VIDEO Milanović odlikovao pilota Danijela Borovića: 'To je bio velik i herojski čin'

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u prigodi tridesete obljetnice Preleta za Hrvatsku, Redom kneza Domagoja s ogrlicom odlikovao je umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske Danijela Borovića za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu. 

POGLEDAJTE VIDEO

- To je velik herojski čin, jer herojstvo se ogleda u tome koju ste mogućnost izbora imali i kako ste mogli postupiti, a niste. Mogli ste otići, a niste. Mogli ste otići u hrvatsko zapovjedništvo i prijaviti se. Ono što ste napravili, višestruko nadmašuje taj prvi čin. Riskirali ste vlastiti život i to vrlo ozbiljno da biste Hrvatskoj prenijeli borbeni zrakoplov, nego da bi to bio značajan, vidljiv način dizanja morala u Hrvatskoj u to vrijeme - rekao je Zoran Milanović.

- Pukovniče Boroviću, vama još jednom, prije svega zahvaljujem. Čestitali su vam više puta, a ja vam zahvaljujem - rekao je.

- Zahvaljujem što ste donijeli odluku o dodjeli odličja kojom pokušavate na neki način nadoknaditi ono što sam trebao primiti prije 27 punih godina, kad je bio veliki red dodjela u ovom objektu. Nepravda je tada nanešena meni, ali i mojoj obitelji i sinu kojeg smo morali aktivno uključiti u naše pripreme. Sad je to odličje našlo svoje mjesto - rekao je Borović.

Foto: Privatan album Danijel Borović

Podsjetimo, Borović je  4. veljače 1992., kao pilot tadašnje JNA Danijel Borović preletio MiG-om 21 u pulsku zračnu luku, čime je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) dobilo prvi nadzvučni borbeni zrakoplov, a taj događaj označio je početak ustroja eskadrile lovaca u HRZ-u.

Borović se MiG-om 21 nakon polijetanja toga zimskoga dana u popodnevnim satima kao pratitelj za vrijeme vježbe presretanja na pravcu Bosanski Petrovac - Drvar na oko 3500 metara visine odvojio od vođe, skrenuo sa zadanog smjera i u sumrak krenuo prema Hrvatskoj.

U uvjetima lošeg vremena, kiše i sumaglice nad Likom, morao je mijenjati plan pa je Velebit preletio u smjeru Zadar-Nin u nepovoljnim uvjetima bez radio veze, mogućnosti navigacije, nalaženja orijentira i u opasnosti otkrivanja radara s Plješivice. Tijekom leta u par navrata razmišljao je i o iskakanju iz zrakoplova ponestane li mu goriva.

Vođen vlastitim dugogodišnjem letačkim iskustvom i osnovnim parametrima - smjer, brzina, vrijeme - uspio je pronaći smjer prema pulskoj zračnoj luci na čiju je pistu uspio sletjeti unatoč teškim uvjetima, jer ju je JNA u povlačenju minirala i uništila svjetlosnu signalizaciju, pa je bila osvijetljena samo kamionskim svjetlima.

- Sletio sam na gotovo crnu ploču brzinom od 300 kilometara na sat, rekao je kasnije Borović dodavši kako su u pitanju bile sekunde, jer mu je već ponestajalo goriva.

Tako je uspješno završila dugo i pomno planirana jedna od najtajnijih, najneizvjesnijijh i najspektakularnijih akcija u Domovinskom ratu. Borovićeva supruga i sin uspješno su također prebačeni iz Bihaća u Hrvatsku.

Nakon preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati u JNA i njihove obitelji bili su pod posebnom pažnjom Kontraobavještajne službe JNA i Službe državne sigurnosti. U nastojanju da spriječe ponovne pokušaje preleta, onemogućavano im je letenje raznim administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i postavljanjem dijagnoza.

Početkom 1992. Boroviću je ponovno omogućeno letenje, ali isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istodobno iz Zagreba su mu preko kontakta poslali poruku da se prelet, ako je moguće, učini što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske, koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.

Borović je 2003. umirovljen, na vlastiti zahtjev, u činu pukovnika.