Zdravko Jeličić iz Muća poklanja traktor i prikolicu stradalima u Omišu: 'Dao bih eure da imam'

Srce mi je veliko kao kuća svaki put kad nekome mogu pomoći svojom donacijom. Kazao nam je to samohrani otac iz Muća Zdravko Jeličić. On je u četvrtak Crvenom križu Kaštela donirao 600 kilograma krumpira, a istodobno je odlučio svoj traktor darovati žrtvama požara na području Omiša. Traktor, prikolicu i frezu želi dati onome kome su nakon požara, ističe, najpotrebniji.

Zdravko nam je ispričao da je nazvao 112, ostavio svoje podatke i čeka da mu jave kome je pomoć potrebna.

- Ja sam objavio da darujem traktor. Zvao sam 112, zapisali su moje ime i prezime i oni će odrediti kome treba i kome je potrebno. Ako će kome trebati, javit će mi se - kaže Zdravko.

Traktor je, kaže, davno platio. Mogao bi ga, kaže, prodati, ali odlučio ga je darovati.

- Da imam eure, donirao bih eure. Ne mogu ništa drugo donirati, pa sam odlučio dati traktor. Samo za Omiš, onome tko je u požaru ostao bez svega. Inače ne bih ovako dao - kaže nam.

Izgubio suprugu u nesreći

Iza njegove odluke stoji i životna priča koja nije bila laka. Zdravko je prije šest godina ostao bez supruge, koja je poginula u prometnoj nesreći dok se vraćala s posla.

- Pomeo ju je mladić na motociklu, vraćala se s posla. Moja kći je te godine, samo koji tjedan prije nesreće, krenula u prvi razred. Nije mi bilo lako u tom periodu. Četiri godine živjeli smo još u Splitu kao podstanari. Trudio sam se zbog kćeri, a onda sam prelomio. Nisam više mogao čamiti tamo i svaki dan gledati mjesto na kojemu mi je supruga izgubila život. Odlučio sam vratiti se na selo jer ovdje je i moja majka, o kojoj trebam brinuti - kaže.

Na selu je pronašao svoj način da nastavi dalje. Već dvije godine gotovo sve što proizvede na svom gospodarstvu dijeli ljudima kojima je potrebno. Krumpir, blitvu, jaja, luk, rajčicu, ništa ne prodaje.

U četvrtak je, govori nam, Crvenom križu Kaštela donirao 600 kilograma krumpira.

- Rekao sam im da dođu ovamo po krumpir jer ja ne vozim, nemam automobil, pa mi je teško toliku količinu ikamo nositi. Zato sam ih zvao da dođu po njega. I došli su. Htio bih opet donirati i blitvu, ali sad je nemam jer vlada velika suša - istaknuo je.

Lani je, kaže, podijelio više od 900 kilograma blitve, a ove godine već više od 1,5 tona krumpira.

- Kopam, sadim, berem, pakiram i nosim. Moj znoj je to. Nikad ni od koga nisam tražio novac. Hranu u Split prevozim autobusom. Podijelio sam i oko 2500 jaja. Kad nisam imao dovoljno vlastitih, kupovao sam od susjeda jaja kako bih ih mogao dalje podijeliti, uglavnom umirovljenicima. Koga god vidim kraj kontejnera, podijelim mu. Dok dođem do ribarnice, usput već dobar dio toga podijelim, a ondje ostatak. Ljudi mi često nude da plate domaće proizvode, ali ja ne uzimam novac - napominje.

Ove godine sve mu je dodatno otežala suša.

- Tri mjeseca nema kiše. Sve je izgorjelo, nema blitve. Kokoši slabo nose jaja. Sad su vrućine, ne možeš ništa raditi. Unatoč tome, nastavljam pomagati. Mene ovo čini sretnim. Srce mi je veliko kad sam podijelio svaki svoj proizvod - navodi.

Posebno ga pogađa kad vidi koliko ljudi teško živi.

- Gledam na pazaru ženu. Uzima dvije pome i jednu kapulu. Ljudi nemaju, pažljivo kupuju jer nemaju novca. Zato dajem ono što imam. Ja sam sirotinja, teško živim. Sve što proizvedem podijelim. Tako sam odlučio. A sad želim pomoći i ljudima koji su ostali bez svega u požaru. Ako se netko iz Omiša javi i treba mu, dat ću traktor. I prikolicu i frezu. Neka dođe do političara. Neka vide što radim. I oni bi mogli donirati - poručuje.

Podsjeća i kako nema automobil te uvijek svoje proizvode vozi autobusom u Split.

- Ponekad uskoči netko od susjeda pa me preveze. Ali nikad se netko od političara nije sjetio ponuditi da prevezem svoje proizvode u Split. Recimo, neki dan, 18. kolovoza, kad mi je bio rođendan, rođen sam isto kad i Marko Marulić, pa uvijek odem u Split. Tako sam i ovog rođendana otišao u Split autobusom i ponio 80 kilograma krumpira koje sam podijelio ljudima u Splitu. No teško mi je nositi više - navodi.

Dodaje i kako prije dolaska u Split objavi udruzi Empatija u Splitu da stiže u grad, tako da ljudi znaju kada dolazi sa svojim proizvodima.

- Želja mi je da informacija dođe do onih koji nemaju, kojima su moji proizvodi potrebni, koji nemaju novca sami ih kupiti, a to su umirovljenici. Znaju doći i ostali, oni bi čak i kupili od mene jer žele domaće proizvode, ali meni nije cilj prodaja. Cilj mi je da pomoć dobiju oni koji je trebaju - zaključuje Zdravko. 

1) Traktor je, kaže, davno platio. Mogao bi ga, kaže, prodati, ali odlučio ga je darovati 2) Žrtvama požara u Omišu svaka je pomoć dobrodošla 3) Krumpir je donirao Crvenom križu Kaštela 4) Nema automobil i svoje proizvode vozi autobusom u Split