Zbog teško bolesne Lorene (27) ujedinio se čitav kraj i dao krv: Ne bojim se, pobijedit ću bolest

Veselim se životu bez obzira na sve. Više se ne pitam "zašto baš ja". Idem dalje okružena predivnim ljudima, osmijeh ne skidam s lica i vjerujem da ću pobijediti, rekla je Lorena Palošika (27) iz Ivanske. Dodala je da joj je srce puno i da nema riječi kojima bi opisala zahvalnost koju osjeća prema svim ljudima koji su joj jučer pokušali pomoći.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:12

Zbog teško bolesne Lorene (27) ujedinio se čitav kraj i dao krv: 'Ne bojim se, pobjedit ću bolest' | Video: 24sata Video

Naime, Dom zdravlja u malom mjestu Ivanska kraj Bjelovara jučer je bio krcat. Brojni građani odazvali su se akciji dobrovoljnog darivanja krvi radi upisa u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, a sve kako bi spasili život Loreni, mladoj učiteljici engleskog jezika ili u krajnjem slučaju, nekom drugom. Lorena boluje od aplastične anemije.

Riječ je o ozbiljnoj bolesti koja se liječi transplantacijom koštane srži. Iako u Hrvatskoj postoji registar i Zaklada Ana Rukavina, donora je iznimno teško naći. Patronažna sestra Ivana Lončar iz Ivanske stoga je kontaktirala Zakladu Ana Rukavina i mobilizirala sve građane iz mjesta i okolice da dođu dati krv. Zaklada je također pozvala ljude da se odazovu i jučer su zdravi, mladi od 18 do 40 godina, zatrpali Dom zdravlja. 

'Ne poznajemo je, ali joj želimo pomoći'

- Poznajem Lorenu preko Nezavisne udruge mladih u kojoj je bila predsjednica. Preksrasna cura. Jako mi je teško pala kada sam saznala da je bolesna. Nisam dvojila ni sekunde hoću li doći dati krv i saznati jesam li možda mogući donor kako bih joj spasila život - rekla je Marieta Magdić (21) iz Ivanske. Međutim, nisu samo građani Ivanske reagirali. Došli su ljudi iz mnogih okolnih mjesta poput Čazme, Bjelovara, Grubišnog Polja...

- Šef nas je drage volje pustio s posla kada je čuo da želimo pomoći mladoj, bolesnoj djevojci. Ne poznajemo Lorenu, ali svakako bismo bile presretne kada bismo joj mogle pomoći - rekle su vojnikinje koje su došle iz Bjelovara dati krv. 

Lorenina borba s aplastičnom anemijom započela je početkom godine. Krenulo je, kaže, s glavoboljama i umorom.

- Otprije imam dijagnosticiran Gilbertov sindrom koji podrazumijeva povišenu koncentraciju bilirubina i često uzrokuje umor. Kako sam u to vrijeme radila puno radno vrijeme u školi u Bjelovaru i još popodne s predškolcima u Ivanskoj, prvo sam taj umor pripisala pretrpanom rasporedu, a za glavobolje sam krivila pogrešnu dioptriju. No, kad su mi se po tijelu počele pojavljivati petehije i modrice, shvatila sam da je u pitanju nešto ozbiljnije – prisjeća se Lorena.

Naslutila je da će dobiti crne vijesti

Prve pretrage u bjelovarskoj bolnici potvrdile su da se u Loreninom slučaju ne radi o pukoj iscrpljenosti pa je upućena u Zagreb na dodatna testiranja. Liječnici su prvo posumnjali u leukemiju.

- U jednom trenutku isključili su tu mogućnost, no kada mi je liječnik rekao da imaju konačnu dijagnozu i da pozovem nekoga od svojih da bude sa mnom dok ćemo prolaziti kroz detalje, znala sam da nije dobro. A onda mi je ujutro liječnik rekao kako imam aplastčnu anemiju te kako i sama trebam novu koštanu srž - kaže Lorena. Iako nije aktivna na društvenim mrežama, nakon što se razboljela, odlučila je o tome pisati na Facebooku, kako bi sebi ili nekom drugom povećala šanse da pronađe donora. 

- Nakon puno vaganja i premišljanja, želim objaviti ono što mislim da je najteže, najbolnije i prilično intimno – svoju dijagnozu. Ime joj je aplastična anemija, super je rijetka i odlučila se družiti baš sa mnom! – napisala je. Vijest se brzo proširila i jučer je cijelo mjesto pokazalo veliko srce i zajedništvo u želji da spase svoju Lorenu. Ona već prima imunosupresivnu terapiju i nada se da će ozdraviti možda i bez presađivanja koštane srži.

- Je li mi terapija pomogla, znat ću tek za tri mjeseca. Trenutno idem svaki četvrtak u dnevnu bolnicu na transfuziju i nakon toga se osjećam dobro, ali prije toga sam iscrpljena - rekla je Lorena koju u bolesti najviše spašava, kaže, vedar duh, te obitelj, dečko i prijatelji koji su joj najveća potpora.