Knjiga manekenke i sponzoruše Izabele D. navodi niz anegdota, dogodovština ili možda tračeva čiji su akteri ljudi koje dosad nismo viđali u dijelovima crne kronike rezerviranima za prostituciju
FELJTON: SEKS SKANDAL
'Za dva sata je tulum. Vodimo te u hotel, lijepi te dar čeka...'
Jedan krak afere SMS, koja potresa hrvatsku politiku, povezan je sa slučajem elitne prostitucije koji je prije sedam godina izazvao sablazan u javnosti.
U knjizi "Seks skandal" bivša manekenka Izabela D. tada je opisala što se krije iza paravana visoke mode - svijet seksa, prostitucije, droge i bogatih i poznatih sudionika hrvatske društvene scene.
Svakog dana na portalu 24sata.hr donosimo vam feljton s dijelovima iz šokantne knjige.
5. DIO
U hotelu- košara s voćem, šampanjac “in the jar”, štikle, haljina, a na njoj- 5 grama. Odmah sam dva strpala u sebe i zatim se okupala u pjeni sa šampanjcem u ruci. Polako sam se šminkala pjevušeći “Šteta što je kurva” Prljavog Kazališta, osjećajući se potpuno besramno.
Izabela D.
Pet zvjezdica
Putujemo za Opatiju, kiša pada cijeli dan, autoput je izgledao kao labuđe fakin jezero. Sklisko, ali sve je prošlo dobro.
Sve do jebenih Matulja. Stanemo na semaforu i onda – duuum – izgledalo mi je kao da se u nas zabio tenk. Odostraga. Eksplozija. Izlazim van, u šoku. Živa sam. Mislila sam da je auto skršen, ali ne, samo branik- frajer se zabio sa nekom krstaricom, Renault Megane, ogromna. Mamu ti jebem, pederu. Vozač izlazi van, visok lik, i viče „kriv sam, kriv sam“; hajde, hvala Bogu, bar to, da se ne moram vući po sudovima i natezati s njim. Ispisujemo obrazac za nesreće – hm, koliko praznih točaka. Policajac koji slučajno prolazi, kaže, nećemo ništa prijavljivati, riješite to između sebe.
Lik koji se zabio u mene, odahnuo je. Da smo ga prijavili, inače bi još platio kaznu jer je bio kriv. Riješeno, nastavljamo do cilja. Hotel, vau, gle gdje su me smjestili: pet zvjezica – yes, yes! Nema neodgojenih derišta, samo fat boy slimovi. Bird of frey, Fatboy Slim, Yes! Sauna, dvije saune, turska, finska, masažica, vulkansko kamenje, all inclusive, jacuzzi, bazen, bazeni, dva unutra, jedan vani – i opet, Jupi! Uzimam Decleorovih proizvoda za 2 soma kuna na sobu. Živio Bizon!
Navečer idem na reviju. Kupaći kostimi. Ok, glupo, ali sva prva liga je tu: Debela, Zubić vila, Maja, Ivana, Miona. Zubić vila je simpa lik. Pričljiva je, nije umišljenja, fakat normalan lik. Publika – vau, pa tu je direktor televizije, Seve, Antonio…
I jebena Snejk! Mota se po publici, ona se stalno mota po tim događanjima, mogla sam si misliti. Ona je džet set. Ona je zgodna. Ona je femme fatale. A gle je kako izgleda. Ima lice za radio. Starija deset godina nego što jest. Ta nikad nije bila dijete. Odmah se rodila kao starica, i to zločesta starica. Slom živaca, umalo nisam dobila slom živaca kad sam droksu vidjela tamo. Leksaurin, uh, spas.
Revija kao revija. Odvozila sam je, iako nije loš osjećaj znati da te gleda cijela Hrvatska. Što u publici, što kasnije na telki. Bilo je pedeset kamera. Gledala sam ih hladno. Važno je stvoriti dojam da si nedostižna ledena kraljica, da si jaka i da si samosvjesna.
Prilazi mi Vjeko, Bizonov sluga, vozač, ispovjednik, sve.
