se ne izjednači ponuda i potražnja. Ili neke druge benefite, jer ovako, em plaća nije konkurentna s tržištem rada, em u većini slučajeva profesori strukovnih predmeta imaju veću normu i k tome još nemaju udžbenike. Nije se lako pripremiti za laboratorijske vježbe gdje vi radite sa strujom i slične stvari i usto imate i teoretski dio i nemate literaturu. 

Puno je prepreka i to obeshrabruje mlade da dođu. Posljednjih godina se gotovo na prste jedne ruke može nabrojiti koliko je nama kolega s fakulteta bilo voljno doći raditi u školu, i onda se većinom ne zadrže dugo, kad shvate što se sve od njih očekuje - zaokružuje priču ravnatelj Vujnović.

Ministarstvo posljednje dvije godine nudi i posebne STEM stipendije za studente koji upisuju nastavničke smjerove u STEM području. To je donekle povećalo interes za te smjerove, ali nedovoljno s obzirom na potrebe. Osim toga, prvi završeni stručnjaci na tržište će izaći tek kroz nekoliko godina, a do tad treba riješiti krizu nastavničkog kadra na neke druge načine, te osmisliti dugoročniju strategiju njihova zadržavanja u školama. 

U javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja ili srednjoškolskog odgoja i obrazovanja trenutno je zaposleno 180 nastavnika koji su primali nastavničku STEM stipendiju.
Napominjemo i da je na raspolaganju 37 studenta koji su diplomirali, a kojima još nije istekla obveza zapošljavanja u roku 3 mjeseca.
Nestručnu nastavu obavljaju u najvećem broju diplomirani inženjeri različitih struka.