Z. Čutura bira: Najbolji filmovi o sportu koje vole i sportaši

Svaki će pravi sportaš, ili bivši sportaš, prezirno frknuti nosom na filmove sportske tematike. Pod terminom ‘sportaš’ ne mislim na one koji nedjeljom prije podne igraju nogomet s dečkima u kvartu, ili na one koji su dizali utege u mlađim dobnim kategorijama – kad je to već aktualno ovih dana – nego na društvo koje u desetak godina ozbiljne karijere proživljava ono što ‘normalan’ čovjek proživi u cijelom radnom vijeku. Dakle, mislim na sve uspone, padove, razočaranja, medalje, na nastupe pred desecima tisuća gledatelja, medijske napada i pohvale, na ozljede i na oporavke, na svađe i slavlja, na unutarnje demone i na okruženje demonima, na neprospavane noći, na sinusoidu emocija koja divlja iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec... 

Osnovna funkcija filma je ponuda iluzija, pa će tako i u filmovima sportske tematike dominirati iluzije. Film samo oponaša život, a oponašanje sporta je nezahvalan, gotovo i neizvediv, zadatak. Tko bi se usudio, i tko bi mogao, na veliko platno u sat i pol prenijeti priču o brkatim istočnonjemačkim sportašicama, kljukanim hormonima do te mjere da su se mentalno i tjelesno pretvarale u muškarce, o rumunjskoj gimnastičarki, osvajačici pet zlatnih olimpijskih medalja, Nadiji Comăneci, i njenu životu pod represivnim Ceauşescuovim režimom, o najpoznatijem transvestitu među sportašima, najboljem skakaču u NBA-u svih vremena, Dennisu Rodmanu, njegovu lomljenju penisa, nerealiziranom samoubojstvu, stalnim sukobima sa zakonom, vezi s Madonnom i braku s Carmen Electrom, o Mikeu Tysonu, odgriženu uhu, silovanju, zatvoru i bankrotu nakon što je zaradio 300 milijuna dolara? Niti jedan scenarist ne može biti toliko kreativan da složi takve priče. Pa kad smo već kod Tysona, mnogi će kazati da je njegovo pojavljivanje i karikaturalni prikaz samog sebe u filmu ‘Mamurluk’ vrednije od svih ostalih filmova sportske tematike – zajedno. 

Ipak, kako u svakom žitu ima kukolja, tako i u svakom kukolju ima žita, i neki od tih filmova ne smiju biti prepušteni zaboravu, te su obavezna lektira opće kulture. Bez pretenzija da namećem osobni ukus, jer se grozim medijskog fašizma kojim ste ionako bombardirani iz dana u dan, napravio sam malu listu najboljih filmova o sportu iz perspektive bivšeg sportaša. 

Bez konkurencije je prvi i najbolji film ‘Razjareni bik’ Martina Scorsesea, s Robertom De Nirom u ulozi Jakea LaMotte, boksača srednje kategorije, koji se čitav život bori s vlastitim sadističkim bijesom prema svijetu, bolesnom ljubomorom, autodestruktivnim nagonima i životinjskim apetitom. Taj je film o upornosti, tvrdoglavosti, uspjehu i propasti, Scorsese napravio kao svojevrsni ‘hommage’ samome sebi, koristeći ring kao alegoriju života, jer je neposredno prije snimanja umalo umro od predoziranja, i prepoznaje se ta njegova posvećenost. De Niro se toliko uživio u ulogu da je tijekom jednog spariranja slomio rebro Joeu Pesciju, koji mu je glumio brata, menadžera i jedini oslonac u životu. Dok LaMotta/ De Niro nije rasturio i tu vezu... Naravno, odnio je Oscara. ‘Razjareni bik’ je jedini film na temu sporta u kojem se ne vide linije koje razdvajaju sport, život i filmsku iluziju. 

Ako film oponaša život, još je zanimljivije kad život oponaša film.

‘Hoosiers’ iz 1986. je film o maloj košarkaškoj momčadi autsajdera iz Indiane koja osvaja naslov prvaka. Manje je to priča o košarci, a više o luzerima koji su iskusili i upropastili svojih pet minuta slave, a tijekom ove priče ponovno postaju vineri. Gene Hackman je trener koji je završio u malom gradu jer je udario igrača, pomoćnik mu je Dennis Hopper, alkoholičar koji je nekada davno promašio odlučujući šut i to ga prati tijekom života. Bez patetike, bez slamanja srdaca, samo priča o tome kako se gradi i što može učiniti momčadski duh. 

Dvadeset i pet godina nakon snimanja filma jedna je stvarna mala škola iz Indiane, Butler, umalo učinila ono što su u filmu učinili ‘Hoosiersi’ – niotkuda su došli do finalne utakmice za naslov studentskog prvaka SAD-a; eto kako život može oponašati film. Trener Butlera Brad Stevens je tada, s 33 godine, potpisao novi dvanaestogodišnji ugovor vrijedan više od 20 milijuna dolara. Za razliku od Genea Hackmana, kojem je u filmu bilo dovoljno vraćanje izgubljenog ponosa. 

‘Rocky’ je izvedbom iz današnje perspektive više ‘sitcom’ nego film koji zavređuje tri Oscara, koliko ih je dobio 1980., ali... Univerzalna priča o boksaču/utjerivaču dugova zlatnog srca koji dobiva veliku priliku jer treba biti žrtveno janje, a predanim radom tu priliku iskoristi – priča je o američkom snu. I snu svih nas koji želimo takve prilike dobiti. Kompanija United Artist je u glavnoj ulozi željela vidjeti neku od velikih zvijezda, Roberta Redforda ili Burta Reynoldsa, ali Sly Stallone je davao prava na scenarij samo ako on bude glumio Rockyja. Bingo! Definitivno jedan od najutjecajnijih filmova nove ere, imitacije se i danas redaju... 

