Xi je rekao da Kina i SAD moraju izbjeći Tukididovu zamku. Što je to i zašto to stalno spominju?

Američki predsjednik Donald Trump i kineski predsjednik Xi Jinping sastali su se u Pekingu, a Trump je na samom početku predvidio "fantastičnu zajedničku budućnost". I dok su hvalili jedan drugoga, kineski predsjednik rekao je kako SAD i Kina moraju izbjeći Tukididovu zamku. Taj pojam star 2500 godina sve se ćešće spominje u globalnoj politici. Iako zvuči kao povijesna fusnota, ova teorija postala je nezaobilazna tema u raspravama između Pekinga i Washingtona, a kineski predsjednik Xi Jinping osobno je u više navrata naglasio da je ključno izbjeći je. O čemu se zapravo radi?

Sve o susretu Trumpa i Xija pratite OVDJE.

14

Što je Tukididova zamka?

Koncept je nazvan po Tukididu, starogrčkom generalu i povjesničaru kojeg se smatra "ocem znanstvene povijesti". U svojem kapitalnom djelu "Povijest Peloponeskog rata", Tukidid je analizirao uzroke sukoba koji je uništio tadašnje vodeće sile, Atenu i Spartu. Njegov ključni zaključak sažet je u jednoj rečenici: "Rat je postao neizbježan zbog rasta atenske moći i straha koji je taj rast izazvao u Sparti." Upravo ta dinamika - u kojoj sila u usponu (Atena) svojim jačanjem prijeti svrgnuti s trona vladajuću silu (Spartu) - danas se naziva Tukididovom zamkom. Strah, nesigurnost i pogrešne procjene na obje strane stvaraju okruženje u kojem i najmanji incident može pokrenuti spiralu nasilja koja vodi u katastrofalan rat, čak i ako ga nitko od glavnih aktera ne želi.

Foto: Evan Vucci

Američki profesor koji je oživio drevni strah

Iako je ideja stara tisućljećima, u moderni ju je geopolitički rječnik uveo Graham Allison, profesor s Harvarda i bivši visoki dužnosnik Pentagona. U svojoj knjizi Destined for War: Can America and China Escape Thucydides's Trap? , Allison je sa svojim timom analizirao 16 povijesnih slučajeva u kojima je rastuća sila izazvala vladajuću.

Rezultati su bili strašni: čak 12 od 16 slučajeva, odnosno 75 posto njih, završilo je ratom.

Allison tvrdi da se SAD i Kina danas nalaze u gotovo savršenoj Tukididovoj dinamici. S jedne strane je Kina, sila koja je u samo nekoliko desetljeća doživjela najbrži uspon u povijesti čovječanstva, a s druge SAD, dominantna globalna sila koja je navikla biti na vrhu. Prema Allisonu, rastuća sila poput Kine prirodno zahtijeva veći utjecaj i promjenu postojećeg poretka koji je uspostavljen dok je bila slaba. Istovremeno, vladajuća sila poput SAD-a taj poredak vidi kao izvor stabilnosti i vlastite moći te se opire promjenama.

Foto: Maxim Shemetov

Xijeva poruka: Ne postoji zamka, ali je možemo sami stvoriti

Kineski predsjednik Xi Jinping itekako je svjestan ove teorije i često je spominje, ali s jasnom porukom - ona se ne odnosi na Kinu. Njegov stav je da sukob nije neizbježan i da Kina ne slijedi povijesni obrazac sila koje su svoj rast temeljile na hegemoniji i ekspanziji. U jednom od svojih najpoznatijih govora na tu temu, održanom u Seattleu 2015. godine, bio je vrlo jasan.

"U svijetu ne postoji takozvana Tukididova zamka. Ali ako velike zemlje budu stalno ponavljale strateške pogreške, mogle bi stvoriti takve zamke za sebe."

Ovu je poruku ponovio u brojnim susretima s američkim čelnicima, od Donalda Trumpa do Joea Bidena, tvrdeći da Kina "nema namjeru izazvati ili istisnuti Sjedinjene Države".

U razgovoru s Grahamom Allisonom i američkim poslovnim ljudima, Xi je ponudio metaforu za odnos dviju zemalja.

​- Ja sam u tebi, a ti si u meni - rekao je Xi, pojašnjavajući da to znači "angažman".

Kroz komunikaciju i suradnju, poručio je, SAD i Kina mogu postati neraskidivo povezane, a cilj treba biti traženje zajedničkog interesa uz smanjivanje razlika, slično kao u obitelji.

Kineski stav: Zamka je zapadnjačka paranoja

Službeni Peking na Tukididovu zamku gleda s velikom skepsom i smatra je zapadnjačkim narativom koji pogrešno tumači kineske namjere. Komentatori u državnim medijima poput People's Dailyja odbacuju tu teoriju kao "mit" i "kratkovidno razmišljanje". Njihov je argument da Zapad, naviknut na vlastitu povijest kolonijalizma i hegemonije, projicira vlastite strahove na Kinu.

Kineski analitičari ističu da je Kina kroz povijest i sama bila žrtva agresije i nikada neće nametati drugima ono što je sama pretrpjela. Stoga, kada kineski dužnosnici razgovaraju o Tukididovoj zamci, to ne čine kako bi potvrdili njezinu valjanost, već kako bi pokušali kontrolirati štetu koju, po njihovom mišljenju, takav narativ nanosi odnosima sa SAD-om.

Graham Allison, unatoč svojim upozorenjima, ne vjeruje da je rat predodređen. Njegov cilj, kako kaže, nije fatalizam, već poticanje na akciju kako bi se izbjegla katastrofa. On naglašava da će SAD i Kina biti "najžešći konkurenti koje je povijest ikada vidjela", ali istovremeno dijele egzistencijalne prijetnje poput nuklearnog uništenja, klimatskih promjena i pandemija, koje nijedna zemlja ne može riješiti sama.

Zbog toga je, smatra Allison, nužno stvoriti novi "strateški koncept" koji omogućuje istovremeno natjecanje i suradnju. Kao primjer navodi Hladni rat, u kojem su SAD i Sovjetski Savez vodili nemilosrdno suparništvo desetljećima, ali su uspostavili pravila i kanale komunikacije kako bi izbjegli izravan "vrući" rat. Mirno natjecanje, zaključuje Allison, jedini je put da Kina i SAD u narednim desetljećima izbjegnu pad u Tukididovu zamku.

*uz korištenje AI-ja