Prišao sam joj i pitao je je li gladna. Rekla mi je da želi samo malo vode. Odjutio sam kući, brzo spremio kruha te sira i vrhnja, wc papira, vode, vlažnih maramica...Sve što sam našao, priča nam Mario
NAJBOLJE U NAJGOREM
Volonteri u potresu: 'Moramo se držati skupa, pogotovo sad'
Bio sam već na par adresa ljudima kojima je trebala pomoć i provjerio im stanje životnog prostora. Nisam naplatio već zamolio da u zamjenu za uslugu, daju koju kintu prvom čovjeku kojeg vide da kopa po smeću...napisao je u travnju Goran Pavić (33) na stranici Potres u Zagrebu - Svi mi u centru.
Ovaj je zidar i prije objave imao pune ruke posla, a nakon nje, za njega više nije bilo predaha.
- Živio sam djevojkom u unajmljenom stanu u Tomašićevoj ulici. Nakon potresa, nije nam preostalo ništa drugo nego da iz njega iselimo i unajmimo novi jer je stari gadno nastradao. To smo i učinili i sada smo u Ilici. Dobro sam što znači ostati bez stana, a znam i kakav strah ostaje u čovjeku nakon potresa. Zato sam se odmah nakon njega prijavio u Stožer civilne zaštite i počeo pomagati. Nešto kasnije nastao je i onaj moj status na Facebooku - rekao je Goran.
Kako godinama živi u centru i tvrdi, jako dobro poznaje grad, znao je toćčno koje su zgrade najviše stradale i gdje je najopasnije za život. Takve je ljude posjećivao i tada bi im pregledao cijeli stan, pomagao oko saniranja dimnjaka i uputio ih oko toga što sve moraju napraviti kako bi prijavili štetu.
- Oni kojima sam pomogao, kasnije su mi se javili kako bi mi potvrdili da su pomogli kakvom beskućniku i svakome kome je bilo potrebno. Eto, takve me stvari meizmjerno vesele. Vrijeme je za zajedništvo - iskren je Goran.
A veliko srce za vrijeme potresa pokazao je i Mario Gojo (37). Već devet godina živi u stanu u Draškovićevoj koji je nakon potresa potpuno uništen. Tek su ga danas, dva mjeseca nakon potresa, po prvi puta posjetili ljudi iz tvrtke Državne nekretnine, došavši na očevid.
- Nakon potresa sam tri tjedna živio kod djevojke, potom sam otišao k ocu, a na kraju, kad sam se malo psihički oporavio od svega, iako još ne skroz, vratio sam se doma. Počeo sam sam sanirati svoj stan. Nema zida koji mi nije popucao, čak je i noseći zid stradao. Otpalo je toliko žbuke da je ostala samo cigla, a iz svake pore izalze vapno i prašina u kojima se gušim. Iznio sam oko 250 kila žbuke iz tog stana - rekao je Mario koji se bavi organiziranjem kulturnih događanja.
Unatoč cijeloj toj teškoj situaciji u kojoj se našao, Mario je uspio naći volje i vremena za pomaganje drugima. Dan prije Uskrsa kad je išao kod djevojke, na stanici je ugledao stariju ženu. Kada se drugi dan vratio u stan po neke stvari, vidio ju je na istom mjestu i zaključio kako je tamo prespavala.
- Prišao sam joj i pitao je je li gladna. Rekla mi je da želi samo malo vode. Odjutio sam kući, brzo spremio kruha te sira i vrhnja, wc papira, vode, vlažnih maramica...Sve što sam našao. Odnio sam joj to i pitao je ima li gdje prenoćiti. Bilo joj je neugodno pa sam joj pokazao svoje zvono na zgradi i zapisao sam joj svoj broj mobitela. Potom sam je nakon par dana vidio ispred trgovine te sam joj otišao kupiti za jelo.
Na Facebook grupu Potres u Zagrebu - Svi mi u centru, raspitivao sam se o socijalnim radnicima jer sam htio da je negdje smjestim na sigurno. Valjda ću uspjeti - rekao je Mario.
Stranica Potres u Zagrebu - Svi mi u centru, bila je tako u najtežim danima nakon potresa utočište mnogima koji su tada trebali savjet, potporu, neku korisnu informaciju ili su i sami nudili svoju pomoć.
Ta im stranica i dalje treba i pomaže im jer ni dva mjeseca nakon potresa, situacija se nije popravila i za mnoge je neizdrživa jer se još uvijek nisu vratili u svoje domove, a ne zna se ni kada će to moći.
Svjesna toga što se događa u samom srcu metropole i koliko je teško doći do vitalnih informacija zbog preopterećenosti javnih službi, grupu podrške za svoje sugrađane odlučila je pokrenuti urednica Vesna Blašković.
Sama je stanovnica užeg centra pa je i njen stan bio ‘žrtva’ potresa. Grupa danas ima gotovo 10.000 članova.
Dok je Zagreb prolazio kroz svoje najteže dane, istaknuli su se i brojni volonteri. Volonterski centar Zagreb objavio je iskustva junakinja koje su "pomele krovove svojih sugrađana i oslobodile ih, ne samo financijskih troškova, već i neizvjesnosti i nesigurnosti u kojoj su se našli".
- Krov iz Ilice 146, na kojem se nalazio dimnjak strave. Betonska kapa teška preko 100 kg stajala je na stupićima od cigli. Većina cigli iz dimnjaka popadalo je no ona je i dalje prkosila. Trebalo je 6 volontera/ki da ju zajedničkim snagama premjestimo i kasnije razbijemo kako ne bi napravila još veću štetu.Za sve što smo napravili ne tražimo nikakve novce, niti zasluge. Dovoljno nam je bilo vidjeti da su naši sugrađani sretni i sigurni. Neki dan, nakon što smo na obiteljskoj kući skinuli dimnjak, prišla nam je skoro 80-godišnja bakica i rekla da smo jedni od onih koji su joj vratili vjeru u ljude - rekla je volonterka Tea.
Nikolina kaže da ju je ova promjena u svakodnevnom životu osvježila.
- Na poziv za volontiranjem i pomoći Zagrebu nakon potresa prijavila sam zbog posjedovanja opreme i poznavanja korištenja iste. Tako sam se našla u subotu ujutro na punktu susreta kod Radića. Timovi su se, čini mi se, slagali po afinitetima, poznanstvima. Bilo mi je odlično učiti od iskusnih i profesionalnih ljudi, većinom muškaraca, ali i žena, ovisno o situaciji i potrebama situacije. Miješanje muške i ženske energije je vjerujem, donijelo pozitivne snage u akciju.
Savez izviđača Hrvatske, kao najveći izazov od svih akcija koje su imali do danas, navode onu kad su nakon potresa u Zagrebu postavili čitavo šatorsko naselje na Trgu dr. Franje Tuđmana.
- Tog smo dana digli čak 100 ljudi. Kao i u svim našim akcijama, vodili smo računa o tome da sve redom budu mladi, ali punoljetni i zdravi ljudi te oni koji ne dijele kućanstvo s nekim starim i bolesnim članom obitelji. Svi su i sami još bili u šoku, nekima od njih također su stradale kuće, ali svejedno su izašli na teren. Digli su šatorsko naselje za preko 500 ljudi u samo osam sati. Tada još nismo znali kako će se stvari razvijati i hoće li biti potrebe za tim naseljem, odnosno nije se znalo hoće li biti naknadnih udara ili ne. Srećom, naselje koje smo podigli nije se koristilo pa smo ga nakon dva tjedna srušili – otkrio je Dan Špicer, koordinator svih akcija izviđača.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