- Mala, vozim te na jahtu. Iznajmio gazda. Taj zna šta je život. Dolje smo vezani pa ćemo malo na more. Rekao mi Bizon da te pazim. Šta te imam paziti, velika si ti, možeš se i sama paziti. Već navikla na jednostavnost dragih mi ljudi samo kažem - e.
Jahta je fakat velika, al se trudim ne buljiti poput seljače. Sun Seeker, koliko metara, moja procjena...ma nemam pojma, velika je, 24 recimo. Opet masa ljudi. Antonio je tu, jest vraga, više nije, koji muvator.. gle uz njega je neki peder. Ne zazire li on od takvih. Kad me vidio, nasmiješio se:
-Di si mala jebote… Dođi vamo. Ovo ti je Max.
- Max je faktor, pitam? Šala.
Bizon se smije:
-Max organizira snimanja za reklame. On je najveći stručnjak za reklame u Gejnicama, a možda i cijelom Zagrebu pa i šire.
-Gajnicama, misliš, Bizone, zaletjela sam se.
- Gejnicama, he hehe, objasnio je Bizon. U Gejnicama.
Jebene Gejnice. Max se nasmijao na tu foru. Jebe mu se. Vidim da je neki kuler.
-Izabela, nema frke. Ako Bizon jamči za tebe, to ti je kredit. Nema frke.
Max faktor će snimati reklamu za mobitele.
Gle tko to dolazi. Antonio.
-Mala je zaštitno lice kampanje, reklama za mobitele, kaže Max Faktor.
-Jebeš me. A ja? Antonio se ljuti.
-Di je mjesto za mene, rekli ste mi da ćemo nas dvoje to raditi. Fak!
Bizon mu međutim dobacuje poison pogled – nemoj se zajebavati, Antonio, a bistri dečko, toy boy carstva celulita, mudro razumije da ima samo jednu opciju. Šutnju. Nije on glup.
Na jahti je vojska ljudi. Le tout Zagreb, bogami. Gle ovoga znam. Hrvoje, mladi političar na zalasku. Ima karizmu rododendrona – ufitiljen i upicanjen, Hugo Boss odijelo, bijela košulja, kravatica, ostaci rudlave frizure, koja je sad skraćena, hippie koji je postao yuppie. Voda sa sobom duplo mlađu picu. Super komad, jebote. Navodno je mrtvo bogat. Početkom rata uvozio je neke sokove, organizirao financijski inženjering s Tuđmanovim unucima, jebao mačku mater. Išlo ga je to sve. Nikad dokazano da je iz Gejnica, rastavljen, sve cupi ne starije od 19, šute i dive mu se.
Pa kako i ne bi kad ih službeni auto njegove firme kupi po pripizdinama gdje žive. Po Nedelišću. U četvrtom srednje je jebote gađao ženu koja ga je odbila zračnicom u dupe. Kasnije se fino priženio - njegova luda Dijana je babysitterici u torbu podmetnula špricu, limunsku kiselinu da ispadne kao da je mala na horsu. On je slao auto po neku cupi - ona šta ju je neki bivšin Sevkin jebo- Moranu, riječku kurava, dođe na posao u dva pa tek onda tajnici krene kao radno vrijeme- iako sjedi od 8…Sad je Indiji..nije furao Brankicu iz Nedelišća jer je mislio da da će ga osramotit pred duhovnim vođama pa je furao drugu malu.
Sve mu žene nakon Dijane šute, šute, ima frendove koji ga štite od novinara…
Mate Biljarist, gle i taj je tu. Nikad mi nije bilo jasno što on radi i od čega živi.
- Hrvoje, Hrvojkoviću, vrisnuo je Max Faktor. – Sjajan istup jučer u Dnevniku, sjajan istup. Malo tko danas govori tako pametno, a opet tako hrabro i ovoreno…
Isuse, koji uliz, pomišljam. Max Faktor viri iz čmara tog lika koliko i krpelj kad vam se zabije u guzicu – samo nogice, rade lijevo-desno. Rektalna speleologija prvog reda u pičku materinu.
On se obraća meni.
- Slažete li se s Maxom, mlada damo.
