Za održivi turizam trebalo bi težiti maratonu, ne sprintu

U špici smo turističke sezone, već danima svjedočimo gužvama pred trajektnim i zračnim lukama, na plažama se teško pronalazi mjesto, a popunjeni su i apartmani iako za razliku od prethodnih sezona nema potrage za krevetom više, no se to može objasniti i s više novoregistriranih objekata. Ugostitelji će i dalje reći da je sezona lošija od prethodne i da gosti manje troše, no brojke resornog ministarstva, unatoč slici s terena, govore drukčije - sezona je jednako dobra kao lanjska. I to je i dobro i loše. Dobro je jer je uspješna kao lani, ali ono čemu težimo i ono o čemu se godinama priča nije tek jednako dobra opća sezona, nego popunjavanje predsezone i postsezone. U tome, čini se, nismo uspjeli jer brojke u tim mjesecima nisu ništa bolje. Srpanj i kolovoz ćemo napuniti gotovo po inerciji: klima, more, kraj školske godine i godišnji odmori to odrađuju za nas. Pravi izazov je popuniti travanj, svibanj, rujan i listopad. A tu i dalje zapinjemo. Umjesto da radimo strateški na tome da se sezona razvuče, još se ponašamo kao da sve završava čim kalendar pokaže kraj kolovoza.