Vlada je zbog pritiska poslodavaca izbacila odredbu prema kojoj su radnici mogli odbiti raditi nedjeljom zbog "priziva savjesti", budući da bi se time "ugrozilo poslovanje". A zašto je pravo liječnika ispred prava žena?
Vlada se poigravala idejom "priziva savjesti" u zakonu o radu nedjeljom, ali je na kraju ipak odustala. Zašto? Jer bi se time ugrozilo poslovanje.
Nakon konzultacija s mikropoduzetnicima i malim poduzetnicima, Vlada je odlučila iz konačnog prijedloga zakona izbaciti mogućnost da radnici izbjegnu rad nedjeljom. I to nakon što je taj prijedlog, kako je objasnio ministar rada i socijalne politike Marin Piletić, "izazvao najveće polemike među Vladinim socijalnim partnerima".
Mnogi poduzetnici požalili su se da bi time "njihov rad bio doveden u pitanje". Pa je stoga taj famozni "priziv savjesti" izbačen iz zakona.
Radnici tako neće moći odbiti rad nedjeljom, pa makar im to predstavljalo problem zbog vjerskih, moralnih ili etičkih razloga.
Biznis se tako našao ispred "priziva savjesti".
A zašto je onda priziv savjesti liječnika u hrvatskim bolnicama i dalje ispred zdravlja žena?
Nedavni slučaj Mirele Čavajde izvukao je na svjetlo dana raširenu praksu da ginekolozi, liječnici, medicinsko osoblje odbijaju provoditi pobačaj ili ga naprosto otežavaju, i to pod zaštitom priziva savjesti. To je izazvalo žestoku reakciju javnosti, udruga, medija, dijela politike, ali Vlada svejedno nije intervenirala u zaštitu žena.
Osim što je Vili Beroš rekao da se Čavajda trebala njemu javiti, pa bi on nešto sredio.
Zagrebačka gradska vlast pohvalila se nedavno kako je uspjela u bolnici Sveti Duh sklepati medicinski tim koji će biti na raspolaganju pacijenticama koje trebaju obaviti prekid trudnoće. Čime se nastoji zaobići priziv savjesti zbog kojeg je ženama uskraćena zdravstvena skrb.
Zašto je priziv savjesti liječnika ispred prava žena?
Kao što je interes poslodavaca ispred prava radnika da nedjeljom ne rade, da idu u crkvu, budu s obitelji.
Priziv savjesti predstavlja pravo svakog pojedinca da odbije izvršiti radnju za koju smatra da nije u skladu s njegovim ili njezinim vjerskim, moralnim, filozofskim ili etičkim principima. Bilo u vojnoj službi, zdravstvu, a sada se spomenuo i u zakonu o radu nedjeljom, za koji je potpuno jasno da predstavlja HDZ-ov ustupak Katoličkoj crkvi koja na tome inzistira godinama.
Pa ako je rad nedjeljom naslonjen na crkvene interese, na političko podilaženje Crkvi, te na vjerske osjećaje, zbog čega su onda interesi poslodavaca svejedno ispred prava radnika i njihovih vjerskih osjećaja? Dok je istodobno priziv savjesti liječnika, zbog istih vjerskih osjećaja, ispred prava žena?
Vijeće Europe i Europska unija napominju kako se pozivanjem na priziv savjesti u medicini ne smiju ugrožavati prava pacijentica na dostupnost medicinske skrbi, što u Hrvatskoj prečesto nije bio slučaj. Mnogim ženama uskraćeno je pravo na pobačaj upravo zbog priziva savjesti liječnika.
HDZ-ova vlada dugo se u to nije željela miješati, u strahu od zamjeranja Katoličkoj crkvi i konzervativnom biračkom tijelu.
No sada je odbila ono što se formalno ne naziva prizivom savjesti, ali je kolokvijalno spomenuto kao mogućnost da radnici zbog vjerskih, moralnih i etičkih razloga, odbiju raditi nedjeljom.
Unatoč notornoj činjenici da se ograničavanje rada nedjeljom donosi prvenstveno, ako ne i isključivo, zbog vjerskih razloga.
Naravno, ova dva slučaja nisu u potpunosti usporediva, jer se rad nedjeljom ne može staviti u istu ravan s pobačajem, ali svakako se može usporediti odnos Vlade prema ta dva osjetljiva društvena problema.
Gdje se priziv savjesti liječnika stavlja ispred zdravlja žena, a interesi poslodavaca ispred prava radnika da zbog tog neslužbenog "priziva savjesti" nedjeljom odbiju raditi i ostanu kod kuće. I naravno, idu u crkvu.
Pa ako je Vlada lako popustila pred pritiskom poslodavaca i socijalnih partnera, te odbacila mogućnost "priziva savjesti" u radu nedjeljom, vrijeme je da se snažnije zauzme za prava žena na zdravstvenu skrb, nasuprot priziva savjesti liječnika i medicinskog osoblja.
Tko zna, možda i na tome uspije skupiti političke bodove.
Ili su ipak poslodavci, zajedno s Katoličkom crkvom, važniji od radnika i žena?