Mlada damo, koji mrtvi paun? Ko danas tako govori, normalan?
- Veće vam je pitanje slaže li se Max sam sa sobom, uzvraćam.
On shvaća da sam htjela reći kako Max Faktor laže. Okreće se Bizonu i hvali mu staloženost Dalaj lame. Ha, to je tema bez koje Bizon ne može zaspati. Sutra će me pitati tko je kurčevi Dalaj blama. Hrvoju nitko nije rekao, ali bilo bi i njemu vrijeme da povuče crtu, mislim. Čovjek, kao da je shvatio moje misi, odlazi u wc. Sumnjam da će baš protresti đoku. Više će se baviti oživljavanjem nosnih kanala.
Bullshits. Svi ti likovi su urnebesno dosadni. Eksplozivno monotoni. Ubitačno jednolični. Osim onih koji su dvolični. A to su svi. Osim mene. I možda, Bizona, koji me odvlači u wc da si povučemo lajnicu.
Antonio se opet vratio. Pridružio nam se.
Nekako je sve veselije. Zašto? Jer je došao s anticelulitnog tretmana on Snejk? Kreten se, međutim, počinje upucavati Hrvojevoj pičci. Pičci - jel se tako kaže? Iz čista mira ide pičci.
Majmune. Jebote majmune. A Hrvoje se vraća, kuži odma spiku, nije mu jasno ništa, pući usta ljutito. Antonio ga hoće razbiti, opa Antonio je malo puka pod pritiskom, ali Bizon mu priređuje dejavu onog ubitačnog pogleda od maloprije i ovaj po navici kuži. Uostalom, nema se tu puno što kužiti. Bizon te samo pogleda i taj ti pogled govori više od Željka Vele… Sve vam je odmah jasno.
Antonio, štrafta. Odlazi.
Uskoro odlazi i tip.
Bizon me okružio. Zauzeo? Osvojio? Ja sam na brodu koji je on iznajmio, na reviji koju mi je on organizirao, daleko od čvrstog tla, negdje ispod Crikvenice ili još južnije, moj nos pun je njegovih sadržaja…. Niš ne kužim – ali, Cause I don't give it up, I don't give a damn, What you say about that You know I don't give it up, I don't give a damn, What you say about that, You know I'm not gonna cry, about some stupid guy, A guy who thinks he's all that…
U Bizonovoj sam vlasti. Ne mogu skužiti zašto, ni kako, ali je tako.
Baš me briga, Antonio me čeka u hotelskoj sobi, rabljeni je ali je ko nov, nije on sapun da se potroši. Sutra imam i snimanje reklame, a poslije toga, tko zna, Hollywode, evo me...
Zovi, samo zovi!
Krdo se zabavlja
Ujutro snimanje. To samo Bizon i njegovo krdo mogu organizirati - cjelonoćni parti nakon revije, a kako im se još ne vraća ženicama u Zagreb - naprave snimanje. I to ne za novogodišnji kalendar Vinarije nego za VIP.
Pitam se da li i strani partneri znaju za to. Ma, vjerojatno su im i ideju dali. Nakon Flasha mislila sam da su sva profi snimanja ista - šutljivi profići, naporno, odradiš, al kurac. Ovdje sam se s jahte skrcala na plažu pod reflektore.
Pjer vrišti po običaju. Zajebava cjelokupnu ekipu. Modeli, neki su došli tek sad. Ustvari ja sam jedini model “od sinoć”. Ok, i bizoni.
Pijem kavu, kao listam novine, gledam ove tuke šta su se nasrale za snimanje. Jebote, koliko imaju godina? 16? Njih 12 posto ima probleme s prištićima, 36 posto nema još ni dlačice po tijelu, 8 posto misli da je Koko Chanel papagaj…
- Znaš ko je sinoć bil u “Lampašima? Maja Lena i Mister, pričaju ushićeno ta dva veleuma s ekstenzijama, mamine Pepeljuge. Rascvrkutale se ko vrapci na valentinovo. Isključujem se, kopam po torbi, spasonosni paketić je tu. I još jedan u pudrijeri.
- Pjer, idem kratko do sobe, moram telefonirat.
