Lički Osik najveće je ličko stambeno naselje, koje je osmišljeno i planski sagrađeno 1950-ih godina kao industrijsko naselje za radnike nekadašnje tvornice metalne industrije “Marko Orešković” Lika (MOL), koja je proizvodila oružje i ostale metalne proizvode.
Jad i bijeda. Ovdje nema ništa. Izolirani smo i zaboravljeni. Već nekoliko godina nemamo pošte, od lani nemamo kiosk, nemamo pekarnice, mesnice, bankomat, za sve moramo u Gospić. Najteže je starima koji nemaju nikoga. Ovdje imamo samo dvije trgovine i četiri kafića. Naselje je zapušteno i zaboravljeno. Nekad smo imali sve, bilo je sve puno naroda, a danas nemamo ništa. Zgrade su poluprazne, ljudi su otišli trbuhom za kruhom. Zgrade su derutne, dotrajale i uništene u ratu. Obnova je počela tek prije nekoliko godina. Nekoliko zgrada bilo je obnovljeno pa se stalo, a ove godine opet je počela obnova. No neke su zgrade još na čekanju od ‘95., vrlo su razrušene, voda curi po stubama, krov nije taknut od 1955. Okoliš oko zgrada je neuređen, kad pada kiša, moramo u čizmama izlaziti iz zgrada. Sami se snalazimo, sami nasipamo pijesak da ne gazimo po blatu, govore nam stanovnici Ličkog Osika, branitelji Vlado i Ivica, koji su u ovom naselju nastanjeni nakon Domovinskog rata.
24sata © 2026
