Niz zemalja pokušao je riješiti problem recidivista i opasnih nasilnika koji prijete i nakon izlaska iz zatvora. Dio njih to je riješio izmjenama zakona. Kod nas tek pričaju o većim kaznama
IZMJENE ZAKONA
Zbog ubojstva u Drnišu priča se o doživotnom zatvoru! Eksperti: 'To je populizam, evo što treba'
Čitanje članka:
4
min
Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koje nemaju doživotni zatvor, već je najviša kazna 50 godina. Kaznu doživotnog zatvora imaju 22 od 27 zemalja članica EU. No ona se ne može primijeniti retrogradno, odnosno da se sad uvede, ne bi je mogli dobiti već osuđeni ubojice. Ne može se primijeniti ni na sve recidiviste jer nisu svi ubojice, a na neke se ne bi moglo primijeniti zbog godina u kojima su osuđeni.
Iako je u središtu rasprava u Hrvatskoj sada prije svega visina kazne, postoji i drugi, velik problem koji mnoge europske države pokušavaju riješiti već desetljećima - što učiniti kada je osoba formalno odslužila kaznu, prošla zakonsku rehabilitaciju ili psihijatrijski tretman, ali postoje ozbiljni znakovi da i dalje predstavlja visoki sigurnosni rizik.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Zanimljiv je primjer Njemačke koja je uvela preventivni sustav zaštite društva, pa su pojedine recidiviste zadržavali u zatvoru i nakon odsluženja kazne kako bi se spriječilo počinjenje potencijalnog kaznenog djela ili otklonila opasnost za javnu sigurnost, a bez da mu je prethodno dokazana krivnja ili formalno podignuta optužnica za konkretan zločin. No to im je palo na Europskom sudu za ljudska prava.
Međutim, Njemačka nije ukinula sustav preventivne zaštite društva, nego ga je reformirala. Uvedeni su posebni terapijski i sigurnosni režimi, pojačan psihijatrijski nadzor, stroge procjene opasnosti te posebne ustanove koje formalno nisu zatvori.
Sličan razvoj dogodio se i u Francuskoj, koja je nakon više brutalnih recidivističkih seksualnih zločina uvela institut sigurnosnog zadržavanja za izrazito opasne počinitelje. Francuski model omogućuje da osoba i nakon odslužene kazne ostane pod posebnim nadzorom ili u sigurnosnom smještaju ako stručnjaci procijene vrlo visok rizik ponavljanja nasilja. I ondje je ključ bio u tome da država mora dokazati aktualnu opasnost, a odluku donosi sud uz psihijatrijska vještačenja i redovita preispitivanja.
Španjolska je, pak, nakon slučajeva ponavljanja kaznenih djela terorista ETA-e i višestrukih ubojica pokušala retroaktivno postrožiti način obračuna kazni kroz tzv. "Parot doktrinu". Ime je ta praksa dobila po članu ETA-e Henriju Parotu, osuđenom za niz terorističkih napada i desetke ubojstava. Španjolska je 2006. odlučila spriječiti ranije puštanje terorista i višestrukih ubojica. Umjesto da se olakšice za dobro ponašanje računaju na maksimalni limit kazne, počele su se obračunavati na svaku pojedinu presudu, čime su najopasniji zatvorenici ostajali godinama dulje u zatvoru. Međutim, Europski sud za ljudska prava kasnije je presudio da se takva stroža pravila ne mogu retroaktivno primjenjivati na već osuđene osobe jer to predstavlja nedopušteno naknadno produljenje kazne.
Kakve promjene zakona stižu u Hrvatsku, još se ne zna. Raspravlja se o boljoj kontroli, ali i o uvođenju kazne doživotnog zatvora.
Ministar Habijan kaže da je to nešto o čemu mogu razmisliti, jer bi time pooštrili kazne za teška ubojstva. Razmišlja se i o mjerama detekcije unutar kaznenog sustava, ali i socijale i zdravstva.
- Takve osobe moraju biti praćene. Ne može se ta osoba izgubiti deset godina nakon što je izašla iz zatvora, a služila je kaznu zbog ubojstva mlade žene. Ta osoba cijelo vrijeme mora biti pod nadzorom, i to će biti jedna od mjera koje ćemo predložiti - rekao je Habijan.
Pitali smo pravnike što misle o tome.
