Obavijesti

News

Komentari 14

Vukovarka Marija: ‘Išla bih i na kraj svijeta da nađem brata’

Vukovarka Marija: ‘Išla bih i na kraj svijeta da nađem brata’
6

NOĆNA MORA: Stjepan Bali nestao je pri obrani Vukovara. Sestra Marija Radmilović Bali i dalje ga traži i tuguje za njim. Obišla je sve bunare i sve razmjene. Nigdje ga nema...

VIDEO

Išla sam na svaku razmjenu. Sa sobom sam, uz fotografiju brata Stjepana, nosila torbu u koju sam spremila njegove čiste hlače, košulju, čarape, cipele, sve ono u što ću ga preobući kad ga nađem. Hodala sam uokolo s fotografijom, pokazivala je, ispitivala.
I nakon svake razmjene slomljena se srca, s tom torbom, vraćala kući. Bez brata, otpočinje svoju tužnu priču Vukovarka Marija Radmilović Bali (50). Inače je vedra i nasmijana žena koja uživa u svojim unučicama od šest i nepune tri godine. No na spomen brata Stjepana, hrvatskog branitelja koji je nestao na Vučedolu 1991. godine, suze joj naviru na oči.

POGLEDAJTE VIDEO:

Uvijek je bio uz sestru

Iako ne želi plakati, plače. Ti osjećaji koji je guše i taj teret koji nosi na srcu već 25 godina sve je teži. Njezin brat bio je prvi kombajner Slavonije i Baranje. Od nje je bio stariji 12 godina i bio je brat u punom smislu te riječi.



- Uvijek me je vodio sa sobom, brinuo o meni, bili smo nevjerojatno bliski. Zaposlio se kad sam krenula u školu. Svako jutro na stolu su me čekali bomboni i žvake koje mi je kupovao, to su sitnice koje pamtim. Ako mi je nešto trebalo, on nikad nije rekao da ne može. Sjećam se dana kad su naši redarstvenici izmasakrirani u Borovu Selu. Radila sam u vinariji i da bih došla kući, morala sam proći pokraj vojarne. Zvala sam ga i pitala kako ću kući navečer, a on mi je odgovorio: ‘Čekaj me, na Mitnici je kaos, ali doći ću’. Iako je Mitnica gorjela, došao je po mene i dovezao me kući. Takav je bio brat – kroz suze priča Marija. Ne želi plakati, ali koliko se god trudila, ne može ih zaustaviti. Na spomen brata poteku i nakon 25 godina...

Trag mu se gubi u Vučedolu

- Pad Vukovara dočekala sam u Karlovcu. Znala sam da su mi u rodnom gradu otac i brat. U Zagrebu su se podnosile prijave za ljude koji iz Vukovara nisu stigli i prijavila sam obojicu. Nakon kratkog vremena otac se vratio. Ali moj brat nije. Još se nadam, još ga tražim. Do sada nije bilo nikakve pouzdane informacije. Čula sam da su bačeni u bunar tu nedaleko. Obišla sam sve bunare gdje god sam načula da su ih bacili. Ništa. Obišla sam i Ristićev salaš te podrum ispod zemlje, no samo smo našli stare krpe i jakne. Nikad nije bio ni na jednom popisu za bilo koji logor. No nismo se prestali nadati i tražiti. I sad bih išla na kraj svijeta kada bih zala da ću pronaći svojeg brata – priznaje nam Marija.

Posljednji put viđen je na parkiralištu u Vučedolu. Bio je živ. Nakon toga mu se gubi svaki trag, a Marija ni danas ne zna pravu istinu ni okolnosti nestanka.



- Kad je pao Vukovar, majka mi se razboljela i pala u šećernu komu. Znala je da joj je sin ostao u Vukovaru i to nije mogla preboljeti. Svaki dan je plakala. Živjela je još 15 godina i umrla plačući jer ga nije pronašla. U Vukovar smo se vratili u veljači 1999. godine. Nismo zatekli ništa. Od majčine kuće u kojoj je živio brat s djecom i suprugom ostao je samo kostur. Unutra ništa, ni jedne uspomene. Tu je moj dom, tu sam odrasla i jedina ostala živa. Svi moji su umrli i rekla sam sebi: ‘Moraš se vratiti. To je naše’ – odlučnim glasom pripovijeda Marija.

Od prošlosti su joj ostale samo uspomene. Kad prošeće gradom, nema više prijatelja. Dio je ubijen, a s nekim novim ljudima nije se sprijateljila.

Volio je raditi i pomagati

- Mi smo prijatelje birali po dobroti, ne po nacionalnosti. Moj brat je bio pošten, dobar čovjek koji je svima htio pomoći. Sa svakim je bio dobar, volio je puno raditi. Osim u VUPIK-u, sa zadovoljstvom je ljudima popravljao kombajne da mogu vršiti pšenicu. A više ga nemam - uz bolan uzdah niže Marija. Iz braka sa suprugom Stevom ima kćer kojoj je dala svu ljubav. Ispunjavaju je unučice, no čežnja, tuga i ljubav prema nestalom bratu je posebna i ne jenjava.

Zaslužio je da ga pokopam

- Bio bi lijepo da se ljudima koji su odgovorni i imaju veze s nestankom mojeg brata, ali i ostalih suboraca, probudi savjest nakon 25 godina. Mi samo želimo da prođe ta naša noćna mora. Istina, najviše bih voljela da je živ, ali i da nađem njegove posmrtne ostatke, našla bih mir. Ovako nema mira dok ga ne pronađemo. Moj brat je zaslužio da nakon svega i svih tih godina bude dostojno pokopan. Molim vas, svi vi koji nešto znate, pomozite nam da nađemo naše nestale, jer to je pregolema tuga i bol - zaključila je Marija.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 14

VIDEO

Kamionom usmrtio djevojčicu u Dugom Selu. Susjeda: 'Išla je u školu. Čuli smo strašan udarac'
TRAGEDIJA KRAJ ZAGREBA

Kamionom usmrtio djevojčicu u Dugom Selu. Susjeda: 'Išla je u školu. Čuli smo strašan udarac'

Oko 12 sati u Rugvičkoj ulici dijete je smrtno stradalo u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kamion. U tijeku je očevid, kratko je objavila zagrebačka policija. Neslužbeno doznajemo da se radi o curici

FOTO Dvor pogodilo nevrijeme: 'Led je stukao sve što je stigao, nosilo je i trgalo nam krovove!'
LED VELIČINE ORAHA

FOTO Dvor pogodilo nevrijeme: 'Led je stukao sve što je stigao, nosilo je i trgalo nam krovove!'

Čitatelj nam je poslao fotografije nevremena koje je pogodilo Unčane u općini Dvor u ponedjeljak poslijepodne. DHMZ je poslao posebno upozorenje za dvije regije u utorak
Tragedija kod Varaždina: Sin je ubio svog oca pa ranio i majku?
POLICIJA GA JE UHITILA

Tragedija kod Varaždina: Sin je ubio svog oca pa ranio i majku?

Nakon pružanja hitne medicinske pomoći, ozlijeđeni muškarac je preminuo na mjestu događaja