- Joj Izabela, ma joj, daj da ti bar viklere prije stave! Si čula kak je Debela zabranila Karabatićki da pjeva? Jebate, ko dve kurve kaj se kolju di bu na štajgi koja stajala. Nasmijala sam se. Peder je bio duhovit, ali pomalo naporan.
- Pravim se da nisam čula, ali već me dva žgoljava pederčića poluduge kose razvlače. Ptičja strašila. Jedan je pljunuti Bruno. Spretni su, gotova sam za par minuta.
Hotel, hotel, hodam, buljim u pod, molim se da nikog ne sretne. Gospođica Izabela, jebiga, do recepcije sam dogurala. Plava ženska u prsluku, što slaže ključeve, preda mi poruku. Bizon očito. „Sretno na snimanju, vidimo se u podne.“
Retardinjo. Znam. Ista poruka mi je u mobitelu. Gledam se u liftno ogledalo. Osim kretenskih viklera nije loše. Idem do sobe, opet se iznenadim kako je lijepo i žao mi je što nisam provela više vremena na ogromnoj terasi. Ok, nadoknadit ćemo. Sjedam, vadim stvari iz torbice i slažem na bambusovom stolu. Povučem, čujem glazbu Ive Robića iz daljine i zapalim. Dignem se do mini bara po mini šampanjac.
- Imam 15 minuta, kažem Pjeru na mobitel, moram odmorit malo prije snimanja s djecom iz Lampaša.
Pjeva Ivo, ja slažem, zvoni mobitel. Svi usklađeni. Vrijeme prolazi, vučem zadnje i jurim na plažu. Antonio.
-Što se ne javljaš, sav se uzjebo odjednom. Okružuju me i ostali, šminka, stiže kava, tražim šampanjac, neke face s jahte, frajer kom je Bizon otkupio dug.
- Izzy je počela kod Rujane prije godinu dana, ali sad se čini tako davno - priča Antonio Vipovcu.
- Odmah sam znao da je posebna.
Pjer me gleda i namiguje, mislim da će eksplodirat, ali i ja se jedva suzdržavam da ne prasnem u smijeh.
- Je, gospon, naš Tonček Vam je pravi lovac na talente. Taj će, kak kaže”posebnu”, prepoznat u mnoštvu.
Odlazim s Pjerom prema setu. Hihoćemo se kao da smo iz South Parka pobjegli, ostavljajući “Tončeka” s Vipovcem u dugovima. Neki briljantini marketinški, genije je smislio koncept igranja odbojke na plaži. Što je, kako je opće poznato, korijenski povezano s mobilnom komunikacijom. Kao da ih čujem na sastanku - e kuš' ono trebe skaču, skače lopta, svi su kul i veseli, ljeto je, more i onda na ekranu i piše VIP - samo za tebe.
„Da, da“, povlađuju ostali moroni.
Iz te fantazije budi me Pjer.
- Kaj ćeš bijeli kostim draga, pa pogle kak je to rezano, mislim, bolje od bikinija, to ja sam za ova dva štapa, al daj vidi tirkizni- taj bu ti uz oči super išao.
Oblačim ga. Vidim histeričnu šminkericu kraj sebe, pa joj dam da završi. Opet se neki tip nasere, gura vizitku, ali ga ova živčanjača otjera.
- Ok, gotova si, kaže. Mali bradonja je glavni, postavlja kadar, ja s loptom u sredini, Lampašice kraj mene još tri su tu da popune sliku.
Jebote, koliko traje, ponavljamo sve po sto puta. Mislim, kako bespotrebno, reklama će trajati 30 sekundi, snimili smo preko dva sata.
- Zakaj nisi u bikiniju?, pišti nešto pokraj mene.
Lampašica.
- Jel te muči to mala, ha? Šta ste sve u jebenim crvenim bikinijima i imate štambilj VIP prek dupeta, a ja sam u tirkiznom. Jebeno. Da mi je imat tj. nemat tvoj mozak na pol sata da sa odmorim malo.
Ova me zbunjeno gleda. Vjerojatno kurca nije shvatila. No frendica se nadovezuje.