Neke scene u Rockyju su izvanvremenske poput njegova udaranja po mesu u hladnjači, ili trčanje po stubama ispred muzeja u Philadelphiji. Svake nedjelje mnogi još rade to isto.

Jerry Maguire je prava kontra Mamiću

- To je holivudski prikaz sporta, ima puno filmova koje su radili na ‘rockyjevski’ način, a to nema previše dodirnih točaka sa stvarnim sportom. Više cijenim dokumentarne filmove o sportu, na primjer onaj Brune Kovačevića o obitelji Kostelić, pa čak i onaj o odnosu Dražena i Divca, bez obzira na to što će konačna istina o tom odnosu ostati nedorečena, jer je samo jedna strana dobila priliku iznijeti svoj pogled. 

- Evo, znaš koji mi je film pomagao da lakše zaspim prije važnih utakmica? ‘Gladijator’... Nema nikakve veze sa sportom, ali može se naći puno paralela s odnosima i ponašanjem u sportu, i gledao sam ga puno puta, kad god sam trebao unutarnji mir - kazao je naš veliki vaterpolist Dudo Šimenc. 

Nažalost, svaka nova generacija ostat će uskraćena za filmske klasike, i sve je manje i manje šanse da mladi gledatelji vide film ‘The hustler’, koji je 1961. imao devet nominacija za Oscara. Nepravdu prema Paulu Newmanu, koji nije dobio Oscara za ulogu biljarista Fast Eddieja Felsona, pokušali su ispraviti više od dvadeset godina poslije, kad je Newman igrao  isti lik u ‘Boji novca’, bitno inferiornijem filmu. Dvostruka nepravda... 

No ‘The Hustler’ je priča o tome kako se isključivo kroz pobjede ili poraze na sportskom planu ne postaje kompletna osoba. Newman/Felson je tek nakon tragičnog osobnog gubitka životne družice, koja počini samoubojstvo direktno prouzročeno njegovim ponašanjem, shvatio da ga ni pobjeda u biljaru ne čini boljim čovjekom, niti ga poraz čini lošijim. Uvijek možemo diskutirati o tome je li biljar sport, a u danim filmskim okolnostima taj se biljar uglavnom igra jedan-na-jedan, ali siguran sam da se moralne dileme mogu primijeniti na bilo koji sport. 

Uostalom, nešto bi na tu temu mogao kazati naš legendarni kuglač Nikola Dragaš, vlasnik 17 medalja s velikih reprezentativnih natjecanja, kojeg sam slušao kako drhtavim glasom protestira protiv diskriminacije svog sporta. Inače, Paul Newman nikad prije snimanja nije igrao biljar. ž

Kao kontrapunkt hrvatski  predrasudama o sportskim menadžerima, jer u svakoj hrvatskoj viziji menadžera neopravdan skače Zdravko Mamić koji potpisuje ugovore s maloljetnicima, stoji ‘Jerry Maguire’.

Autori su nekim misterioznim načinom uspjeli film o moralnom sportskom agentu koji se odmeće iz velike kompanije i kreće svojim putem preokrenuti u subverzivno antikorporacijsko priopćenje koje je ušlo u svaki dom na planetu. Sve jako zgodno upakirano u šarmantne i duhovite dijaloge, miješanje kadrova s pravih tekmi, uz kemiju među likovima, Roda Tidwella, tj. Cuba Gooding Jr.-a, koji je kolosalan u ulozi potplaćenog igrača footballa pred istekom ugovora (show me the money!) i jedan je od najupečatljivijih likova u povijesti sportskog filma, te  dominirajući termin ‘kwan’, koji objedinjuje ljubav, poštovanje, zajedništvo i lovu. Protuprirodnoj osnovnoj premisi, moralnom agentu, kredibilitet daje pojavljivanje tridesetak sportskih ikona u cameo ulogama. Kvragu, film u kojem je Tom Cruise simpatičan mora biti dobar. Oni gledatelji koji barem jednom nisu osjetili kako im se oči vlaže tijekom ove sportske romanse imaju kirurški amputirane dijelove mozga za osjećaje... Daljnje evidentiranje nužno bi me odvelo na stranputice i završio bih u opisu kadra u kojem lopta usporeno leti prema košu, dok u pozadini na semaforu unatrag otkucavaju sekunde tri... dva...jedan..., ne, ne znamo hoće li proći kroz obruč. Vjerojatno ne postoji bolji način da se sportaša podcijeni, napravi budalom i ignorantom od toga da o njemu snime romansirani film, i da fokalna točka života sportaša bude ta povijesna dilema – hoće li lopta zatresti mrežicu. 

‘Sumnjam da su ijednog gledatelja takvih filmova oni naveli na bavljenje određenim sportom’, kazat će Mihovil Nakić, nekadašnji igrač Cibone i zlatni olimpijac iz Moskve ‘80. 

Zapravo, posljednjih godina čekam, i nikako da dočekam, hrvatsku verziju filma ‘The longest yard’... U originalu je glavni lik Burt Reynolds, koji glumi potkupljivog vođu navale u footballu, i u zatvoru, prezren od  ostalih zbog takve prošlosti, mora voditi zatvorenike u utakmici protiv čuvara. Ako uzmemo u obzir aktualni sastav onih koji borave u našim zatvorima, hipotetička podjela uloga u takvom uratku mogla bi biti senzacionalna.