Vukovarski golubari dali su sve od sebe da stvore bijeloga goluba s krunom na glavi, izbočenih prsa, posebno oblikovanih krila, okomitih leša i s "pernatim čarapicama" na nogama
ZALJUBLJENIK U GOLUBOVE
Za sina poginulog u Vukovaru uzgojio je goluba mira: 'Želio sam se okrenuti budućnosti'
Na propovijedi u crkvi sam sjedio i čuo svećenika kako je izustio riječi: "Bijela golubica - golubica mira". Odmah sam doživio nekakav klik.
POGLEDAJTE VIDEO: Za sina poginulog u Vukovaru uzgojio je goluba mira
Pokretanje videa...
VIDEO
Priča nam to Zlatko Menges (82), vukovarski branitelj i zaljubljenik u golubove od malenih nogu. Zlatko je s kolegama stvorio pasminu "Vukovarska golubica mira", koja je 2019. službeno priznata kao vrsta goluba. Golubarstvom ga je "zarazio" ujak Đuka Mudri, koji je i sam uzgajao golubove i druge životinje.
- Taj 'klik' sam doživio u crkvi sv. Filipa i Jakova. Htio sam napraviti pasminu goluba koji je sličan figurici vučedolske golubice, koja je simbol Vukovara. Bijeli i nježan, ali i snažan - objašnjava ovaj ljubitelj životinja.
Priznali ga 2019.
Vukovarski golubari dali su sve od sebe da stvore bijeloga goluba s krunom na glavi, izbočenih prsa, posebno oblikovanih krila, okomitih leša i s "pernatim čarapicama" na nogama. Imala je ona i crveni obrub oko očiju, za koji nam tvorac golubice kaže kako simbolizira sve suze isplakane u ratu.
- Zacrtali smo njezin oblik i izgled, boja je bila bijela za početak - govori Zlatko te dodaje kako sad ovu pasminu goluba možemo pronaći i u još nekoliko boja - smeđoj, crnoj i šarenoj, a u planu je i rad na nekim drugim bojama.
Ovaj 82-godišnjak je do rata bio soboslikar, a živio je na Sajmištu sa suprugom Emicom, kćeri Sanjom i sinom Goranom. Zbog njegove teške, traumatične prošlosti i želje da se okrene budućnosti, miru, stvorio je golubicu.
Rat je Vukovar uvelike gutao, a Vukovarci su i dalje vjerovali kako će se sve dobro završiti. Menges i drugi organizirani Vukovarci uspostavili su nenaoružane straže. Ipak, sa silinom rata nisu se mogli nositi jer su bili izloženi svakodnevnim napadima pješadije i tenkova. Bojišnica Sajmište, gdje se nalazio Zlatko, počela je tad padati.
- Kad smo vidjeli da nemamo kuda, došli su Nikica Burić Samoborac i Josip Tomašić Osa te nam rekli da je Branko Borković Mladi Jastreb otišao i sa sobom poveo određeni broj ljudi. On je bio posljednji zapovjednik obrane Vukovara. Bilo je to 17. listopada, kad smo grupa branitelja i ja odlučili krenuti u proboj - govori Menges. U proboju je uz njega bio i sin Goran.
Pucali po njima
- Dva smo dana lutali bez hrane i vode, bili smo umorni i iscrpljeni, a 19. listopada su nas opkolili. Htjeli smo doći do obližnjeg kukuruzišta, kad je u tom trenutku zapucalo sa strane od Bogdanovaca - ispričao nam je teške trenutke Zlatko. Zlatka su ranili u ruku, pao je u nesvijest. Kad se probudio, njegova sina Gorana više nije bilo.
- Sin je cijelo vrijeme bio iza mene. Nakon predaje puzao sam, tražio sam, ali nisam ga našao, ni njega ni druge - tužno priča Zlatko, čiji je sin tad imao samo 21 godinu. Njegove posmrtne ostatke pronašli su sedam godina kasnije. Identificirali su ga 23. rujna i pokopali 2. listopada 2003. na Memorijalnom groblju u Vukovaru. I on je poput oca bio ljubitelj golubova.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
