Obitelj Pavlović iz Čajkovaca priskočila je u pomoć onima kojima je mraz uništio tek nikli krumpir. ‘Znamo kako je to izgubiti sve’
PRISKOČILI U POMOĆ
VELIKO SRCE OPG-a 'I mi smo lani izgubili urod, zato sada doniramo 130 kg krumpira'
Čitanje članka:
3
min
OPG Pavlović Mario iz Čajkovaca kraj Slavonskog Broda priskočio je u pomoć onima kojima je ovogodišnji mraz uništio tek nikli krumpir. Ponudili su svojih oko 130 kilograma sjemenskog bijelog krumpira Arizona.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Priča o OPG-u Pavlović Mario iz Čajkovaca kraj Slavonskog Broda prava je potvrda one stare izreke da se dobro dobrim vraća. U svijetu gdje smo često zatrpani negativnim vijestima, njihova gesta nesebičnosti djeluje nevjerojatno osvježavajuće. Mario i njegova obitelj, supruga Ankica, sin Karlo i kći Viktorija, nisu zaboravili kako je to kad ti priroda u jednom danu odnese sav trud. Prošlogodišnji gubitak pšenice, krumpira, cikle, bundeve, rajčice i drugih ratarskih i povrtnih kultura te uništeni plastenik nisu ih ogorčili, već su ih učinili osjetljivijima na tuđu muku.
- Znamo kako je ostati bez godišnje hrane, zato sad želimo i mi pomoći - rekao je Mario na pitanje zašto su odlučili ljudima bez naknade ponuditi sjemenski krumpir.
Mario ističe da su i njima drugi pomogli kad im je bilo najteže. Ovim OPG Pavlović pokazuje kako funkcionira zdrava zajednica.
Bez ikakve namjere da ističe koliko je teško u OPG-u - priprema tla i sadnog materijala, sadnja, sjetva, jer se radi od jutra do duboke večeri - ovi mladi i vrijedni poljoprivrednici iznad svega vole to što rade, svoje imanje i zemlju.
- Pokrenuli smo naš OPG prije nešto više od 20 godina, radimo i polako napredujemo - kaže Mario i priča o životu na selu.
- Život na selu nije samo mjesto, to je osjećaj. Budiš se uz cvrkut ptica, a ne uz buku prometa. Zrak miriše na zemlju, na jutarnju rosu i na slobodu koju grad često zaboravi. Na selu vrijeme teče drugačije. Nema žurbe koja guši dušu. Ima vremena za kavu na dvorištu, za razgovor sa susjedom preko ograde i za zalazak sunca koji podsjeti koliko je život zapravo jednostavan i lijep. Ovdje učiš cijeniti male stvari, domaći kruh, vrt koji si sam posadio, tišinu koja liječi misli.
U toj jednostavnosti krije se pravo bogatstvo života. A zemlja... Zemlja na selu nije samo komad tla. Ona se voli s ljubavlju, poštuje i čuva na svoj način. Tko radi zemlju, zna da ona vraća onoliko koliko joj daješ, trud, strpljenje i srce. Možda selo nema svjetla velikog grada, ali ima ono što je važnije - mir u srcu. Jer kad živiš bliže prirodi, nekako postaneš bliži i samom sebi - zaključuje Mario Pavlović.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