- Kaj misliš da si glavna, hostesirala si za pivu do jučer, da nemaš Bizona niš ne bi imala. Bizonka. O jebote, ova ima muda. Krenem prema njoj, ali Pjer viče.
- Kaj je Vama, kokoške, da vas nisam čuo više. Tu ste na moru, snimate, bogtepita koliko vam plaćaju, daj pogle kak je sve predivno, a vi se zajebavate.
- Bizon? Kae lampašica, kaj si ljuta što te ne jebe više? Pa u reklami si, znači čovjek je pošten, nije te šutnuo skroz.
Ova pomirljivo vadi neki paketić.
- Ok, predajem se, kaže, dođite na lajnu, frend mi je na brzinu donio.
Mislim si - klošarica, al povučem.
Fuj, fuj, fuj- jebeni Ariel. Al dobar Ariel me pukne odmah. Nastavljamo, Antonio promatra cijelo vrijeme. Bradonja je zadovoljan, gotovo je konačno.
Antonio i ja idemo prema sobi. Mislim kako ću odspavat malo, ali on uzima na recepciji dve boce i tapše se po džepu. Ok. Na terasi smo, s Robićem naravno, uopće mi se ne da nigdje.
Telefon zvoni. Glupa melodija. Uzvišeni glas snažnog goveda.
Bizon.
–Draga, oprosti što nisam došao na snimanje.
- Šta, bio ti je bed da se ne počupamo zbog tebe? Skoro jesmo.
–Ajde ne zajebavaj, rekao sam već Antoniu, u deset budite u Hemingveju. Jedi nešto, hoćeš da ti pošaljem?
- Ne, hvala.
Sklapam mob.
–Kakav je to party u Hemingveju?
–Party kao party, kaže Antonio slažući, kao sinoć, samo u klubu.
–Jel to party zbog snimanja?
–Je draga, zbog snimanja, ako ti je tako lakše.
Povučem i idem se spremat. Antonio ostaje na terasi, mota džoint. Idemo prema klubu, dobro izgleda, di je Antonio mamicu mu? Kao da si s klincem, samo šmugne kad ne gledaš. Prilazi tip kog sam na jahti vidjela sa Hrvojkovićem.
-Bok Izabela. - Bok Hrvojkovićev prijatelju.
–Može Cosmo?
-Ne, ja bi Beks.
- Opaka mala.
Tip mi počinje opako ić na kurac.
- A šta radiš kad nisi lijepa?
-O jebote. Studiram.
-Pih, to je za budale.
Primi me za rame, glupavo gleda i kaže znaš da bi ti se isplatilo. Šta kurac “bi se isplatilo”, ovaj moron ni hrvatski ne zna.
–Pa znaš da bi ti se isplatilo.
-Šta bi mi se isplatilo?
-Pa to.
Prevođenjem s moronskog - shvaćam da bi mi se isplatilo jebanje s njim. Razmišljam da ga polijem ovim jadnim malim Beksom, al se sjetim da je dobar sa Hrvojkovićem. A taj načubljeni je pak dobar s Bizonom. A ja s Bizonom.
Odlazim, Pjer je tu, ispričam mu sve.
–I?, pita? Koliko je nudio?
- Jebote Pjer, nismo došli do toga.
–Izzy, gle - nikad ispod soma eura, nikad s nepoznatim - ak spustiš kriterije buš se ko Debela ševila za jedan mič. Miligramić. Dođe mi da ga opalim golim. Molim.
- Pjer, koji ti je kurac, danas sam snimala reklamu za VIP, šta je to kao jebanje za lovu, koji ti je?
I Debela je snimala za VIP, kaže Pjer, nije zlonamjeran. Očito je ipak nesvjesan koliko me pogađa ovaj razgovor.
Pogledom tražim Antonia nestalog u akciji. Vidim Bizona u krdu.
–Što tako lepa devojka radi sama? čujem glas iza sebe.
Neloš tip, BinSr očito, pristojan. Taj me neće pitat da plati. Taj će to napravit, mislim u sebi i zlo mi je.
–Šta si oblačna tako? Nemoj da se ljutiš, mislio sam ako hoćeš malo belog.
