News

Komentari 78

'Vidio sam majku i dijete kako pred kućom leže u lokvi krvi...'

'Vidio sam majku i dijete kako pred kućom leže u lokvi krvi...'

Masakr je preživjelo samo Nađevo dvoipolmjesečno dijete, ostavljeno u krvavoj kući među mrtvom rodbinom. Pronašao ih je Stjepan Grubina, njihov prvi susjed

Dva lampiona ispred kuće u Cimermanovoj 2. Vonj vlage i krvi u zraku. Tužni pogled u očima stanovnika zagrebačke Kajzerice koji još ne mogu pojmiti kakav se to pokolj zbio u njihovom kvartu u četvrtak oko 21 sat.

Igor Nađ (36) ubio je svoju djevojku Maju Tojagić (35), njezinog sina Paula (10), njezinu sestru Josipu (29), te Majinu i Josipinu majku Filjku Tojagić (63) ispred kuće. Ubio je i njihovog oca Dragomira “Pašu” Tojagića (61) i Josipinog dečka Davora Paušaka (29). Policija je njihova tijela našla u kući, jedan je bio u hodniku, drugi u sobi. Na životu je ostavio samo malu bebu koju je stekao s Majom, a kriminalisti pretpostavljaju da bi ubio i nju da ju je našao. Ona je bila u kući u krevetiću.

Masni, napola poklopljeni lonac na ugašenom plinskom štednjaku. Kuhača još strši iz njegove unutrašnjosti. Hrpa neopranih tanjura, žlica i noževa poslagana je uz sudoper.

Vjerojatno im se nije dalo prati ih odmah nakon večere. U vitrini, iznad kutije za kruh i police sa začinima, visi fotografija plavokose žene i djeteta. Kuhinja u Cimermanovoj 2 na zagrebačkoj Kajzerici izgledala bi sasvim uobičajeno da nema ogromne, tamne mrlje krvi razmazane na podu. Ovdje, u ovoj trošnoj kući iza Hendrixovog mosta, pedeset godina starim pištoljem ubijeno je šestero ljudi. Tri žene, dva muškarca i jedno dijete izgubili su život u monstruoznom pokolju koji je zgrozio Hrvatsku. Dvorište je još mokro od vatrogasnih šmrkova koji su nekoliko sati ranije strugali krv s betona i trave. Prag na oguljenim vratima je odlomljen.

Tragedija Tojagićevih

Blatni puteljak oko trošne kuće pobijene obitelji Tojagić vodi do improvizirane drvene straćare koja je, u sretnije vrijeme, predstavljala pečenjaru upitne legalnosti. Tamo je glava obitelji, stari Paša, vrtio janjce za ekipu iz svoje ratne postrojbe. Na razbijenom znaku zakucanom za izblijedjele daske piše “Gostionica Tiha dolina”. Tko zna odakle je skinut taj znak. Plastične sjedalice, vlažne daske, odbačeni građevinski materijal i umrljane dječje igračke djeluju sablasno uz upaljene lampione na prozorima. Iza kuće, iza užasa kojeg skrivaju zidovi, vodi druga blatnjava stazica. Tamo, ispod limenih stepenica, ima još krvi.

U skučenom, smrdljivom prolazu između napuklog betona i zakračunatih drvenih vrata nalazi se carstvo napuštenih drangulija. Fotografije Isusa i Gospe, limeni križevi, prišivke ratnih brigada, gumene maske, setovi šalica, zahrđali alat, slikovnice i bezbroj druge bižuterije razbacano je preko plastičnih polica.

Sablasni prizori

Poderani suncobrani iznad naših glava čuvaju ovaj kaos od sunca i kiše. Ispuhane, oguljene nogometne lopte koje je nekad nabijalo

Na jednim vratima neurednim rukopisom je nekoliko puta flomasterom ispisan nadimak Jopa. Vjerojatno ga je nekad davno našarala Josipa, sestra ubijene Maje Tojagić. I ona je stradala u krvavom pohodu Igora Nađa, kao i otac joj Dragomir, majka Filjka i njen nećak, Majin desetogodišnji sin.

Život je izgubio i Davor Paušak, Josipin partner. Masakr je preživjelo samo Nađevo dvoipolmjesečno dijete, ostavljeno u krvavoj kući među mrtvom rodbinom. Pronašao ih je Stjepan Grubina, njihov prvi susjed.

Čuo je pucnjeve, izašao je iz stana, ali ubojice već nije bilo. Vidio je dijete i majku ispred kuće, jedno uz drugo, u krvi. Nađ je nestao negdje u smjeru Brezovice, gdje ga je nekoliko sati kasnije okružila specijalna policija. Tamo je, prema službenom policijskom izvješću, presudio sam sebi.

Najčitaniji članci