Willem Dafoe: Samo jednom sam za seks koristio dvojnika

Willem Dafoe je po mnogo čemu poznati američki filmski glumac. Prije svega po karijeri koja je imala brojne blistave trenutke. Od filmova “Vatrene ulice“ i “Vod smrti“ (za koji je 1987. godine bio nominiran za Oscara), preko najkontroverznijeg filma na biblijsku temu “Posljednje Kristovo iskušenje“ u kojem je glumio Isusa Krista, canneskog pobjednika 1991. godine “Divlji u srcu“ i osvajača Oscara “Engleskog pacijenta“ 1997. godine pa do uloge detektiva u filmu “Američki psiho“ 2000. godine, Dafoe se profilirao kao briljantan glumac. Sve je to naplatio u 21. stoljeću, glumeći u trilogiji “Spiderman“ i posuđujući glas u crtićima “U potrazi za Nemom“ i “Fantastični gospodin Lisac“. Istodobno je našao vremena da više puta radi s kontroverznim autorima kao što su Abel Ferrara i Lars von Trier, a uloga u Von Trierovu filmu “Nimfomanka“ koji 9. siječnja dolazi u hrvatska kina upozorila je i da je u 58. godini jedan od najboljih holivudskih glumaca.

Poznat je i kao izvrstan kazališni glumac, a kada se prije petnaestak godina pojavio gol u jednoj kazališnoj predstavi, postao je poznat i po dužini jednog dijela tijela, toliko poznat da je poznata britanska novinarka i književnica Lynn Barber prije 12 godina svoj tekst o Willemu Dafoeu u The Observeru započela s: “Oprostite, nisam pitala Willema Dafoea koliko mu je dugačak“, a nastavila kako ga Madonna sigurno ne bi odabrala za partnera u filmu “Njezino tijelo kao dokaz“ da mu je kojim slučajem mali.

Kako nam je rekao na intervjuu za Express, uvijek je birao uloge prema ljudima koji rade film, prije svega redateljima, i zato je snimao s najboljim svjetskim redateljima.

Express: Kao glumac, danas imate reputaciju koja bi mogla glasiti – ovo je film s Willemom Dafoeom, dakle, vidjet ćemo nešto ekstremno, možda i seksualno ekstremno.

Svjestan sam te reputacije, iako ne želim biti glumac u srednjim godinama koji svoju šansu traži u scenama seksa. A mislim i da to nije jedina reputacija koju imam, pa i ne razmišljam o tome. Scene seksa su mi uzbudljive, ne mislim seksualno uzbudljive. Uzbudljive su mi jer te nitko ne može pripremiti za te scene, sam moraš pronaći način, realizam ne postoji u filmskim scenama seksa. Moraš improvizirati, ali moraš i kreirati svoj način kako ta scena ne bi propala. O tim sam scenama najviše sam naučio kada sam prije 12 godina glumio u kineskom filmu ‘Pavilion of Woman’ jer je kineska glumica Yan Luo, moja partnerica u filmu, bila vrlo metodična. Objašnjavala mi je: ‘Prvo me poljubi ovdje, nakon pet sekundi poljubi me s druge strane, pa nakon još pet sekundi ondje’, a te instrukcije su mi bile vrlo korisne, bile su dobra baza i priprema kako da to vizualno dobro izgleda. Obično, kada snimaš takve scene bez pripreme, prvo porazbijaš neke stvari oko sebe. Publika ne traži realizam u tim scenama, traži vizualnost i strast. Za mene je svako snimanje scene seksa zanimljivo i s privatne i s umjetničke točke gledišta jer svaki puta ulazim na društveno neprihvatljiv teritorij.

>>> Cijeli intervju pročitajte u Expressu