-E sad već pričaš mojim jezikom. Odlazimo povuć, tip se razvezuje, al nije napasan. Nakon još dve lajne pita:
- Smem da te pitam da li si Bizonova.
-Smiješ.
Ne da mi ga se podjebavati, više mislim da mi je netko rekao da ću odgovarati na pitanja poput “da li si Bizonova” hm….Koji je pravi odgovor?
Frendić me gleda upitno, kažem da jesam. I dalje je pristojan, zanimljiv, al distanciraniji- naručuje cuge, slaže lajne, al nema šanse da nešto pokuša.
Evo Antonia, odvlači me.
–Opet ti s krimosima.
Blijedo ga gledam.
–Rekao mi je Bizon kako te od Lole spašavao već, ako misliš da ću se ja zamjerat ovim preostalim Zemuncima kod nas, varaš se.
–A je Srbin znači, kažem, da Izabela, čovjek je Srbin, a svi znamo da se sa Srbima ne valja družit, sere sarkastično. Čovjek je jebeni Zemunac. Pa računaj- ako nisu izručeni, ako nisu u zatvorskim bolnicama ili im dijelovi ne plivaju po zagrebačkim jezerima - koliko ih je? I baš takve nađeš.
– Ne znam, meni je gotivan skroz, podjebavam ga.
–Nemoj da me smaraš, smije se Lepi. Sredio sam dva posla dok se ti balkanskih Sopranosa igraš.
Jebote, svi su goli
Ajmo, nastavljamo u hotelu.
Hotelski bazen.
Jebote, svi su goli.
U uglu bazena, Boris, gle ga, van svog ambijenta – želi cupi nekoj ribi koja se razvalila totalno, na podiju iznad, u dva ugla, dva para koji glume životinje s dvoja leđa, opa opa, orgije prave u pičku materinu.
Popuštam Antoniju, odlazimo na tuš, pored bazena, ipak je sladak…
Gledam more iz auta. Žao mi je što nismo mogli ostati.
–Znaš oni poslići koje sam ti spomenuo? E, javio mi se tip, izgleda da sam u užem izboru za Juicy?
-Super, a drugi?
-Ma to nema izbora, Lacoste za regiju reklamiram. Stara, bit će para. Još kad tvoja za VIP izađe- znaš da ćeš bit na bonovima?
–Ne. Šta stvarno?
Sjetim se Pjera i jebanja za lovu - još ću ja plaćat majmunima mislim. Na putu natrag Antonio s pumpe nosi cd- za tebe.
Ceca- Lepi grome. Da se prisjetiš svojih prijatelja, hepo kocaka, ceri se.
Slušamo minutu-dvije, al nam više nije smiješno. Vraćamo se Antoniovijem CD-ima
- I wanna be a millionere so fuckin bad - buy all of the things i never had, Uh, I wanna be on the cover of Forbes magazine, Smiling next to Oprah and the Queen - Oh every time I close my eyes, I see my name in shining lights, a different city every night- I swear the world better prepare….
Srednjaci me trgnu s maštanja o vožnji Veniceom.
Budemo Antonio, budemo.
Stare nema, ostavljam ruksak, zovem Dinu. Dina. Koji je danas dan?
Gledam na mobitel, o fak. Jučer su je pustili. Nemam grižnju savjesti kao nekidan, sori stara, nisam te ja u auto gurala. Odmah se ugrizem, dobro ne mislim baš tako, jebeno mi je žao što je prošla i što prolazi i još je čeka jebena rehabilitacija, ali što mogu što je meni sad dobro?
Odlazim do Dine doma. Pokušavam ne pričati o tim pizdarijama, odmah idem na reklamu.
I, znači zadovoljna si?
Da, Dina i režiser je super, nije bio koncept sisa i guzica nego kao za mlade. Frajer je na predzadnjem Motovunu pobjedio.
–Aha. A kasnije? Imali ste tulum?
-Da, ništa posebno, to je standardno za ovakve kampanje, bullshit mislim, al dobro.
–Jesi ti pri sebi, vrišti s longetom.
–Ha?