- Mi ne možemo imati smrtnu kaznu po Ustavu. No to nije slučaj kad je u pitanju doživotni zatvor. To bismo mogli imati. U stvari se grozim kako naša politika probleme koji se pojavljuju nastoji riješiti tako da povećava kazne. Ništa drugo nikome ni ne padne na pamet osim da izjavu da medijima da će pojačati kazne. I onda svako malo imamo novu promjenu koja znači pogoršanje. Zadnjih 30 godina me to prati - govori iskusan odvjetnik Ivo Farčić.
Povećanje kazni smatra populističkim mjerama.
- Kolega Pavasović Visković je izjavio da nikakva kontrola ne može spriječiti ovakve tragedije. Ja to isto mislim. Mi ćemo uvijek imati postotak krajnje ekscesnih situacija koje će imati posljedice. Nikad to nećemo moći isključiti. Sve te stvari koji idu na veći nadzor i pojačavanje kazne su populizam. Idemo povećavati kazne, a imamo nevjerojatno puno problema koje moramo riješiti da bi pravosuđe funkcioniralo. I umjesto da se netko pozabavi Zakonom o kaznenom postupku i riješi stvar, jer postupci traju od 20 do 30 godina, oni sad kažu da će se povećavati kazne. Što će to riješiti? Ljudi se neće bojati veće kazne. Pravosuđe mora funkcionirati i biti efikasno - govori Farčić.
Habijan je na Općinski sud u Šibeniku poslao inspekciju jer u dvije godine nije počelo suđenje Aleksiću zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja.
- Nije ta osoba dvije godine držala spis na stolu i buljila u njega, nego je vjerojatno imala spise puno veće od drugih. Vjerujem da je 50 posto problema u pravosuđu zbog loše zakonodavne vlasti, počevši od funkcioniranja postupka pa nadalje. Poboljšanje se ne radi inspekcijama. Njima se rješava na populistički način problem koji je nastao političkom dužnosniku - smatra Farčić.
Šime Matak, još jedan odvjetnik koji se bavi kaznenim pravom, protiv je uvođenja doživotnog zatvora.
- U svakom društvu, pogotovo demokratskom, neminovno će doći do određenih nasilnih ekscesa koje će biti nemoguće spriječiti. Nemoguće je spriječiti baš svakog 'luđaka' da uzme oružje i nekoga ubije. Toga je bilo i toga će, nažalost, uvijek biti jer ne živimo u savršenom društvu. Utopija je misliti drugačije. Naravno da je na državi da osmisli mehanizme da je toga što manje i da društvo bude relativno sigurno. Što se tiče rasprave oko uvođenja doživotnog zatvora, ja sam generalno protiv povećanja represije. Svakom novom izmjenom Kaznenog zakona se kazneni okviri povećavaju i mislim da to nije dobro. I dosadašnji kazneni okviri su po mome mišljenju zadovoljavajući i daju sucima prostor da unutar njih odmjere adekvatnu kaznu. Ono što bi se možda moglo modificirati je sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora. Ona se sastoji, primjerice, u tome da se takav osuđenik redovito javlja probacijskom službeniku, da ga probacijski službenik redovito posjećuje. Vrijeme provjeravanja može trajati od jedne do tri godine, a ako je djelo počinjeno na štetu djeteta, od jedne do pet godina, može se produljiti za još jednu godinu. S obzirom na to da ova mjera upravo služi tome da se počinitelja nasilnog kaznenog djela nadzire određeno vrijeme i nakon što je izdržao kaznu, moglo bi se razmisliti da se to vrijeme produlji. No i u tom slučaju treba imati na umu da ni jedna mjera ne može trajati "vječno". Prema tome, umjesto gledanja u smjeru propisivanja doživotnog zatvora, mišljenja sam da bi se odgovarajuće rješenje moglo pronaći i modifikacijom postojećih instituta. I na kraju, što se tiče ovog nesretnog slučaja u Drnišu, moram naglasiti da koliko god bilo neprihvatljivo da sud ne zakaže raspravu niti tri godine od potvrđivanja optužnice, to nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim tragičnim događajem. Taman da je taj postupak i vođen ekspeditivno i da je okrivljenik osuđen, on bi opet prošlu subotu bio doma i u mogućnosti počiniti kazneno djelo - zaključuje Matak.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