–Šta ha? Pa daj se pogledaj, još prekjučer si govorila kako se vraćaš na faks, da ćeš odjebat Bizona i Antonija, sad se zajebavaš s tim polusvijetom po Opatiji. Da “motovunski režiser”, jebote kvalifikacije. Ja sam bila u bolnici, rekla si da ćeš doć - nisi, nisi došla ni kad su me puštali.
–Oprosti Dina, kad mi je uletio taj posao, nisam mogla vjerovat. Oprosti, sve mi se pošemerilo. A što se tiče promjene - pa promjena je počela, ali polako, ne smijem šokirat organizam prenaglo.
Koza i dalje pizdi, zvoni mi sms. Ova već grabi sa zdravom rukom prema njemu i čita naglas.
- Draga, jesi se odmorila, upitnik, nadžemo se popodne u Buldogu, budi u pet, oću te upoznat s dragim prijateljima, šalje Bizon. Bravo. Perfect timing.
-Šta je ovo? Kako možeš s tim bezvratim govedima sjedit uopće, ako već ne zbog same sebe šta ti nije bed tko će te vidjet u gradu s njima? Kakva gamad. Jel čuo taj za zarez i točku?
–Sori, Dina, pretjeruješ, ne možeš ljude po izgledu prosuđivat.
- Pa ne procjenjujem po izgledu nego po dosjeu! Bar onom vidljivom na internetu. Ti znaš da se tvoj dragi bavi tzv. otkupom dugova?
Mislim, tako sam dobila i reklamu, al šutim.
-Dina, ti si ljubomorna, na kraju glupo lupim ne znajući što bi joj drugo rekla. Pokazuje mi longetu.
- Ja sam dobila ovo nakon jednog tuluma. Što misliš kako ćeš ti završiti?
Odlazi iz sobe, kupim mobitel i idem od ove frustrirane kuje što dalje.
Zovem Bizona da pitam dal se možemo ranije naći.
Kaže da će doći u Buldog za pola sata. Sjedam na jebeni tramvaj u kojem na sreću nema ljudi i idem prema centru.
Babe s kupusom, sjebane činovnice, besperspektivni studenti. Yap- super je ovaj život što ga 90 posto ljudi ovdje živi. Toliko super da ti dođe da se odmah ubiješ.
Silazim dve stanice ranije, idem pješke do centra. Bizon sjedi u hladu, čita Sportske.
–Manđo potpisao.
–Super, kažem. Šta se opće kaže na “Manđo potpisao”?
Imam nešto za tebe. Pokazuje na Manolo Blahnik kutiju kraj sebe. Tirkizne, kao ono sa snimanja kaže. Ne mogu, ove su dva soma eura, ne mogu ih primiti.
–Ajde draga, namučio sam se dok sam ih našao, nemoj me zezat sad.
Otvaram kutiju - fakat su predobre, a i kako kaže Merlinka - daj curi par cipela i osvojit će svijet. Grlim bizona i kao prava seljanka ih nasred Bogovićeve oblačim. Predobre.
–Nemoj mislit da se sad nešto obavezna, to ja samo jer mi je lijepo u tvom društvu. Super, zašto nisu svi takvi koji su u mom društvu?
-Sad kad si dobre volje daj da ti kažem nešto. Nisam zločest, niti me nervira, nego za tvoje dobro-čuvaj se Antonia. Taj mali bezmudi klipan je mnoge do sad na svom putu sjebao. Ne bih volio da se to i tebi dogodi. Prelazim preko toga, skrećem na Dinu jer moram s nekim to podijeliti.
–Dina misli da me ovakav život upropaštava, ne samo Antonio kako kažeš, nego sve skupa.
Ljudi koji me okružuju, zabava, sve. Prešućujem šta je rekla za njega.
Ideš za Begeš, čeka te žurka i jedan košarkaš
- A čuj, sad kad ozbiljno razgovaramo – mala je možda u pravu. Ne očekuj da to više ponovim. Pazi se, nemoj baš svima sve govoriti. Utišava se, dolaze prijatelji - Srbi.
-Alo Lepa, možemo da pričamo pred njom za malog govnara?
-Naravno, kaže Bizon, zna dio, uputite je u ostatak.
-E pa tvoj čovek je trebao neku lovu da nam prenese preko grane i nabavi robu te se vrati kod nas. Glup kakav jest nije mislio kako će prelazak natrag predstavljati problem. Morat ćeš ga riješiti ti. Ideš za Begeš, čeka te žurka i jedan košarkaš. Njega odradiš i on tebe i robu vrati ovde.
-Jeste vi svi skupa normalni?, izderem se?
-Šuti mala. Deri se na Antonija tako.
Vadim mob, zovem klipana, javlja se uplašenim glasom.
-Izzy spasi me, molim te Izzy, završit ću u njihovoj bajbukani.
-Pa je bolje da ja završim, jel da?
Spuštam slušalicu jer od njega nema vajde i okrećem se hrvatskim i srpskim bizonima da napravimo plan.
-Ideš avionom za Begeš, tamo te na aerodromu čeka naš čovek. Ideš na žurku- odradiš- ostatak znaš.
-Ok. Šutljivo odlazim doma, gledam mačka spremajući haljine. Let je za dva sata pa naručujem Cameo. Vozimo se, imam osjećaj, neopisivo dugo, a suze mi klize niz obraze.
-Gospođice, jeste li dobro?, pita ljubazan šofer.
-Ma da, alergija, sve je u redu.
Stižemo, čekiram se i sjedam u kafić na pivo-dva. U avionu dobro derem po viskijima. Čakaju me dva tipa s natpisom “lepotica iz Zagreba”. To mi je barem malo izvuklo osmijeh na lice.
-Pa kakav je bio let lutko. Ćutim da si pila Jackie. Šta, bilo te strah đetlega? Pa nismo mi toliko daleko, haha.
Usiljeno se smijem.
-Kad je tulum pitam.
-Za dva sata. Vodimo te sad u hotol, lepi te poklon čeka.
Šteta što se kurva...
U hotelu- košara s voćem, šampanjac “in the jar”, štikle, haljina, a na njoj- 5 grama. Odmah sam dva strpala u sebe i zatim se okupala u pjeni sa šampanjcem u ruci. Polako sam se šminkala pjevušeći “Šteta što je kurva” Prljavog Kazališta, osjećajući se potpuno besramno.
Uskoro mi je zazvonio mobilni. Nevjerojatno kako se ljudi brzo naviknu na beogradski.
- Pače, mi te čekamo u lobiju.
Spuštam se liftom poput kraljice u dugoj pripijenoj haljini i srebrnim štiklama i srebrnom pismo- torbom punom kokaina.
Party je priča za sebe - potoci šampanjca, čokoladne fontane i- košarkaš Toni. Zgodan, malo stariji, legenda u svoje doba. Nakon prvog pića me odvodi u sobu. Mislim - brzo ću to odraditi, ali ne. Nadala sam se da je malki. Ali, avaj! Kurac mu je bio ogroman i kad mi ga je gurnuo u usta skoro sam povratila. Razderao mi je naramice i počeo sliniti po grudima.
Već potpuno oborenoj strgnuo mi je gaćice i pokušao ući. Nije išlo. Niti sam ja bila vlažna, a on je imao kurčinu kao noga drvenog stolića. Nakon par minuta naguravanja, konačno je uspio.
Onda je krenulo karanje. Al doslovno. Mislila sam da mi je u želucu. Đubre je uzelo viagru i nikako da svrši. Nikako. Oči su mi ispale kao u Jelene Veljače. Pokušao je i u dupe, ali je i on vidio da zaista nejde. Vratio se u mačkicu i konačno svršio. Bacio je na mene barem 20 novčanica od 100 eura.
-I mala, onakvoj jadnoj mi se obratio, kad idemo sutra?
-Kad se probudimo, oko 8, jel ti ti ok?
-Ptičica-ranoranilica. Može.
Ujutro krećemo prema grani, a meni je sve više zlo. Toni prolazi bez problema, meni se riga sve više. Nakon prolaska granice povraćam i Tonija i Bizona i Antonija i Malog Matu.
Kraj petog dijela
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
